“Postoji nepisano nogometno pravilo – kada dođe novi trener, onda on već svojim dolaskom stvori novi pozitivan impuls na učinak nogometaša. Gotovo sam siguran da će Dinamo biti u natjecateljskom naboju”, kazao je Miroslav Ćiro Blažević u intrevjuu za tportal.
“Odmah moram reći, meni je žao Damira Krznara, jer nije pravedno ono što mu se dogodilo, ali stigao je novi trener i, kako kažu, nova metla. Tako se može očekivati da će Dinamo u ovom susretu biti u pravom izdanju i da je favorit u toj utakmici.”
Bez obzira na euforiju u Hajduku, ali i igre koje sada pružaju Bili?
‘Neće biti nimalo lako, ali Dinamo, nakon što je ispao iz Kupe, morat će napraviti ono – nemoguće. Što znači da će igrači morati nadmašiti svoje postojeće kapacitete, da im učinak bude optimalan, jer to je uistinu pravi derbi. Ali ni u jednom derbiju nema favorita. I sva tri znaka su uvijek moguća. Tako da možemo očekivati da će to biti velika utakmica.’
Kad smo već kod ove smjene trenera, kažu u Dinamu da je Željko Kopić privremeno rješenje, koga vidite na klupi nakon njega? Spominju se Ante Čačić, Robert Prosinečki…
Mislim da je Prosinečki najpozvaniji. Ali nije važno ono što ja mislim. Važno je što misle oni koji odlučuju. Ali u svakom slučaju, kad već pitaš, onda sam ja između spomenutih za Prosinečkog. Jer bi se on najbolje uklopio u mentalitet koji savršeno poznaje. Savršeno poznaje nogometnu materiju, ima već puno trenerskog iskustva, tako da je Robert Prosinečki moj izbor.
Znamo da ste jako vezani uz Dinamo i da osvajanje naslova prvaka bivše Jugoslavije 1982. godine opisujete kao najveći vrhunac vaše trenerske karijere. Iako ste osvojili svjetsku broncu 1998. godine u Francuskoj?
Dok ja živim, za mene je 1982. najbitnija. To je uspjeh koji je obilježio moju trenersku karijeru.
Bili ste iu Hajduku, ali iz tog perioda među navijačima se najviše pamte teški porazi od Debrecena. Posebno onaj splitski 0:5. Znamo da je bio poraz, poput onoga na Euru 1996. od Njemačke ili polufinala SP-a od Francuske 1998., ali je li ovo najneočekivaniji poraz u vašoj karijeri?
Tu je bilo fatalno što je Vejić (op.a., Hrvoje), glavni obrambeni igrač u to vrijeme, prodan preko noći. Ostao sam bez njega i sve je bilo jako kompromitirano. Ali dugačka mi je, i predugačka, karijera da ne bi bilo i crnih mrlja u njoj. Ali vidiš, svi zaboravljaju da sam ja s Hajdukom tog ljeta osvojio Superkup. Ali ne – svi se sjećaju Debrecena. A nama je Debrecen tamo (op.a., završilo je 3:0 za Mađare) zabijao golove u zraku jer nismo imali Vejića. Nije mi se moglo dogoditi glavnog gora stvar, odlazak obrambenog igrača, koji je imao totalnu dominaciju u zraku, a tada ga nije bilo. U svakom slučaju, ja to želim zaboraviti, ali žao mi je što si to evocirao. No znam da voliš čačkati i po neugodnim uspomenama.
Spomenuli ste nedavno, točnije nakon promašenog penala protiv Lokomotive, Brunu Petkovića. Kako biste ga vi ‘doveli u red’ i natjerali da igrate na poziciji koju vam odredi trener?
Petković je u vrlo izloženoj situaciji jer su svi poznavatelji nogometa registrirali njegovu nadarenost. Svi smo alergični na to što taj registrirani kapacitet ne daje učinak adekvatan svom talentu. Morao bih biti malo dulje s njim da bih mu odredio ‘terapiju’, tako da ja njega jako uvažavam kao nogometaš jer je on plemenit, izvanserijski igrač i mogao bi riješiti mnoge stvari kada bi imao mogućnost ponavljanja. ‘Sad sam bio dobar, ali drugi put ću biti još bolji.’ Evidentno je da će se on morati sam zatvoriti u tamu svoje kože i raščistiti to.
