Upravo medije, ali ponajprije gotovo svima dostupan internet, smatraju uzrokom niske razine društvene odgovornosti i znanstvene nepismenosti stanovništva, odbijanja cijepljenja i kemoterapije, kojima danas svjedočimo.
Na svim našim televizijama, u novinama i na internetu, pseudoznanstvenici nude našoj intuiciji uvjerljiva, ali znanstveno nedokazana i nedokaziva rješenja. Plaše nas trovanjima iz aviona, GMO hranom i zračenjem mobitela, a propagiraju liječenje homeopatijom i bioenergijom, metodama koje nisu zadovoljile nijedno ozbiljno znanstveno testiranje, tvrde fizičari s Instituta Ruđer Bošković Saša Ceci i Dario Hrupec, koji su kao popularizatori znanosti u razgovoru za Hinu pokušali “razotkriti pozadinu poplave alternativnih liječenja i teorija zavjere u Hrvatskoj”.
Znanstvenici protiv “prodavača magle”
Neposredan povod za razgovor bio je slučaj smrti devetogodišnjeg dječaka u Rijeci, nakon što su roditelji odbili liječenje kemoterapijom.
Znanstvenici kažu da je prosječan građanin, od pojave interneta krajem 90-ih, naprosto zapljusnut “new age čudesima” na dnevnoj razini. Prodavači magle pritom računaju na “slabost našeg mozga” koji će puno prije povjerovati u osobna svjedočanstva, nego u znanstvene činjenice – da se npr. od cjepiva ne može dobiti gripu ili da se rak liječi kemoterapijom, a ne bioenergijom. U Hrvatskoj ne postoji dovoljna razina društvene odgovornosti da bi se ljudima trebalo prepuštati da sami odlučuju hoće li se liječiti konvencionalno ili alternativno, pogotovo kada je riječ o djeci i opasnim zaraznim bolestima, smatra Ceci.
Njegov kolega Hrupec uzroke vidi u tome što kroz obrazovni sustav ne potičemo dovoljno skepticizam i kritičko mišljenje, tako da ljudi lako nasjedaju na “svakakve budalaštine koje se objavljuju po medijima”.
Paranoja zbog teorije zavjere
Kao banalan primjer Ceci iznosi cijepljenje protiv gripe koje ljudi masovno odbijaju, uključujući i one najugroženije – starije od 65 godina. U pozadini su nerijetko teorije zavjere o trovanju cjepivom kako bi farmaceutska industrija imala tržište za svoje lijekove ili paranoja koju šire pojedinci tvrdeći da su upravo od cjepiva “dobili gripu ili reakciju kakvu u životu nisu imali”.
Nevjerojatno, ali ljudi će prije povjerovati takvom jednom osobnom svjedočenju nego svim znanstvenim dokazima, poput onih da se od cjepiva ne može dobiti ni gripu ni autizam, kažu znanstvenici.
Aktualni otpor cijepljenju i djece i odraslih koji je u zadnje vrijeme poprimio ogromne razmjere, specifičan je, kažu, i po tome što se širi preko društvenih mreža, a ljudi ga često ne zastupaju iz osjećaja da se “u svetom ratu bore za pravu stvar”.
“To su entuzijasti koji su došli do zaključka da je cijepljenje opasno. Dio njih ozbiljno vjeruje u razne teorije zavjere, možda imaju najbolje namjere i želju da prosvijetle. Nije isključeno da su roditelje, koji su nedavno odbili kemoterapiju za teško bolesno dijete, pogrešno informirali ljudi koji su im htjeli pomoći”. Mediji bi trebali više prostora otvoriti za razotkrivanje takvih zabluda, umjesto da obmanjuju javnost znanstveno odbačenim bedastoćama, primjerice o tome kako “molekule vode nešto pamte”.
Placebo i nocebo
No, nisu svi alternativci dobronamjerni entuzijasti. Dapače, značajan dio njih vješto manipulira ljudima radi vlastitih, vrlo konkretnih, interesa.
