Na današnji dan prije točno 34 godine hrvatska nogometna reprezentacija na Maksimiru je odigrala povijesnu utakmicu protiv SAD-a. Taj spektakl pamtit će se zbog mnogih stvari, a jedna je posebno važna – promoviran je vizualni identitet ne samo hrvatskog sporta, nego i cijele zemlje.
Na stadionu Maksimir pred 30.000 gledatelja Hrvatska je s 2:1 pobijedila Amerikance. Povijesni prvi pogodak postigao je Aljoša Asanović u 29. minuti, a četiri minute poslije za 2:0 zabio je Ivan Cvjetković. Strijelac za SAD bio je Troy Dayak.
Hrvatsku reprezentaciju kao izbornik vodio je Dražan Jerković, a nastupili su Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović i Marko Mlinarić, kao i pričuve Tonči Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović.
Kapetan je bio Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem proglašen je Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen novinarstva Mladen Delić.
“Nije to bila ničija pojedinačna utakmica, to je bila utakmica Hrvatske. I meni je sve na toj utakmici bilo najdraže. Sve skupa kada se zbroji – to je bila Hrvatska”, izjavio je tada Jerković koji je preminuo u prosincu 2008. godine.
Došli na vlastitu odgovornost
Organizacija utakmice nije bila jednostavna, a HNS je tada iskoristio rupu u Statutu FSJ-a. Hrvatska je tada još bila dio SFRJ i neki od igrača, kao i izbornik bili su pod velikim pritiskom.
Zanimljivo, na utakmici protiv SAD-a nije bilo igrača koji su kasnije postali okosnica Vatrenih. Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Robert Jarni i Alen Bokšić bili su tada članovi mlade jugoslavenske reprezentacije do 21 godine, koja je tog dana gostovala u Sovjetskom Savezu u uzvratnom susretu finala EP-a, dok su Davor Šuker i Igor Štimac bili ozlijeđeni.
Mlinarić, koji je tada igrao za Cannes, i Vulić, koji je igrao za Mallorcu, došli su na vlastitu odgovornost, Kasalo je pobjegao iz Nürnberga i zbog toga je bio kažnjen sa 25.000 njemačkih maraka. Asanović je stigao privatnim zrakoplovom predsjednika Metza kako bi odigrao jedno poluvrijeme, a za Hrvatsku su igrali i Kosovar Shala te Slovenac Židan.
Svojevrsno prvo međunarodno priznanje Hrvatske
Gostovanje reprezentacije SAD-a u Zagrebu imalo je značajan politički, a ne samo sportski značaj, bilo je to svojevrsno prvo međunarodno priznanje Hrvatske.
Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački središnji trg. Utakmica se pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana igrala na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika, 17. listopada.
Predsjednik HNS-a tada je bio Mladen Vedriš, glavni tajnik Duško Grabovac, a glasnogovornik Darko Tironi. Važne uloge u nimalo laganoj organizaciji utakmice i prikupljanju dozvola odigrali su tadašnji glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije Ante Pavlović, kao i tadašnji direktor reprezentacije Zorislav Srebrić, danas viši savjetnik predsjednika HNS-a.
U organizaciji utakmice još su značajan doprinos dali Rudolf Sabljak, Jure Klarić, Vinko Hotko, Ivan Opačak i mnogi drugi. Prvi stožer hrvatske reprezentacije činili su i treneri Zdenko Kobešćak, Ivica Grnja i Vladimir Lukarić, liječnik dr. Tugomir Krmpotić, fizioterapeuti Josip Čačković i Ante Donadić, ekonom Nikola Marković.
Na utakmici je promoviran i dres hrvatske reprezentacije, koji će postati jedan od najvećih hrvatskih brendova uopće. Taj prvi dres, kao i plakat za dvoboj, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej.
Iako je bilo sporadičnih primjedbi na dizajn dresa, Mirko Novosel je rekao “košarkaši neće izgledati kao klaunovi, na što su ga podsjećali nogometaši protiv SAD-a”, danas i košarkaši i rukometaši i vaterpolisti i teniska Davis Cup reprezentacija i svi drugi olimpijci na dresovima imaju crveno-bijele kockice – i Janica i Ivica, i Blanka i Sandra, i Sara i Matea, i Barbara i Donna i braća Sinković…
Hrvatski nogometni dres vremenom je doživljavao razne preinake, bolje i lošije dizajnerske izvedbe, a crveno-bijele kockice ostat će vječno uklesane u hrvatsku sportsku, ali i ukupnu nacionalnu povijest.
M. Marković/Foto: hrt