Uglavnom, trener ako je utjecajan, jer ima i onih koji su treneri, ali nisu autoriteti, može s njime na kraju. Toliko puta sam se ulovio kako razmišljam: ‘Ma što mu ja nisam trener, proigrao bi mi on itekako.’ Možda sam prepotentan kada to kažem. Ali nadam se da nije beznadežan slučaj.
Već je krajnje vrijeme, tebi se Petkoviću obraćam, da reagiraš i da izbaciš tog đavla koji je tvoja kočnica, da u svakoj utakmici očituješ i manifestira svoju superiornost. Jer ti si nadaren i talentiran toliko da možeš napraviti razliku. Jer kada ti igraš, onda se vidi razlika. A kada ne igraš i kada gledaš, kada si indiferentan i malodušan, onda si ti suprotan uteg u konačnici rezultata.
Kada ste govorili o autoritetu, Zlatko Dalić, vaš učenik i osvajač svjetskog srebra, nakon SP-a 2018. kao da se previše opustio. Kako biste vi reagirali da vam se igrači obraćaju s ‘ti’, ako je naravno teza koju su prenijeli mnogi hrvatski mediji, da mu se Šime Vrsaljko tako obraća, točna?
Tko ti je to rekao? Ako je tako, ja bih ga odmah izbacio. I gotovo je nemoguće da mu je Vrsaljko rekao ‘ti’. To je nemoguće. Ali ako je tako, onda su njegovi roditelji krivi za to da on kaže svom treneru, koji mu je predodređen da ga sluša, da mu kaže ‘ti’. Apsurdno je i ne vjerujem da je to tako, mislim da je to laž. Ne razumijem zašto se Daliću mikroskopom traži način da se omalovaži. I ponavljam, ja u to ne vjerujem. Ali ako je slučajno točno, onda je Vrsaljko ‘mrtav čovjek’ i ja ću reći Daliću – tjeraj ga što dalje od sebe.
Slična se situacija dogodila s Antom Rebićem, a pisao je, istina i brisao, po društvenim mrežama.
Zato Rebića i nema. A ako je Vrsaljko to rekao, ni njega neće biti. Dalić nije budala. On je mudrac. On je principijelan i odlučan. On je nama, hrvatskom nogometu, napravio nešto veliko. Plasirao nas je na Svjetskom prvenstvu, ali istovremeno afirmirao toliko mladih jer je bio prisiljen da ih nađe, jer mu je većina njih otišla.
Mladi su došli, ali neki malo stariji još su bolji. Mislim na Andreja Kramarića – sada nije zadužen samo za golove, već suigrače stvara još bolji, sudjeluje u igri i razmišlja puno više o momčadi.
On je internacionalno afirmiran igrač. I reprezentacija i Zlatko Dalić imaju pravo očekivati od njega da bude jedan od glavnih, jer mu to dozvoljavaju i njegovu reputaciju i nadarenost i talent. Po meni, Dalić je to složio ‘kako Bog zapovijeda’ i da nije, nikad mi ne bismo otišli na Svjetsko prvenstvo.
Kad ste spomenuli Roberta Prosinečkog kao idealnog kandidata za Dinamovu klupu, moram vas pitati jeste li ponosni na to što su mnogi vaši bivši igrači, od nažalost pokojnog Cice Kranjčara, pa preko Bilića, Štimca, Prosinečkog, Nike Kovača, do asistenta na klupi Varteksa Zlatka Dalića, stigli do izborničkih funkcija?
Jesam, sine moj, jako sam ponosan. Dobro si to primijetio. Cijela plejada mojih nogometaša postali su treneri. Nadam se da sam im ja udijelio malo te ‘infekcije’ da uđu u te opasne vode, tu avanturu koja se zove nogometni trener.
Prošlog tjedna bili su gost na večeri s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronomom. Sljedećeg dana požalila se bivša premijerka Jadranka Kosor da ona nije pozvana, za razliku od Dalića, koji je izgubio od Francuske.
