Vučićev plan za Crnu Goru: Umjesto četnika s Durmitora podržao je ‘Četnika s Oxforda’

Informacija koja je podijeljena u vrhu SNS-a koji je uključen u crnogorske izbore pokazuje da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić imao dva favorita za predsjedničke izbore U Crnoj Gori  i da priprema rekompoziciju odnosa unutar tamošnjih prosrpskih stranaka.

Iako se vrh vlasti u Srbiji nije javno uključivao u predsjedničke izbore u Crnoj Gori, Vučićeva Srpska napredna stranka je prije prvog kruga izbora u Crnoj Gori dala jasne instrukcije stranačkim aktivistima koji su zaduženi za Crnu Goru da se, preko partijskih aktivista, biznismena i  SPC u Crnoj Gori, osim lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića, snažno podrži i predsjednički kandidat Pokreta “Europa sad” Jakov Milatović, piše portal Pobjeda.

Na osnovu smjernica zapisanih u informaciji, takozvanom non-paperu, koji je desetak dana uoči izbora predstavljen dijelu istaknutih članova SNS-a koji je u fokusu imao predsjedničke izbore, uočljivo je da je vrh vlasti u Beogradu igrao dvostruku igru s ciljem da se osigura izbor “prijateljskog predsjednika” Crne Gore, ali i da se utječe na rekompoziciju prosrpskih snaga koje će biti prihvatljive Zapadu.

“Onemogućavanje pobjede Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima je strateški interes koji treba podržati kroz različita djelovanja. Neophodno je da se, preko sadašnjih kanala utjecaja snažno podrži, osim kandidata Andrije Mandića i Jakov Milatović, kandidat “Europa sad” ponajprije kroz aktiviranje potencijala partija anti-Đukanovićevog pokreta, uz aktivnu javnu prisutnost kroz medije u Srbiji i Crnoj Gori istaknutih pojedinaca srpske društvene i kulturne zajednice u Crnoj Gori i snažnu podršku SPC i svih potencijala koji tamo djeluju”,  piše u povjerljivom papiru vrha SNS-a.

Dvostruka igra Beograda

Taktika Beograda je bila da se formalno podrži Mandić zbog relacija i politike koju vodi Vučić kao “predsjednik svih Srba u regionu kojima je matica država Srbija”, a da se, istodobno, podrškom Milatoviću kao umjerenijem prosrpskom kandidatu, stvore uvjeti za konačnu pobjedu nad Đukanovićem.

Vučiću nije strana ova dvostruke politika prema “svojima” izvan granica Srbije. To je već viđeno, nedavno, u Bosni i Hercegovini kada je preko svojih medija i biznismena pružao podršku obojici kandidata za predsjednika Republike Srpske – Miloradu Dodiku i Jeleni Trivić.

Predsjednik Srbije je naknadno Dodiku oprostio i njegovo nervozno privođenje biznismena iz Beograda koji su, po receptu iz Crne Gore, ubacivali novac za kupovinu glasova.

Podaci do kojih je došla “Pobjeda”, kao i analiza rezultata predsjedničkih izbora pokazuju očigledno da Vučićeva podrška Mandiću nije bila do kraja iskrena niti onakvog obima kakav su očekivali u Frontu.

Za razliku od “bitaka” za Nikšić i Budvu – kada su biznismeni bliski Vučiću unosili veliki novac za kupovinu – ovaj put logistika nije bila tako vidljiva ili ih sigurnosne službe, kojima je tijekom posljednje pola godine ovladao Dritan Abazović preko svojih posrednika u ANB-u i policiji – nisu htjele registrirati.

To se ne odnosi samo na aktivnosti Vlada Mandića i Rada Šijana već i njihovih zamjena koji su unosili velike količine novca uoči lokalnih izbora 2021. i 2022. godine. Slučaj privođenja biznismena iz SNS-a Dejana Slijepčevića na dan lokalnih izbora u Podgorici 23. listopada prošle godine, koji je helikopterom pokušao ubaciti novac za kupovinu glasova, jasno otkriva shemu pridobivanja glasača novcem iz Beograda.

