Hrvatski sabor se u četvrtak izjašnjavao o amandmanima zastupnika Zlatka Hasanbegovića o ukidanju obilježavanja 22. lipnja, tzv. Dana antifašističke borbe kao državnog blagdana te protiv uvođenja sovjetskoga tzv. Dana pobjede nad fašizmom kao spomendana.
Za: Zlatko Hasanbegović i Željko Glasnović
Protiv: ujedinjena antifašistička narodna fronta HDZ-SDP-SDSS-HNS-GLAS-Saucha-Radin i ostali”, objavio je Blok za Hrvatsku.
Hasanbegović je predložio amandman kritizirajući Vladin prijedlog kalendara neradnih dana.
“Ovdje nije riječ o kalendaru neradnih dana, već o biljegu nacionalnog identiteta… Zato treba biti jasan. Ovakav zakon, u ovakvom obliku, ne samo da ne će poništiti identitetsku zbrku, konfuziju i pogubljenost već će ih produbiti, a jedini učinak ovakvog zakonskog rješenja biti će dodatno učvršćivanje relikta baštine jugoslavenskog komunizma u hrvatskom javnom životu koji egzistiraju manipulacijom pojmom apokrifnog tzv. antifašizma bez ili sa pridjevom hrvatski, sasvim svejedno…
Prije bi mi se osušila ruka nego što bih glasovao za ovaj Plenkovićev zakonski prijedlog, bez obzira što me gospodin Stier stavio na ideološku kušnju”, istaknuo je Hasanbegović prošli petak:
“U međuvremenu, jučer se pojavilo i treće, u intelektualno-političkom smislu, najbizarnije pojašnjenje zbog kojeg ovaj jugokomunistički i boljševičko komunistički relikt od 22. lipnja 1941. i dalje trebamo obilježavati. U jučerašnjoj facebook poslanici ponudio ga je gospodin Stier i ta njegova burleskna interpretativna konstrukcija parafrazirano i pojednostavljeno glasi:
Da, prema gospodinu Stieru, 22. lipnja nesumnjivo ima jugokomunističko obilježje, ali Stier uvodi i novi argument, pa njegov antifašistički poučak, nešto poput Nove antifašističke paradigme, a koji mu u stanovitim stredištima moći treba zajamćiti položaj Plenkovića nakon Plenkovića, glasi:
Parafraziram kazuistiku gospodina Stiera: Tuđman je želio za hrvatsku državu pridobiti i one koji su se vezali za partizanski pokret, dakle za Jugoslaviju, pa eto mi Hrvati smo im platili reket u obliku državnog blagovanja boljševičkog 22. lipnja, a kako 1991. ne bi bili protiv hrvatske države.
Znači li to da su u ljeto i jesen 1991. kao relevantna činjenica, a ne kao pojedinci, postojali i oni čiju je izdaju i kolebanje, a nasuprot plebiscitarnoj narodnoj volji, trebalo plaćati reketom i znači li to da i danas 2019., gospodine Stier, bez obzira na lažni i apokrifni značaj 22. lipnja, ova hrvatska država toj gospodi treba plaćati simbolički reket jer će se u protivnom bez 22. lipnja, gospoda Bauk, Grbin, Stazić, Milanović, Budimir Lončar, Mesić i ostali odmetnuti u šumu od te iste hrvatske države.
Naravno da neće, neće to učiniti niti gospodin Pupovac bez obzira što ga ova Republika Hrvatska podsjeća na Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Te zaključno, gospodine Stier, moje pitanje glasi: do kada će hrvatski narod morati plaćati taj partizanski jugoslavenski reket i tko će prosuditi, vi, mr. Plenković, strana veleposlanstva, europska komisija ili tko već da je plaćanju toga reketa došao kraj”, zaključio je Hasanbegović argumentirajući svoj amandman na Vladin prijedlog zakona.
M.M. /Foto:fah
