Nakon pada Konstantinopola 1453. sultan Mehmed II. krenuo je prema Mađarskoj, a na putu mu se našao Beograd, koji je u to vrijeme bio jedan od posljednjih neosvojenih kršćanskih gradova na Balkanu.
Papa Kalist III. naredio je 1456. godine da se zvona na svim crkvama oglašavaju u podne kako bi se potaknuli vjernici na molitvu za pobjedu nad Osmanlijama.
Vojska predvođena Jankom Hunjadijem pobijedila je nadmoćnu osmansku vojsku 22. srpnja 1456., a papa nikad nije povukao edikt o zvonjavi u podne, pa se taj običaj zadržao do danas. Inače, pobjeda kod Beograda bila je iznimno važna jer je uvelike zaustavila prodor Osmanlija na zapad sljedećih 70 godina.
U javnosti je manje poznato i da je Stefan Nemanja, rodonačelnik srpske kraljevske loze Nemanjića i otac Svetog Save, bio katolik.
Stefan Nemanja rođen je 1113. godine u Ribnici (Podgorica), današnja Crna Gora. Kao župan upravljao je oblastima oko Toplice, donje doline Ibra, Rasine, Reke i Dubočice. U doba njegova rođenja kraljevina Duklja je bila katolička i kršten je po katoličkom obredu.
Crkvena zvona ne zvone samo u podne, već najmanje tri puta dnevno. Katolička crkva ovako to objašnjava:
“Ima više razloga zašto zvone crkvena zvona:
1. Najavljuju liturgijska slavlja (sv. mise i razne pobožnosti);
2. Otkucavaju vrijeme;
3. Podsjecaju na Isusovu muku i smrt (kad zvone u 15 sati);
4. Podsjećaju na povjesni događaj obrane Beograda od Turka (naredba koju je 1456. godine izdao papa Kalist III. da se zvona na svim crkvama oglašavaju u podne kako bi se potaknuli vjernici na molitvuza pobjedu nad Osmanlijama);
5. Podsjećaju nas na događaj utjelovljanja Isusa Krista u djevici Mariji – Blagovijest.
Jedino u Osijeku crkvena zvona petkom zvone u 11 sati, a i taj običaj vezan je uz Osmansko Carstvo. Naime, 14. kolovoza 1526. Osijekom je zavladala osmanska vojska i zadržala se u gradu 161 godinu, odnosno sve do 29. rujna 1687., kada se obilježava Dan svetog Mihaela.
Toga je dana u 11 sati, pred vojskom Eugena Savojskog, grad napustio posljednji turski vojnik, trčeći prema Vukovaru, nakon čega su zazvonila sva crkvena zvona povodom obilježavanja dugoočekivanog oslobođenja, a ta tradicija održala se do danas
Kad zvona zvone ujutro, na podne ili uvečer (tri puta dnevno) podjećaju nas na taj veliki događaj po kojem je “Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama”. Ovim Božjim činom čovjekov život je dobio novi smisao te je preobražen, a molitvom Anđeo Gospodnji kršćanin u kratko molitvom pripovijeda o tom spasonosnom događaju.
“Papa Pavao VI. u svojoj Pobudnici živo potiče da se sačuva molitva Anđeo Gospodnji jer vrijednost razmatranja otajstava utjelovljenja Riječi, pozdrava Djevici i utjecanja njezinu milosrdnom zagovoru ostaje nepromijenjena i vrijedi za karakteristične časove dana – jutro, podne, večer, s zvonjavom zvonâ koji označuju vremena njihove aktivnosti i sačinjavaju poziv na stanku i molitvu” (MC 41).
I papa Ivan Pavao II. poticao je na svakodnevnu molitvu Anđeo Gospodnji”, navodi Hrvatska katolička misija u svom objašnjenju.
D.M. /Foto: pxll