Milatović vs. Mandić

Da podrška prosrpskih struktura i SNS-a Andriji Mandiću nije bila adekvatna najbolje pokazuju rezultati u primorskim općinama, Podgorici i – ono što je najuočljivije – u Nikšiću.

Za Nikšić se do 19. ožujka vjerovalo da je najjače uporište Andrije Mandića. Zbog gradonačelničke funkcije koju pokriva DF, ali i zato što državnu Elektroprivredu CG kontrolira funkcioner DF-a Milutin Đukanović koji je tamo zaposlio omanju vojsku partijskih sljedbenika.

U Nikšiću je i sjedište Eparhije budimljansko-nikšićke SPC koja je preko svog prvog čovjeka Metodija Ostojića podržala Mandića. Slikanje Ostojića u balonu s Mandićem i Kovačevićem djelovalo je kao bezrezervna podrška kandidatu DF-a na predsjedničkim izborima.

No, na terenu se pokazala druga slika. Rezultati od 19. ožujka pokazuju da je Crkva Srbije, očigledno po naređenju Vučića – igrala na dva kandidata i da je Mandić ostao donekle uskraćen pune podrške važnog klerikalnog faktora, kojem se s razlogom nadao. Kako drugačije objasniti nevjerojatnih 11.894 glasova za Milatovića u Nikšiću iako u tom gradu “Europa sad” nije imala formiran partijski odbor, niti su sudjelovali na lokalnim izborima.

Kada se analiziraju podaci iz Nikšića nakon prvog kruga, pokazuje se da, u odnosu na prošle lokalne izbore, iako polovina glasova Milatoviću prelila se iz Demokratskog fronta i nešto oko dvije tisuće glasova iz Demokrata. Osim toga, kandidat PES-a je ušao i u tradicionalno biračko tijelo DF-a ostvarujući sasvim dobre rezultate i u južnoj regiji: Budvi, Herceg Novom, Tivtu i Kotoru.

Matematika je nemilosrdna: glasači Fronta, uglavnom srpske nacionalne prepoznatljivosti, prepoznali su upravo u Milatoviću onu važnu notu nacionalnog, “pravoslavnog” naboja i lako su prešli u tabor lidera “Europe sad”.

Ples SPC-a i Beograda 

Za taj rezultat je posebno značajna takozvana klerikalna osovina – Demokršćanski pokret Dejana Vukšića i Srpska pravoslavna crkva koja je preko svojih utjecajnih ljudi, prvenstveno popa Mijajla Backovića, ( znaog i kao “pop crvena beretka”) bitno utjecala na dobar rezultat Milatovića.

U tu svrhu je bio i organiziran sastanak člana Predsjedništva PES-a Andreja Milovića i mitropolita SPC Joanikija Mićovića u Beogradu, samo nekoliko dana pred prvi krug izbora, čime se pokazalo da SPC, ali i zvanična Srbija, imaju “više kandidata” na predsjedničkim izborima.

Dokaz da u Beogradu forsiraju Milatovića je i izjava srpskog ministra inostranih poslova, lidera SPS-a Ivice Dačića koji je, samo dan nakon izbora, kazao da je o predsjedničkim izborima u Crnoj Gori razgovarao i s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, te da su zajedno ocijenili kao značajno što su “kandidati koji okupljaju srpske glasove postigli dobar rezultat”.

– Sigurno je da će Srbi praktično odlučivati u drugom krugu tko će biti novi predsjednik Crne Gore – rekao je slavodobitno Dačić.

Premda bi ova izjava mogla biti i neka vrsta utjehe za Andriju Mandića, lidera najveće prosrpske stranke u Crnoj Gori, Ivica Dačić, kao trbuhozborac Vučićeve strategije prema Crnoj Gori, otkriva plan Beograda kojim se želi ostvariti mirna rekompozicija srpskih političkih partija u Crnoj Gori.

“Četnik s Oxforda”

Milatović je bio ministar gospodarstva vladi Zdravka Krivokapića, formirane pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve. Nakon studija u ekonomije u Crnoj Gori magistrirao je ekonomiju na Sveučilištu Oxford kao stipendist  britanske vlade.

