Županijski sud u Splitu nedavno je odlučio da će se Božidaru Vučureviću, ratnom gradonačelniku Trebinja, koji je u Hrvatskoj 2008. optužen za ratni zločin, suditi u odsutnosti.
Vučerevič je prijeratni kamiondžija koji je 1990. izabran za gradonačelnika Trebinja. Poznat je po izjavi: “Ako bude trebalo, napravit ćemo još ljepši i još stariji Dubrovnik.” I po negiranju Hrvata i Bošnjaka (muslimana): “U BiH su ratovali samo Srbi – poislamljeni Srbi, pokatoličeni Srbi i Srbi koji su ostali Srbi.“
Vučurevića se tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području Dubrovnika i uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika između 1991. i 1995. godine
Prema optužnici, tereti ga se da je kao “predsjednik Srpske autonomne oblasti Hercegovine, predsjednik Kriznog štaba i ratnog štaba općine Trebinje te kao predsjednik Ratnog predsjedništva Trebinja, tijekom 1991. pa do 29. listopada 1995. djelujući individualno i u suradnji s predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem, planirao, poticao, naredio i na drugi način pomogao u provođenju ideje stvaranja tzv. Velike Srbije na prostoru bivše Jugoslavije”.
Da bi ostvario tu ideju “provodio je okupaciju i pripajanje dijelova teritorija Hrvatske te je protjerivao hrvatsko stanovništvo”, navelo je tužiteljstvo u optužnici iz 2008.
Hoće li biologija biti brža
Dake, 16 godina od podizanja optužnice, odlučeno je da će se čovjeku optuženom za nedjela iz 90-ih. Suvišno je reći da je iluzorno očekivati da će taj postupak biti pravomoćno okončan u nekom razumnom roku. Izvjesnije je čak, da će s obzirom na Vučurevićevu životnu dob (88), biologija biti brža od pravde.
Postupak protiv Vučurevića jedan je od onih postupka iz kojih je kristalno jasno zašto suđenja za ratne zločine toliko dugo traju. Jer istrage su davno pokrenute, optuženici su nedostupni, mijenjale su se nadležnosti sudova, međunarodna pravna pomoć ne funkcionira jer države bivše Jugoslavije međusobno ne surađuju.
Istragu protiv Vučurevića tadašnji Okružni sud u Dubrovniku pokrenuo je još 1993., kada mu je bio određen istražni zatvor. Za njim je 2002. bila raspisana i tjeralica, zatim Interpolova tjeralica i kasnije i europski uhidbeni nalog. Čak je po hrvatskoj tjeralici bio i uhićen 4. travnja 2011. na graničnom prijelazu u Srbiji.
Hrvatska i BiH, u kojoj je također bio optužen za razne zločine, ( ta je istraga kasnije obustavljena) tražile su njegovo izručenje te je sud odobrio da ga se izruči Hrvatskoj. Vučurević je u pritvoru u Srbiji bio dva mjeseca, nakon čega je pušten uz mjere opreza. Trebao je ostati u Srbiji i javljati policiji.
No umjesto toga on je u rujnu 2011. bez problema napustio Beograd i došao u Trebinje gdje i sada živi. Prizivni sud u Beogradu je krajem 2011. preinačio raniju odluku o njegovom izručenju Hrvatskoj kazavši da za izručenje nema uvjeta jer Vučurević nije na teritoriju Srbije.
Živi u Trebinju gdje će i dočekati presudu. Ako biologija ne bude brža.
Inače, Vučurević je 2019. godine doživio privatnu tragediju. Njegovu kći Ljiljanu Ratković na radnom mjestu je ubio bivši suprug Slaviša Ratković s kojim je bila u braku 30 godina. Slaviša je bio automehaničar, a ona službenica u Fondu zdravstva. Ubojstvo je počinio 15-ak dana nakon razvoda, a sam čini snimile su nadzorne kamere.
“Muž je prvo došao na šalter gdje žena radi, pa otišao. Vratio se dvadesetak minuta kasnije s ukrasnom vrećicom u ruci. Prišao je šalteru za ovjeravanje knjižica i pucao u nju iz pištolja, a onda i sebi u predjelu uha”, objavili su tamošnji mediji
Ljiljana je preminula na mjestu, suprug je preživio i prevezen je u Klinički centar u Podgorici gdje je, nakon tri tjedna, preminuo.
M. Marković/Foto: Screenshot YT
