Nije neka tajna da Hrvatsko ratno zrakoplovstvo još dugo vremena, ni kadrovski, ni tehnološki, neće biti sposobno za integraciju i operativnu uporabu aviona zapadnog porijekla. Rezultat je to višegodišnje negativne kadrovske selekcije na svim razinama.
PIŠE: Marko Marković
Međutim, tajna je zašto u procesu odabira novog borbenog lovca za HRZ hrvatska javnost nije obaviještena o vrlo toksičnom i agresivnom gorivu koje koristi američki zrakoplov F-16, a koji je favorit u obnovi borbene flote HRZ-a.
Naime, F-16 koristi gorivo EPU-a H70 (70 posto hydrazin i 30 posto voda). To je gorivo poznato kao vrlo toksično pogonsko gorivo. U slučaju pada F-16 posebno obučeni i opremljeni NBKO timovi brzo ograđuju područje pada, radi se hitna i dugotrajna dekontaminacija zemljišta i tla te se rade višemjesečne analize utjecaja na okoliš i ljude. Je li to treba jednoj turističkoj zemlji kao što je Hrvatska?
Nadalje, HRZ, kao i cijele Oružane snage RH, nemaju NBKO jedinicu koja se može nositi s otrovnim hidrazinom (N2H4). Samo oprema i postupci za takvu dekontaminaciju su postupci posebne procedure i obuke kakve u OSRH nikada nije bilo.
Procedure američkog ratnog zrakoplovstva nalažu da ukoliko postoji sumnja pilota da je neželjeno ispušten hidrazin iz bilo kojeg razloga, po slijetanju ga na pisti čeka NBKO momčad i odvode zrakoplov na dekontaminaciju. S obzirom na nepostojanje tradicije ozbiljnog NBKO-zaštite u OSRH, teško se može očekivati da ovako jedna tehnološki izuzetno složen sustav ikada zaživi u HRZ-u.
Još tijekom 2011. u procesu izbora višenamjenskog borbenog aviona za HRZ, stručnjaci su razmatrali zaprimljene ponude novih zrakoplova. Koordinate razmatranja i komparacija svakog zrakoplova sa stanovišta struke bile su jasne; sposobnosti aviona za nadzor neba, vrijeme nužno za postizanje operativnih sposobnosti aviona, mogućnosti pilota i tehničkog personala za prihvat lovca, te na koncu, možda najvažnija točka razmatranja, cijena aviona.
Nakon mjeseci i stotine sati rada, teputovanja tijekom 2011., raznih troškova i uspoređivanja lovaca ponuđenih od Izraela, preko Europe do Rusije, stručni tim HRZ-a od svih ponuda najboljima je ocijenio – švedsku i rusku. Dakle, rabljene lovce JAS-39 A/B gripen i MiG-29SD za prijelazni period, a kao dugoročno rješenje nove verzije tih zrakoplova JAS-39C/D i MiG-35. Američki F-16 prije samo 6 godina s tehničkog aspekta je odbačen , dok je danas odjednom samo s političkog aspekta postao prihvatljiv u izboru za novog čuvara hrvatskog neba.
SAD se 2011. odlučio sa regionalni pristup, pa je predloženo da Hrvati zajedno sa ‘braćom’ Rumunjima i Bugarima nabave F-16 50/52, ili pak starije verzije ovog lovca, kroz program „European Regional Fighter Acquisition program“.
Ono što je u analizi MORH-a iz 2011. godine dobilo plus u američkoj ponudi je dugoročno partnerstvo sa SAD-om. Međutim, ovaj tip lovca traži veliki broj tehničara, najmanje deset po jednom lovcu. Tu je i pilotska obuka duga preko dvije godine, a zašto bi trebalo potegnuti do Amerike. Zbog niskog usisnika zraka, zahtjeva se besprijekorno čista pista i ostala zemaljska infrastruktura za ovaj tip lovca. Cijena ovog ponuđenog F-16 50/52 bila je respektabilnih 60 milijuna eura.
Nije mu jeftin ni sat naleta. Prema službenim američkim podacima ovaj ‘borbeni sokol’ u sat leta sprži gotovo 40 tisuća kuna ili pet i pol tisuća eura. Onima u Washingtonu , tada kao ni danas, nije palo na pamet da svom savezniku, Hrvatskoj, uz avion ponude i poslove za osiromašene hrvatske tvrtke.
Foto:press