Jednu akademsku godinu je proveo  na Sveučilištu Illinois State kao američki stipendist; jedan semestar na Sveučilištu za ekonomiju i poslovanje u Beču  kao stipendist Vlade Austrije; jednu akademsku godinu na Sveučilište Sapienza u Rimu (La Sapienza) kao stipendist EU. Bio je stipendist njemačke Zaklade Konrad Adenauer. Milatović tečno govori engleski, služi se talijanskim i španjolskim jezikom.

Očito je da se iza Vučićeve podrške Milatoviću krije plan predsjednika Srbije da se pronađe Zapadu prihvatljiv “građansko-srpski” lider koji bi bio njegova poluga u vlasti Crne Gore. Nije tajna da Milatović kao i predsjednik stranke “Europa sad” Milojko Spajić (bivši  ministar financija i socijalne skrbi)  imaju odlične odnose s Vučićevim ministrom i obiteljskim bankarom Sinišom Malim.

U Beogradu su odavno počeli razmišljati o promjeni frontmena Nove srpske demokracije, kako bi s te političke grupacije postepeno sklonili hipoteku ekstremističke politike koja ih prati od 2016. godine i kasnijeg suđenja za pokušaj terorizma.

“Pobjeda”je u travnju 2022. pisala da je predsjednik Općine Nikšić Marko Kovačević viđen kao najozbiljniji kandidat za novog predsjednika Nove srpske demokracije, ako lider te partije Andrija Mandić odluči da se više ne kandidira za tu funkciju. Kovačević favorit srpskog predsjednika Vučića koji na čelu te prosrpske stranke u Crnoj Gori želi mlađu i vjerojatno kooperativniju ekipu, kojom je lakše upravljati.

Kad “plan B” postane “plan A” 

Pobjeda kandidata Milatovića omogućava dugoročno djelovanje i formiranje većine na parlamentarnim izborima 11. lipnja koju će predvoditi Pokret Europa sad. Na Demokrate koje predvodi Aleksa Bečić treba snažno uticati kako bi izašle u susret očekivanjima Europe sad. Političke ambicije rukovodstva Demokrata i antagonizam značajnog dela njihovih funkcionera i glasača prema Europi sad moraju se obuzdati zarad stvaranja strateškog saveza s Milatovićem. Procjena je da bi obećanje povratka Bečića na mesto predsjednika Skupštine moglo blagotvorno uticati na djelovanje Demokrata prema Europi sad… “

Citirani izvod iz non-papera SNS-a ukazuje da Vučić brižljivo planira transformaciju njemu ,,prijateljskih“ snaga u Crnoj Gori, u skladu s promjenom vlastite uloge u pregovorima sa Zapadom oko Kosova.

Srpski predsjednik je prihvatio Briselski sporazum, čak i one teške odredbe o neformalnom ali stvarnom međusobnom priznanju, kao i da se Srbija neće protiviti učlanjenju Kosova u međunarodne organizacije, iako u javnoj komunikaciji tvrdi da je Beograd povukao “crvene linije” koje neće prelaziti”.

U realnosti, pritisnut europsko-američkim pregovaračima, Vučić je morao preuzeti ulogu “garanta stabilnosti” pa mu je sada neophodna sva logistička podrška, uključujući i onu iz Crne Gore, pogotovo uz ponovnu sinergiju prosrpskih snaga, koju ne može osigurati stara struktura na čelu Demokratskog fronta.

– Naši prijatelji iz Demokratskog fronta će razumjeti i bit će im potpuno prezentirana ideja stvaranja jake parlamentarne većine koju će podržati Zapad kao centralističku opciju u Crnoj Gori, a koja će po strani ostaviti sve primjedbe i opaske o srpskoj ekstremnoj politici kako sa Zapada predstavljaju djelovanje Demokratskog fronta – ističe se u strateškoj informaciji SNS, piše Pobjedi o planu SNS-a

Prema tome internom dokumentu, potrebno je transformaciju liderstva u DF-u sprovesti “u proceduri koja neće trajno narušiti snagu DF-a, a istovremeno će omogućiti strateško partnerstvo s drugim srpskim političkim grupacijama kao što su Pokret Europa sad i Demokratska Crna Gora“.

