Bio je prvi Hrvat u momčadi svijeta, a zbog politike Hajduk ga se odrekao

Luka Modrić nije prvi Hrvat u povijesti izabran u momčad svijeta. Prvi je Hajdukovac Ante Žanetić izabran 1960. godine, ali ga dugo prešućivalo. Možda zato jer ga se Hajduk tada odrekao, a vlast zanijekala, budući da je za vrijeme Jugoslavije pobjegao iz omražene mu države. Zato ga danas ne treba prešućivati!

Ante Žanetić je rođen u Blatu na Korčuli u obitelji HSS-ovaca. U Dubrovniku je završio učiteljsku školu. Dok se školovao u Dubrovniku,  došao do saznanja o okrutnim poslijeratnim zločinima nad inteligencijom i svećenstvom u Dubrovniku.

Za Hajduka je igrao od 1955. – 1960. Odigrao je 254 utakmica i postigao 41 pogodak.

Od 1958. slijede događaji koji su promijenili tijek njegove karijere. Nije se slagao s krugovima u klupskoj upravi i gradu i novodovedenim trenerom Milovanom Ćirićem (kojeg su ti isti krugovi i doveli).

Ante Žanetić ga je opisao kao “velikosrbina”, a krugove u klubu i gradu koji su ga doveli kao “orjunaške i udbaške”.

“Njegovim dolaskom Dinamo je postao neprijateljski tim, Zagreb neprijateljski grad, a Zvezda i Partizan prijateljski. Harangirao je protiv Dinama, radio je sve da mi mislimo kako nam je Dinamo neprijateljski klub. Želio sam da Dinamo osvoji prvenstvo, ali Ćirić me kod rezultata 1:0 za Dinamo izbacio iz igre. Na kraju je bez mene Hajduk pobijedio, Crvena zvezda postala je prvak.

A navečer je uprava Hajduka organizirala trojicu koji su me pretukli. Uprava Hajduka to je naštimala pa u njoj su sve bili udbaši”, ispričao je Žanetić u filmu “Zlato Rima, srebro Pariza”.

Žanetić je bio svjedokom da su u izboru igrača za reprezentaciju hrvatski igrači morali biti dvostruko bolji da bi zaslužili poziv. Zbog toga nije podnosio Jugoslaviju ni njezin režim. Žanetić je 1960. bio prisiljen emigrirati, što je učinio prigodom Hajdukovog gostovanja u Danskoj i Njemačkoj.

Jedno vrijeme je igrao za belgijski FC Bruges, a onda je zbog bolesti prekinuo igračku karijeru. Od 1967. živio je u Australiji, gdje je pristupio sydneyjskoj Croatiji.

Dok je bio u emigraciji, ime mu je bilo u zabrani. Nije ga se smjelo spomenuti, nije ga se navodilo u almanasima, niti ga se za sve vrijeme Jugoslavije ikad uvrštavalo među najbolje Hajdukove momčadi svih vremena, niti ga se spominjalo kao kandidata za tu momčad, pa mlađe generacije nisu ni mogle znati za njega. Premda europski igrač broj jedan na toj poziciji, jugokomunistički režim namijenio mu je zaborav.

Žanetić, premda je bio daleko od Hrvatske, Hrvatska mu je uvijek bila blizu srca, što je sve više raslo kako je vrijeme prolazilo.

Osobito se angažirao za Hrvatsku u vrijeme hrvatskog obrambeno-oslobodilačkog rata, u danima kad se Hrvatska ujedinjavala s iseljeništvom, i samo iseljeništvo između svojih redova. Do zadnjih je dana života pratio i precizno uočavao deformacije hrvatskog društva te ukazivao je na lažne domoljube koji su u Australiju dolazili s velikim riječima, a novac odnosili i prisvajali.

Umro je 18. prosinca 2014. u Wollongongu. Pokopan je u Wollongongu s Hajdukovim dresom, zlatnom olimpijskom medaljom i olimpijskom bakljom koju je nosio 2000. prije sydneyskih Olimpijskih, uz misu u hrvatskoj katoličkoj crkvi.

Engleski športski časopis iz Londona World Soccer Žanetića je izabrao u najbolju momčad na svijeta 1960. godine. Idealnu postavu su činili: Grosics, Bergmark, Santamaria, N.Santos Vergas, Zanetic, Julinho, Pele, Di Stefano, Puskas i Gento.

Iste godine Žanetić je izabran za najboljeg europskog desnog halfa.

Nastupio je i za Hrvatsku: bio je članom hrvatskog predstavništva koje je 12. rujna 1956. u Zagrebu odigralo utakmicu protiv Indonezije (5:2), jedine međunarodne utakmice koju je Hrvatska samostalno odigrala za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Za Jugoslaviju je odigrao 15 utakmica i postigao 2 pogotka.

Sudjelovao je na OI 1960. gdje je osvojio zlato.

Iste godine je sudjelovao na europskom prvenstvu koje se igralo u Francuskoj, na kojem je došao do završnice i osvojio srebrno odličje. Bio je i prvim strijelcem na utakmici kojom se izbacilo domaćina iz daljnjeg natjecanja.

 

Hajduk i Torcida na kraju su se ipak odužili Žanetiću. Na zapadnoj splitskoj obali sugrađani su mu se odužili pločom s njegovim imenom i prezimenom, dok je u rodnom Blatu Torcida naslikala veliki mural s njegovim likom.

U povodu pet godina od njegove smrti, 2019. godine, HNK Hajduk je skupa s Hrvatskom poštom i Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memorabilije izdao je prigodnu dopisnicu s portretom i životopisom legendarnog hrvatskog nogometaša i domoljuba.

Također su Hrvatska pošta i HNK Hajduk izdali i prigodni žig s likom Ante Žanetića. Svečana promocija dopisnice i žiga, bila je na Antinu petu obljetnicu smrti u poslovnici Hrvatske pošte u Splitu, u ulici Kralja Tomislava 9.  Prvi žig sa Žanetićevim likom na dopisnicu je udarila Antina sestra Katija.

Jakov Sedlar o Žanetiću je snimio dokumentarni film  “Zlato Rima, srebro Pariza”.

Megy M. /Foto: arhiv