Tako se, plasiranjem priča o štetnosti farmaceutskih proizvoda, neionizirajućeg elektromagnetskog zračenja ili glutena u hrani izaziva tzv. nocebo efekt. Čitatelj se počne osjećati loše samo zbog jakih sugestija plasiranih preko prikrivenih oglasa na društvenim mrežama ili forumima. Tamo se, naravno, nude i razni “alternativni” proizvodi ili tretmani s placebo efektom – kratkotrajnim poboljšanjem izazvanim sugestijama, tvrdnjama navodnih stručnjaka i tobožnjim osobnim svjedočanstvima.
Neke od takvih jednostavnih i brzih izliječenja nude homeopati i bioenergetičari za koje znanstvenici tvrde da su “obični prodavači magle”.
Hrupec tako homeopatiju povezuje s astrologijom, navodeći ih kao tipičan primjer pseudoznanosti.
“Astrolozi, homeopati i iscjelitelji ne propituju i ne testiraju svoje metode jer i bez toga ‘dobro žive od svog posla’. Znanstvene metode uvijek iznose statistiku o svojoj učinkovitosti, u homeopatiji i iscjeljivanju – statistika je nepoznata. Iznosi se uvijek konkretan primjer osobe kojoj se pomoglo, a koliko je onih kojima se nije pomoglo – to nitko ne zna”.
Na primjedbu da mnogi ljudi tvrde da im je bioenergija pomogla, Ceci navodi jedan od mogućih scenarija: “Neka osoba s pogrešnom dijagnozom ili prolaznim tegobama dođe kod bioenergetičara. Nakon prvog tretmana zbog placeba odmah osjeća poboljšanje. Nakon nekoliko tretmana tegobe nestanu (nestale bi ionako), a nove medicinske pretrage potvrđuju da bolesti više nema (jer je nije ni bilo). Koliko će takvih ljudi biti potpuno uvjereno da ih je bioenergija izliječila. I koliko će oni drugih ljudi uvjeriti tim svojim osobnim svjedočanstvom”, pita autor popularno-znanstvenog bloga Blesimetar i jedan od autora HRT-ove znanstvene emisije “Treći element”.
Da sam bioenergetičar, kaže Ceci, i da iskreno vjerujem da pomažem ljudima, otišao bih u neku medicinsku instituciju koja bi to znanstveno provjerila “slijepim pokusom”, što znači da bih bio zakriven zaslonom tako da pacijent ne vidi kada djelujem. “Tako funkcionira znanost. Napravljen je niz takvih pokusa i nikad nitko do sada preko zaslona nije uspio osjetiti bioenergiju – toplinu i peckanje, koju pacijenti navodno osjećaju tijekom tretmana”.
Strah od glutena
Među aktualnim paranojama mjesto je našlo i plašenje građana glutenskom i genetski modificiranom hranom, dok se za skupe novce prodaje bezglutenska hrana kao i ona “organski uzgojena”. Pritom se ignoriraju rezultati “slijepih pokusa” – ljudi koji nemaju celijakiju (preosjetljivost i alergiju na gluten) jednako reagiraju na hranu sa i bez glutena.
U pravoj histeriji oko navodnog trovanja nacije genetski modificiranom (GM) hranom zanemaruje se činjenica da su istraživanja i razvoj GM organizama toliko skup i zahtijevan postupak da do danas na svjetskom tržištu postoji tek šačica GM vrsta, među kojima je vrlo raširena proizvodnja GM pamuka i soje.
GM uzgoj popularnu i jeftinu hranu može obogatiti vitaminima, a jedino loše što može sadržavati – neki su alergeni, kakve uostalom imaju i jagode, lješnjaci… No, GM rajčice, krumpira, paprike i patlidžana više nema nigdje u svijetu. Nemoguće ih je naći u trgovinama čak i u SAD-u, a kamoli u našim trgovinama.
