Zašto je Hrvatska u ovako jadnom stanju? Odgovor je jasan. Zato jer je vode isti ljudi s istim mentalnim sklopom koji je fosiliziran u bivšem režimu.
Primjer prvi : 10. travnja obilježavala se godišnjica bitke za Kupres. Hrvatskom veleposlaniku u BiH gospodinu Ivanu Del Vechiju se očito nije sviđao onaj sadržaj programa na kojem su se provlačile paralele između 1942.g. i 1992.g.
Primjer drugi: Tomislavu Suniću, doktoru znanosti i visokom diplomatu je 2002.g.otkazom je prijetio sadašnji redizajnirani komunist i predstavnik RH u EU parlamentu mr. Tonino Picula. Razlog prijetnje leži u intervjuu koji je dr. Sunić dao Novom listu 7. prosinca 2002.g.
Upozorio je na skandaloznu politiku i inertnu hrvatsku diplomaciju u koju su se većinom infiltrirali skojevci i udbaši. To su anacionalni kadrovi koji od pamtivijeka žive na državnim jaslama. Kad je Suniću bilo interno suđenje Del Vechio, koji je u Račanovoj, Piculinoj Vladi bio upravitelj VII. uprave došao je ispitivati Sunića u stilu starog skojevca i udbaša, komesara.
Sunića je to posjetilo na montirani proces vođen protiv njegovog oca i sestre koji su za čitanje stranog tiska komunisti osudili. Otac je dobio četiri, a sestra godinu zatvora.
S takvim kadrovima nije čudo kako je satnica u Belgiji 39€ a u Hrvatskoj 10 €. Također ne čudi zašto su Hrvati izvan Domovine (njih oko 3 milijuna) namjerno isključeni iz društvenog i ekonomskog razvoja. Ovih 25 godina hrvatsko iseljeništvo unijelo je u Domovinu po raznim osnovama oko 60 milijardi dolara. Samo prošle godine registriran je priljev od dvije milijarde dolara, a neregistriran je iznos dodatnih jednu milijardu dolara.
Dok Hrvatima rođenim izvan Domovine treba tri godine za državljanstvo i dok se Hrvatima iz BiH ukidaju prebivališta, Hrvatska isplaćuje Srbiji desetke i desetke tisuća mirovina i vraća stanarska prava onima koji su izvršili agresiju na RH.
Kakvi su učinci “naše” ekonomske diplomacije?
Gdje su video zapisi i rezultati “naših” vrlih diplomata koji nastavljaju voditi antihrvatsku politiku unutar četiri zida?
Godinama slušamo mantru te iste sekte ofucanih jugokadrova “Moramo se brinuti o budućnosti a ne o prošlosti”. Iza te verbalne dimne zavjese krije se strah od analitike i gorke istine.
Ti anacionalni kadrovi koji su doveli SFRJ do ekonomskog sloma, ponovili su šablon u RH i nju doveli do ruba ne grčkog nego paragvajskog scenarija.