Podržavaju ga crkva i četnici

Politička računica Beograda je jasna: pobjeda Jakova Milatovića

je, ne samo uvjet za političku marginalizaciju suverenističkih, građanskih snaga u Crnoj Gori, već i svojevrsni politički garant službenoj Srbiji da će u narednom periodu, nakon izvanrednih parlamentarnih izbora 11. lipnja, nova vlast u Crnoj Gori bezrezervno prihvatiti sve inicijative koje snaže političku poziciju Aleksandra Vučića, kao “predsjednika i zastupnika svih Srba u regionu”.

Jedna od takvih je i Otvoreni Balkan koji je Milatović gorljivo podržao tijekom predsjedničke kandidature.

Nakon što nije prošao u drugi krug predsjedničkih izbora Andrija Mandić je obećao da će partijska infrastruktura DF-a podržati kandidata Jakova Milatovića. Na brojnim billboardima koje je zakupio Front zamijenjena je Mandićeva slika sloganom: “Da pobijedimo Mila Đukanovića – glasamo za Jakova Milatovića“.

Pitanje je, ipak, hoće li Mandić i ekipa iz vrha Demokratskog fronta zaista prihvatiti da budu političke vodonoše za kandidata Pokreta “Europa sad”jer ih to gura ka političkoj eutanaziji, gubljenju utjecaja i prihvaćanju uloge marginalnih političkih igrača u Crnoj Gori.

U informaciji koja je podijeljena članovima vrha Vučićeve SNS zaduženih za izbore u Crnoj Gori posebno se analizira moguća opstrukcija vrha Demokratskog fronta i upozorava da će biti neophodne neke promjene u podjeli partijskog kolača unutar javne uprave i državnih poduzeća.

Ističe se i da postoji mogućnost da će sadašnji lideri DF iskazivati protivljenje “promjenama njihove lične pozicije”, ali se i napominje da se ta vrsta nezadovoljstva može neutralizirati kroz razne oblike apanaža ili državnih funkcija.

Veći problem mogu, kako se ocjenjuje, predstavljati obični birači Fronta koji su, u velikom broju, zahvaljujući zapošljavanju u administraciji i državnim poduzećima, osjetili konkretne benefite pobjede iz kolovoza 2020. godine.

– Mogućnosti za nova zaposlenja, pogotovo u svjetlu sve složenijih ekonomskih prilika u Crnoj Gori, veoma su ograničene. Nakon očekivane pobjede Milatovića na predsjedničkim izborima i pokreta “Europa sad” na parlamentarnim izborima, njegovi podržavatelji zahtijevat će da im se otvore vrata državne uprave i kompanija.

Zato je od izuzetnog značaja da se, nakon izbora, potrebna otpuštanja lica koja su prethodno zaposlena po ugovorima o djelu i za stalno izvršavaju u najkraćem roku i bez medijske pompe. Dio zaposlenih od DF-a (i Demokrata) treba motivirati da pristupe Europi sad – ističe se u informaciji iz Beograda.

Osim SPC-a i ministara Dačića Milatovića je javno podržao i četnički vojvoda, osuđeni ratni zločinac Vojisla Šešelj:

“Sada je najvažnije da mi iz Srbije verbalno podržimo, da svi glasaju za Milatovića na predsjedničkim izborima, da se riješi problem Đukanovića, a zatim da se parlamentarni izbori održe u tolerantnijoj atmosferi i da se napravi fer popis stanovništva”, kazao je Šešelj za kojega ne treba ni ponavljati da javno govori ono što njegov učenik Vučić misli.

Iz svega napisanog jadno je da u drugom krugu  predsjedničkih izbora 2. travanja  građani Crne Gore ne biraju između Mile Mile Đukanovića i Jakova Milatovića, već između suverene  Crne Gore i “srpskog sveta” Aleksandra Vuća. I “ruskog sveta” Vladimira Putina.

M.M. /Foto