“Desetljećima se mijenjalo gene i stvaralo hibride ozračivanjem usjeva radijacijom, čime su se stvarale nekontrolirane promjene DNK. Od toga se nije radio problem iako tamo nismo imali pojma koji će se sve geni izmijeniti. A sad kad se to radi kirurški precizno, pa je sve novo što nastane potpuno kontrolirano, odjednom je nastala potpuna panika. Meni je to neobjašnjivo”, kaže Ceci.
Teorija o chemtrailsima
U nizu apsurdnih teorija zavjere kojima se bombardira hrvatsku javnost preko društvenih mreža, posebno mjesto zauzima teorija o chemtrailsima, po kojoj nas tajne organizacije ili udružene svjetske vlade iz zrakoplova zaprašuju toksičnim tvarima kako bi nas lakše kontrolirale, izazvale bolesti i tako smanjile broj stanovnika.
Fizičari pak kažu da su tragovi na nebu nakon prolaska aviona samo kondenzirana vodena para, nastala na visinama iznad pet kilometara, s kojih je apsolutno nemoguće nešto kontrolirano ispustiti. “Na takvim visinama nemoguće je kontrolirati – gdje bi, kada i u kojim količinama na zemlji završio tako ispušteni agens. Ako nas baš netko želi trovati, zar ne bi bilo jednostavnije da otrov ispusti u vodovod”, pitaju znanstvenici.
“Chemtrailsi su jedna od najvećih budalaština u pseudoznanosti. Nevjerojatno je da postoje ljudi koji u to vjeruju, posebno političari, poput Mirele Holy, koja je 2010. u Saboru postavila zastupničko pitanje o chemtrailsima. To je čisto podilaženje ljudima i pokušaj da se preko ovakvih priča prikupi što veći broj simpatizera”, ističe Hrupec.
U konačnici znanstvenici smatraju da svi navedeni otpori cijepljenju i medicini, propagiranje alternative i plašenje raznim teorijama zavjere pokazuju urušavanje znanstvene pismenosti hrvatskog stanovništva, koje se, preko novih komunikacijskih tehnologija, sve više okreće pseudoznanosti.
Medijima je laž zanimljivija od istine
Da bi se situacija promijenila, potrebni su nam, kažu, bolji nastavnici znanstvenih predmeta, ali i što neovisniji znanstvenici, kojima radno mjesto ili financiranje istraživanja ne ovisi o stranci na vlasti ili profitu neke privatne tvrtke. Takvi znanstvenici mogu onda jasno i javno reći kad je neka popularna teza ili proizvod pseudoznanstvena glupost koja u najboljem slučaju proizvodi placebo efekt.
Potrebni su i mediji, svjesni važnosti točnog informiranja, čak i kad je sitna dezinformacija ili čak potpuna laž javnosti puno zanimljivija i prihvatljivija. I, naravno, treba nam javnost koja će biti dovoljno kritična i tražiti od medija da postavljaju sva moguća pitanja i političarima i znanstvenicima i tvrtkama, ali i dovoljno educirana da prepozna točan odgovor kad ga dobije, i dovoljno društveno odgovorna da ga prihvati čak i onda kad joj nije baš po volji.
Može li se tako što realno postići? “Stvarno nemam pojma”, kaže Saša Ceci, “ali mislim da vrijedi raditi na tome”.
MP/Hina/foto: Arhiv/DB
Severina je u intervjuu za Klix.ba govorila o novogodišnjem koncertu u Sarajevu, kao i svim životnim…
Predsjednička kandidatkinja Marija Selak Raspudić oštro je kritizirala stanje u državi, upozorivši na korupciju u…
Dragan Primorac, HDZ-ov predsjednički kandidat na nadolazećim izborima, komentirao je izjavu predsjednika Zorana Milanovića, koji…
Komentiraj