Vukovarac iz miješanog braka 1991. je stao na stranu zločina pa plakao u Međugorju

Rođen je 1969. godine u Vukovaru, u miješanom braku od oca Srbina i majke Hrvatice. Prve nogometne korake napravio je u Borovu, bio je jedan od najnadarenijih nogometaša svoje generacije, a 1987. godine igrao je za juniorsku momčad Dinama na jednom turniru u Njemačkoj. Proglašen je za najboljeg igrača i svu su očekivali da će mu Dinamu dati profesionalni ugovor.

No, ‘modri’ su mu ponudili samo stipendijski ugovor, a svemu je navodno presudio Miroslav Ćiro Blažević.

”To mi se nije svidjelo, naročito još Blaževićevo objašnjenje da je konkurencija u Dinamu vrlo jaka, da su male šanse da zaigram pokraj Harisa Škore koji je stigao kao veliko pojačanje. Ispred mene su po Ćiri bili još i klupski miljenici Mlinarić i Deverić”, objavio je Mihajlović u svojoj autobiografiji. Zbog toga se vratio u Borovo, a kasnije je izostavljen i s popisa mlade reprezentacije koja je u Čileu osvojila Svjetsko prvenstvo.

“Izbornik juniorske reprezentacije Jugoslavije Mirko Jozić, čovjek blizak Dinamu, otvoreno mi je rekao da neću biti pozvan u reprezentaciju za SP u Čileu ako odbijem potpisati za Dinamo. Nisam prihvatio tu ucjenu, iako sam bio svjestan da ću mnogo izgubiti. Čileanska generacija, u kojoj sam do tada bio standardan, osvojila je naslov prvaka svijeta, a ja sam izbrisan s popisa jer nisam popustio pred ultimatumom Mirka Jozića”, stoji u biografiji Siniše Mihajlovića.

Nakon toga je potpisao za Vojvodinu koju je tada vodio legendarni trener Ljupko Petrović

te je odmah osvojio titulu prvaka. Petrović ga je nakon toga poveo sa sobom u Crvenu zvezdu s kojom je Mihajlović 1991. godine osvojio Ligu prvaka.

No, svi pamte finale Kupa maršala Tita te 1991. godine u kojem je Hajduk svladao Crvenu zvezdu, a Siniša Mihajlović se otvoreno sukobio s Igorom Štimcem. Kasnije je, dok je bio selektor reprezentacije Srbije, Štimca javno pozvao na kavu, a ovaj mu je uzvratio da bira društvo s kojim će otići na piće.

Kad je 1991. godine započela srpska agresija na Hrvatsku, a Vukovar proživio istinsku tragediju,  Siniša Mihajlović nije skrivao svoje oduševljenje i prijateljstvo s kriminalcem, ubojicom i ratnim zločincem Željkom Ražnjatovićem Arkanom.

“U početku me kod njega privukao đavolji šarm i postali smo veliki prijatelji. Nikada neću dijeliti njegovo mišljenje u nekim stvarima, ali neću ni poricati prijateljstvo s njim – i to je dio mog života. Ne želim ga se odreći jer bih bio licemjer”, priznao je Siniša Mihajlović koji je Arkanu posvetio i emotivan oproštaj nakon što je ovaj ubijen u obračunu srpskih kriminalnih klanova.

“Posvetio sam mu osmrtnicu. Bio mi je prijatelj, bio je vođa navijača Crvene zvezde. Uvijek se ponašao dobro prema nama, igračima iz kluba i reprezentacije. On je čak uhvatio mog ujaka Ivu i spasio ga. Htjeli su ga ubiti, ali Arkan nije dao. Nazvao me na telefon odmah.

O Arkanu sam pričao puno puta, o tome da sam ga poznavao prije rata, o tome da sam osudio njegove zločine, ali i o tome što je on predstavljao za Srbe u tom trenutku. Moraju proći barem dva desetljeća kako bismo mogli objektivno procijeniti što se dogodilo. Bilo je to razarajuće za sve. Ovo što ja kažem, isto mogu reći Hrvat ili Bosanac. Proživjeli smo ludilo povijesti…”

Svojevremeno se Mihajlović prisjetio posjeta Vukovaru o čemu je ispričao:

“Rođen sam u Vukovaru, koji je za mene bio najljepši grad na svijetu, a zatim se postao simbol rata. Vratio sam se poslije 26 godina, posljednji put je bio tijekom rata 1991. godine. Sve je bilo sravnjeno sa zemljom, nisam se mogao orijentirati. Samo kosturi zgrada…’, kazao je za talijanske medije prije nekoliko godina te dodao:

“Ptice nisu letjele, nije bilo pasa, grad duhova. Sjećam se izgleda dva desetogodišnja dječaka koji su uzeli svoje puške. Imali su muške oči u tijelima djece. Tužne oči koje su već sve vidjele osim djetinjstva. Svi ratovi su odvratni, ali bratoubilački rat koji smo proživjeli u bivšoj Jugoslaviji je najgore što se može dogoditi. Prijatelji koji su pucali jedni na druge, slomljene obitelji.

Vidio sam kako moj narod pada, gradovi su uništeni, svi pobijeni. Moj najbolji prijatelj je uništio moj dom… Brat moje majke, inače Hrvat, prijetio je mom ocu Srbinu da će ga zaklati kao svinju. Našao ga je Arkan, htjeli su ga ubiti, ali onda su mu pronašli broj mog telefona u mobitelu i to mu je spasilo život.”

Vukovarci su nakon njegovih izjava objavili da je lagao i najavili tužbu.

Osim druženja i veličanja ubojice Arkana slavio je  i “Koljača  iz Srebrenice” Ratka Mladića, za kojega je rekao da je “domoljub koji se bori za svoj narod”. Bilo je u vrijeme dok je igrao za Lazio i snimljen kako pozdravlja “rimskim podzravom”.

U Italiji se sukobio se s Patrickom Vierom kojega je vrijeđao na rasnoj osnovi, a bijes talijanske javnosti izazvala je njegova izjava da ne zna tko je Anne Frank. “Ne čitam novine, ne znam tko je Ana Frank, ne mogu pričati o tome.”

Prije dvije godine bio je predložen za počasnog građanina Bologne, a onda se pojavila peticija kojom se traži da mu se uskrati ta čast. Preko 100 poznatih ljudi iz Bologne – odvjetnici, glazbenici, redatelji,  liječnici, zastupnici u tijelima vlasti –  u otvorenom pismu su od Mihajlovića tražili da se odrekne kriminalca i ratnog zločinca Arkana.

“Čovjek koji ima takve prijatelje – ne zaslužuje biti počasni građanin Bologne”, objavili su u pismu.

“Ne želim ga se odreći jer bih onda bio licemjer. Svi smo, uostalom, radili gluposti, kretenizme. I mi i Hrvati.  Ubijalo se s obje strane, nemojmo se lagati, pa nitko nije ni čist niti nedužan”, kazao je  u to vrijeme Mihajlović.

Nakon što je doznao za tešku bolest Siniša Mihajlović okrenuo se vjeri te je više puta posjetio Međugorje.

“Kad sam prvi put otišao u Međugorje, počeo sam plakati kao dijete, nisam mogao zaustaviti suze. Osjetio sam se jačim i više čovjekom nego ikad u životu, Ja sam sretan čovjek i otac šestero djece. Najstarijeg sina Marka dobio sam kad sam došao igrati u Rimu, a onda mi je supruga Arijana podarila pet dragulja. Oni su moja snaga i zaslužni su za sve lijepo što mi se dogodilo u životu”,  kazao je nakon povrataka iz Hercegovine.

M. Marković/Foto: afp