Saborski zastupnik Milan Vrkljan na Facebook objavom u kojoj je prozvao premijera Andreja Plenkovića i Vladu Republike Hrvatske da su neopuzdani i nevjerodostojni saveznici SAD-a te da, kao takvi, nemaju podršku zapadnih saveznika u rješavanju problema izbornog zakona u BiH.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
“Ponovno postavljam pitanje: zašto Hrvatska kao članica EU-a NATO-a nema podršku zapadnih saveznika oko rješavanja izbornog zakona u BiH kojim su Hrvati neosporno politički zakinuti?
Nedavni događaji na Kosovu i odmjeravanja snage između Prištine i Beograda daje nam sve odgovore tko ih želi čuti i vidjeti.
Na pregovorima u Bruxellesu Srbija je doživjela ozbiljan politički poraz. Nakon intervencije SAD- a i zapadnih saveznika Kosovo je dobilo što je htjelo a Srbija je morala odustati od svojih zahtjeva. Graditelj tog neospornog uspjeha kosovske diplomacije neosporno je Albin Kurti, kosovski premijer.
Kako to USA i zapad vide Kurtija kad su mu dali nepodjeljenu podršku i ustrajali na nepovredivost i kosovske granice prema susjednoj Srbiji. Osim što je Kurti neosporno vrhunski intelektualac on ima barem još dvije važne karakteristike. Prva je da je Kurti iskreni borac protiv svakog oblika korupcije i kriminala na Kosovu a druga je da je Kurti svojim ponašanjem i političkim potezima prepoznat kao povjerljiv, pouzdan i nepokolebljivi saveznik zapadnih demokratskih država a prije svega SAD.
Tu se nalazi odgovor na moje postavljeno pitanje u naslovu. Hrvatska Vlada i politika koju provodi Plenković uporno se pokazuje nepouzdana i sklona balansiranju s onima sa kojima se ne pregovara. Postali smo nepouzdan saveznik.
Dok cijeli zapad pokušava naći način da zaustavi ratno huškačkim, totalitarnu velikosrpsku politiku koju provodi Dodik u BiH, premijer Plenković i predsjednik Milanović organiziraju prijeme za tog političkog monstruma u Zagrebu. Njih ni malo ne smeta što je Dodik nepoželjan kod naših partnera u EU i kod naših saveznika u NATO. Njih također ne smeta što je Dodik na svim crnim listama USA, našeg najvažnijeg strateškog partnera..
Naš premijer i predsjednik takmiče se tko će više podržati politiku predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Dozvolili su da se Dodik u hrvatskim medijima predstavlja kao strateški zaštitnik interesa hrvatskog naroda u BiH. Možda je tome tako jer niti Milanović, niti Plenković niti Čović nemaju osobnog iskustva sudjelovanja u Domovinskom ratu. Zabrinjavajuće je da ministar branitelja Medved nije imao potrebu sjesti i dotičnoj gospodi neke stvari objasniti. Uzrok njegovog gubitka sjećanja i interesa skoro da se može izvagati ili izbrojiti.
Kad Pupovac u Saboru svojim političkim lažima maltretira cjelokupnu hrvatsku javnost i Hrvatski narod stalnim prozivanje i osporavanjem oslobodilačke akcije hrvatske policije i vojske “Oluja”, u ljeto 1995. godine, nitko od te gospode, Milanovića, Plenkovića i Medvjeda nikako da mu kažu da je rat u Hrvatskoj počeo 1991. godine i da je u tom vremenu do 1995. godine prostor koji su zauzeli pobunjeni Srbi u potpunosti očišćen od Hrvata. To se u svijetu zove etničko čišćenje. Ustvari, taj rat traje sve tamo od 1918. godine kada je hrvatski narod bio okupiran.
Naravno kad imamo Plenković a na čelu vlade i Milanovića za predsjednika RH da je za njih sasvim normalno da ministar vanjskih poslova Grlić Radman odlazi u Mostar, zajedno sa notornim Dodikom, slaviti rođendan Dragana Čovića.
Slijedom svega navedenog, može se reći da su Milanović i Plenković najbolji i najpouzdaniji saveznici politike koja se provodi kao “Srpski svet” i da su upravo oni najbolji čuvari zapadnih granica Velike Srbije.
Hrvatska kao članica EU-a i NATO-ane može pomoći hrvatskom narodu u pravednoj borbi za svoja nacionalna prava u BiH upravo zato što nisu vjerodostojni, nisu pouzdani i ne dijele isti sustav vrijednosti kao naši saveznici.
Plenkovićeva vlada nepotizmom i korupcijom kontrolira medije i pravosuđe. U isto vrijeme afere ministara i direktora javnih poduzeća redaju se kao na pokretnoj traci. Njima nikako nije u prvom planu interes hrvatskog naroda jer da jest nebi u Hrvatskoj imali 240 tisuća ovršenih obitelji i preko 300 tisuća osiromašenih koji su se morali iseliti iz Hrvatske. U Hrvatskoj je ove godine rođeno najmanje djece.
Hrvatska se prazni a nekoliko milijuna Hrvata širom svijeta nikome ne trebaju. Nitko im ne stvara prostor i uvjete da ovdje dođu raditi, stvarati, biti poduzetnici, izgrađivati hrvatsku. Plenković u šest godina svog mandata niti jednom nije otvorio to pitanje ali svaki tjedan govori o potrebi zbrinjavanja izbjeglica iz Afganistana. Ta tema jedino je njemu potrebna i njegovim osobnim interesima.
Od partnera i saveznika nakon 2013. godine postali smo potpuno nebitni. Ta nebitnost najbolje se vidi u tome da USA sad već skoro godinu dana nije imenovao, na upražnjeno mjesto, novog veleposlanika u Hrvatskoj. Onaj tko ne vidi ili nije sposoban vidjeti da je Hrvatskoj jedini stvarni strateški partner USA ili nije dorastao mjesta na koje je izabran ili svjesno radi na štetu hrvatskog naroda i države.
Duboko vjerujem u hrvatski narod, hrvatsku sa vladavinom prava, bez korupcije, nepotizma i političkog kriminala. Vjerujem u europsku Hrvatsku, nas je više.”