Definitivno mislim da je gospođi Kosor tamo bilo mjesto. Ali sine moj, greške se svima nama događaju, pogotovo u administraciji. I ja sam toliko puta bio zaboravljen. I onda su me ljudi uvjerili da je normalno da su me zaboravili jer ne pripadam u neka društva. I ja sam to prošao. No ona je jako osjetljiva, i to s razlogom. Čudi me da netko nije imao refleks da je pozove. Ona je prva imala privilegiju da primi jednog francuskog predsjednika. To se uglavnom malo kad kaže, ali je činjenica.
Puno puta ste sa simpatijama govorili o bivšoj premijerki Kosor, ali i bivšoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Je l’ to samo zato što su iz vaše stranke, HDZ-a?
Njih dvije su HDZ, a ja sam treći. Meni je drago da su dvije žene imale tako značajne funkcije i kroz njihovu prisutnost mi smo se nametnuli i afirmirali kao napredna zemlja, koja ne radi razliku u spolovima, jer su one dokazale da mogu biti jednako uspješne kao i muškarci.
Politika je i vas privukla, pa ste htjeli postati hrvatski predsjednik. Kako bi izgledala Hrvatska s vama na čelu?
Moja prva i najveća preokupacija je na onima najvažnijima, a to je raja, to je publika, to je narod. I u vrijeme moje najveće popularnosti ja sam napravio glupost i kandidirao se. I svi su mi davali velike šanse. Ali ovaj pametan narod kaže: ‘Ma kakav Ćiro, on je samo nogometni trener.’ Tako da sam doživio debakl. I neka sam. To je bila lekcija koja je kompletirala moju osobnost da bih se u budućnosti znao adekvatno ponašati kako se ne bih ispadao smiješan.
Gajili ste prijateljstvo s prvim predsjednikom RH Franjom Tuđmanom. I nikad niste skrivali svoje simpatije. Kakve imate uspomene na njega, jer neki su se odmaknuli od njegovih ideja? Navodno vas je špotao i zbog previše golova u jednoj utakmici.
Ha, ha… On je mene vrlo često špotao jer smo imali takav odnos da sam si dao pravo reći mu ono što možda drugi nisu smjeli. Onda, u jednom času, valjda mu se učinilo da sam prešao granicu, pa mi je rekao: ‘Nikad više da vas nisam čuo da govorite o politici. Jer o politici vi pojma nemate. Uostalom, niti o nogometu nemate pojma.’ Eto, to mi je rekao i to neću nikada zaboraviti.
Kad smo već spomenuli predsjednika Tuđmana, koji je bio obožavatelj Croatije, imao je želju i napraviti novi stadion u Maksimiru. Mislite li da bi se moglo dogoditi ovakva devastacija Dinama, odnosno otuđenje klupskog novca, da je on živ?
Sine moj, kad me već tjeraš da govorim o Zdravku Mamiću, moram reći veliku istinu. Danas smo svi skloni bacati kamenje na Zdravka Mamića. A ja sam najvjerodostojniji čovjek koji zna da je Dinamo uvijek bio siromašan klub. Značajan, ali vrlo siromašan. Onda je došao Mamić i napravio Juventus od Dinama. Pa kad hoćete nešto pričati o Mamiću, onda ne možete bacati samo drvlje i kamenje na njega. On je napravio od Dinama velikog kluba. I standard mu je podigao na najviši nivo. Želim ostati na tome, a ovo drugo je stvar suda.
Znali ste reći da vam je Zdravko Mamić napravio puno dobroga, ali još više zla.
Pa da, osvojio sam prvenstvo, a on me istjerao. Bio je u toj poziciji. I on me istjerao jer je znao da ću mu smetati u njegovoj konačnoj politici i njegovoj doktrini kako se slaže klub. Ja sam to što jesam, jer nikad nisam povrijedio sport, povrijedio protivnika, nikad nisam napravio nešto što nije regularno, a to je u Mamićevoj doktrini, da bi došao do cilja, nepoznato. Znao sam da me mora maknuti.
Ajmo na ljepše teme. Kakvom se rezultatu možemo nadati na SP-u Kataru?
