Zašto se Vučić prepao globalne priče o genocidu u Srebrenici

Politički vrh Srbije, pod rukovodstvom Aleksandra Vučić naročito je nervozan uoči izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Nervoza i politički očaj je dosegao taj nivo da je u priču uključen i patrijarh Porfirije, koji je blagoslovio Vučića uoči puta u New York.

Rezolucija koja je pripremljena u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija na glasanju će biti u četvrtak u 16 sati po srednjoeuropskom vremenu. Rezolucija nijednu državu niti narod ne proglašava genocidnim, već ukazuje na stravičan zločin koji je međunarodni sud definirao kao genocid.

Ukazuje da svijet i buduće generacije trebaju zastati i 11. srpnja svake godine simbolično obilježiti genocid u Srebrenici te educirati nove naraštaje kako bi se tako spriječili isti ili slični zločini u budućnosti.

No, što je politički vrh Srbije u suradnji s političkim rukovodstvom bh. entiteta Republika Srpska radio u prethodna dva mjeseca? Radili su upravo suprotno. Forsirali su priču o “genocidnom narodu”, o zavjeri Zapada, o krivici Njemačke, Velike Britanije i drugih sila koje stoje iza Rezolucije.

Ukratko, ponavljali su su da se Rzeolucijom Srbi kao narod proglašavaju genocidnim. Tekst Rezolucije, uz uvrštene amandmane Crne Gore  – da je krivica za zločin genocida individualizirana, da se  se ne može pripisati bilo kojoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj skupini ili zajednici – najbolji je dokaz što je čija namjera.

Vučiću Rezolucija ne odgovara iz, najmanje, tri razloga.

Prvi, jer je osobno sudjelovao u događajima 1990.-ih u režimu i propagandi Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja. Bio je Miloševiće ministar informiranja.

Drugi, jer ga podsjeća na izjave o “ubojstvu 100 muslimana za jednog ubijenog Srbina” čime je zapravo jedan od poticatelja genocida.

“Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana! Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana. Pa da vidimo smije li međunarodna zajednica ili bilo ko drugi da udari na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom”, prijetio je Vučić zbog NATO-vih udara na srpske položaje u Bosni i Hercegovini.

Tu rečenicu Vučić nije izgovorio u bijesu ili afektu, negao kao zastupnik za govornicom u Skupštini Jugoslavije 20. srpnja 1995. godine, upravo u vrijeme kad se događao genocid u Srebrenici.

Treći, ne odgovara mu i zbog aktualne podrške akterima 1990-ih, ma koliko svoju politiku, barem na deklarativnoj razini, pokušao umotati u demokratski i prozapadni celofan.

Vučić je lider države koja i dan danas skriva bjegunce od pravde. Tako su u Srbiji danas i Novak Đukić i Milomir Savčić i mnogi drugi što osumnjičeni što optuženi za ratne zločine.

Srbija Aleksandra Vučića nije se suočila s istinom niti je raskrstila s 1990-im. Naprotiv, ratni zločinci su danas redovni gosti propagandnih emisija u Srbiji u kojima  negiraju genocid, omalovažavaju zločine i veličaju presuđene zločince.

A Vučićev strah leži i u činjenici što će Rezolucijom priča o genocidu u Srebrenici postati globalna tema. Bit će dio globalnog kalendara iz kojeg će svijet učiti što je bilo u Srebrenici 1995. godine.

Učit će o žrtvama, o zločincima te će mnogo šira javnost lakše moći prepoznati negiranje genocida. Jer politika Vučića (i Dodika) neće moći iskontrolirati globalnu priču i istinu da je počinjen genocid. Zbog svega toga se Vučić danas krije iza naroda i ponavlja da svijet mrzi Srbe i Srbiju.

Ključni dijelovi rezolucije:

1. Generalna skupština donosi odluku da 11. srpanj proglasi Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici.
2. Bez rezerve osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici te poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice uključujući i obrazovanje u cilju sjećanja, sprečavanja poricanja i iskrivljavanja genocida
3. Bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju osuđene ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, uključujući i odgovorne za genocid u Srebrenici.
4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici te poziva na nastavak kaznenog gonjenja onih počinitelja genocida koji se tek trebaju suočiti s pravdom.
5. Poziva sve države da se u cijelosti  pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
6. Zahtijeva od generalnog tajnika da uspostavi program informiranja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i UN” počevši tako svoje djelovanje za obilježavanje 30. godišnjice genocida.
7. Poziva sve države članice i organizacije UN-a, NVO te akademske organizacije da obilježavaju Međunarodni dan uključujući i organizaciju posebnih aktivnosti u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici kao i edukaciju i aktivnosti koje se odnose na podizanje javne svijesti o genocidu

M. Marković/Foto: epa