Da nije bilo Luke Modrića Blaž Slišković Baka bi bio glavna zvijezda ovih dana u Mostaru gdje se premijerno prikazao film “Priča o ponosu – HŠK Zrinjski”. Jutro poslije premijere Baka je dao intervju za emisju port nedjeljom.
Baka nastupao je za mostarski Velež, Hajduk, Marseille, Pescaru, Lens, Mulhouse, Rennes, Hrvatski dragovoljac i mostarski Zrinjski. U splitskom klubu igrao je u prvoj polovici osamdesetih.
Među ostalim, poznat je po golu iz kornera koji je zabio tadašnjem golmanu Crvene zvezde Tomislavu Ivkoviću, pogotku iz slobodnog udarca protiv Torina u Kupu UEFA-e, lažnjaku kojim je prevario igrače praške Sparte i zabio iz nemoguće pozicije.
Nakon igračke karijere bio je izbornik BiH i trener Hajduka, Zrinjskog, Tirane, Širokog Brijega, Al Ansara, QD Jonoona, Željezničara i drugih klubova.
Baka je trenutno bez posla. Posljednji angažman imao je u sarajevskom Željezničaru prije gotovo tri godine. Nešto ranije bio je u Hong Kongu…
“Čekam da se nešto otvori. Znaš, uvijek sam do sada išao negdje kao vatrogasac. Gasiti požare. Nikada nisam imao priliku uzeti klub u ljetnoj pauzi, odraditi pripreme, selektirati momčad i krenuti u sezonu u kojoj bi se vidio rukopis trenera. OK, imao sam to u Kini svojevremeno, ali krene sezona, prvo gostovanje i ja se vratim s bodom, a predsjednik mi uruči otkaz”, smije se Slišković.
Vratili smo se malo na film večer ranije. Nije bilo u publici nekih koji su pisali povijest ovog kluba zlatnim slovima. Nekih s druge strane Neretve…
“Nikad nisam dijelio svoj Mostar. Od prvog dana prestanka rata za mene nije bilo više te granice. Ne možeš ugasiti neka prijateljstva koja su vječna. Među prvima sam otišao preko. Idemo ljudi živjeti. Nisam nacionalno obojen!
Inzistirao sam da me poštuju, mene i moju vjeru kao što ja poštujem druge! To je jednostavna formula koju sam naučio od svog djeda. Nastojao sam da znam tko sam, da se ne ponižavam, da se ne osjećam kao građanin drugog reda. A kakav sam prema sebi takav sam i prema drugima”, jasan je Baka koji nije optimist da bi se u dogledno vrijeme stvari mogle popraviti.
“Prije desetak godina sam vjerovao, ali kako vrijeme odmiče čini mi se da ide na gore umjesto na bolje. Ne znam zašto. Ne želim osuđivati, ali nekako se bojim novih generacija. A znamo svi kako odgoj dolazi od kuće. Daj Bože da se prevarim, ali nekako mi se se gubi osjećaj ljudskosti u ovom gradu.”
Blaž Slišković posljednjeg dana svibnja proslavio je 65. rođendan. Kada pogleda u neki životni retrovizor, reći će da je “možda mogao više kao igrač, a možda i manje. Baš tako i kao trener”.
Potom je evocirao uspomene na te lude osamdesete kada je postao mitska figura u dresu Hajduka. Na Poljud je stigao u ljeto 1981.
“Zapravo, ja sam htio ostati u Veležu. Čekao sam da se vrate Vladić i Bajević iz AEK-a pa da probamo napasti naslov prvaka Jugoslavije. No, nisu me htjeli u Veležu. Ugovor je istekao, rekli su mi da sam bogalj i shvatio sam da sam morao dalje.”
Baku su htjeli svi klubovi iz velike četvorke. Mogao je birati uvjete…
“Crvena Zvezda je opasno zagrizla. Dragan Džajić mi je nudio vilu na Dedinju i sto nastupa u dresu reprezentacije Jugoslavije. Rekao sam mu da vilu imam u Mostaru, a do reprezentacije valjda mogu doći svojim igrama. Ma bio sam naivan. Mislio, ako sam dobar, nebitno je u kojem sam klubu.”
Dinamo ili Hajduk?
“To je mogla biti jedina dilema, ali zapravo je nije bilo. Uvijek sam najbolje igrao protiv Hajduka. U Mostaru i Splitu i u sebi sam osjetio da je Hajduk taj. Zavolio sam ga.”
U dresu Hajduka proveo je pet godina i ostavio nezaboravan trag. Priče o Baki prenose se s generacije na generaciju. Ne krije ponos zbog toga. Voditelj ga je pitao što mu prvo padne na pamet kada čuje riječ “Hajduk”.
“Ludilo Torcide, ja to ne mogu zaboraviti. Ne mogu zaboraviti te godine i tu ljubav navijača prema klubu.” Voditelj je potom rekao da ga navijači i dalje vole.
“A dobro, vole, čak i iznenađujuće. Znate što me iznenadi? Odem u Split na neku utakmicu, dođem sat-dva ranije, prošetam rivom, odem u kafić ili restoran i naiđe klinac od 15-16 godina. ‘Baka, možeš li se potpisati?’ Ja ga pitam otkud on mene poznaje, a on kaže: ‘Moj tata i moj dedo o tebi pričali.’ Bude mi drago, kako neće bit.”
Baku su voljeli zbog tog boemskog stila života. Nikada nije glumio i uvijek je odabrao raju…
“Dođe Vujović i kaže mi: ‘Hajmo Baka do gradonačelnika, čeka nas.’ Ma što ću ja tamo. Ti idi, ja ću na piće s ekipom”, smije se.
Dotakao se i današnjeg Hajduka i detektirao problem u čestim promjenama.
“U velikoj želji da se osvoji naslov, uprave se gube. Niti jedna do sada, osim donekle ona pod Jakobušićem nije imala plan i viziju. Trebao je ostati. Meni se svidjelo to što je zamislio. E sada, ne znam je l’ imao oponente u klubu, ali imao je viziju po kojoj će Hajduk svake godine biti bolji. Nije išao pod svaku cijenu da uspjeh bude odmah.”
Novi predsjednik je doveo Gennara Gattusa za trenera. Baka kaže da očekuje red, rad i disciplinu iako smatra kako su i prethodnici imali iste namjere. I on je bio trener Hajduka. Osam kola do kraja bio je na vrhu ljestvice, ali smijenio ga je tadašnji sportski direktor Igor Štimac. I danas mu je krivo zbog toga…
“Vidimo se mi tu i tamo, pozdravimo se i popričamo. No, zamjerio sam mu jer nije stao iza mene. A dres iz Francuske 1998. donio je mom sinu. I zna da sam ga kao mladog igrača gurao u Hajduku. Rekli su da sam se zamjerio starijim igračima. Valjda zato jer su kod mene igrali oni za koje sam mislio da su to zaslužili…”, zaključio je Baka Slišković.
D.M. /Foto: Sportnedjeljom