Nova mladost Dalićeva razlog je mog velikog optimizma. S Rusima smo trebali odigrati neodlučeno, shvatio sam da nas gol jednostavno neće, jer ima i takvih utakmica. Ali sam registrirao jednu igru, jednu dominaciju, koju ranije nisam vidio. I onda sam rekao: ‘Daliću, ova ekipa ima veliku perspektivu. To si ti stvorio.’ I sva sreća, pao je taj autogol, sportska se pravda manifestirala i odosmo na Svjetskom prvenstvu. Imam puno razloga očekivati veliki rezultat, jer je toliko talenta koncentrirano u njoj. Imamo Dalića koji je cijelo ovo vrijeme bio i pedagog i, na kraju, autoritet. Prije je bio samo pedagog. I onda je shvatio da mora reći ‘ti napolje, ti napolje…’. Dalić je položio kod mene sve ispite velikog izbornika.
Puno hvalite izbornika Zlatka Dalića, ali koga biste istaknuli od igrača? Ili tko bi iz njegove momčadi 2018. mogao igrati u onoj vašoj iz 1998. godine?
Ma iz ove bi mogao ku… igrati.
Pa ni Luka Modrić?
Ma on može igrati bilo gdje u svijetu. Luka Modrić najveći je igrač s ovih prostora u povijesti. I on je neupitan. Po talentu. I onaj Kovačić. I on bi mogao. Ali on ima ‘ćuka’ u glavi. Zamjeram mu, jer ga pratim i znam što može, a alergičan sam kada igrač ne pruži ono što može, pa sam ga malo kritizirao. I on mene sretne i kaže mi: ‘Ja vas ne poznajem.’ Znači, sine moj, ako si katolik i ideš u crkvu, loše si odgojen. Loše si interpretirao moju primjedbu. Ona je bila samo dobronamjerna. A tko si ti da tebi Ćiro Blažević ne može reći da ti učinak nije adekvatan talentu.
Tko je u vašoj generaciji bio najveći autoritet, koga se slušalo?
Svima je izgledalo da je Boban lider. Ali kako sam ih ja vodio šest godina, otkrio sam pravog vođu. To je Aljoša Asanović. On je gurnuo u prvu liniju i Bobana i Bokšića i Štimca, a on je vukao sve konce iz drugog plana. Tako da sam mu to rekao: ‘Koliko mi je trebalo da te otkrijem, Aljoša Asanović…’
Pitam zato što je došao da se i nisu baš ‘pretrgli’ oko ulaska u Hrvatski nogometni savez, posebno kada je bilo dosta nesuglasica. A prije svih mislim na Zvonimira Bobana, koji je bio iu Fifi iu Uefi i kojeg su na čelu HNS-a željeli svi navijači.
Mislim da Zvone nije imao tu vrstu ambicije. To sam isto smatrao pogreškom. No ispostavilo se da je on imao razloga da očekuje nešto više, pa je dobio i Fifu i Uefu, i na kraju mislim da je imao pravo.
Ćiro, mnogo ste trofeja osvojili i veselja donijeli, ali nikad niste popili ni čašicu alkohola. Pa ni odličnog francuskog vina?
Ne, ja nikad ne popijem. Moj je otac pio za pet generacija i ja sam si dao zadatak da ne smijem nikad piti.
Ali zato ste se uvijek počastili čokoladom?
Da, ali sada mi se malo podigao šećer, pa pazim da nije jedem previše.
Još samo za kraj, spomenuli ste da ste tijekom večeri s predsjednikom Macronom komentirali i onu čuvenu kapu policajca koji je pretučen tijekom SP-a 1998. godine, a koju ste dobili u ruke. Imate li i nju, ali i onaj famozni bijeli šal, zaštitni simbol iz nezaboravne 1982. godine? Jer pisao se da ste ga donirali, pa spremili u nekakvu kapsulu.
Sve je to uz mene, baš kao i medalja iz 1998. godine, pa velika plaketa Uefe koju sam dobio te 1998. godine. I znaš što, sine, kada je bio potres u Zagrebu, sve se porušilo osim te medalje. Valjda je to nekakav znak da sam napravio nešto veliko, kazao je Ćiro za tportal.
R.I: /Foto:profimedia
