Edo Pezzi komentirao kolike su šanse Hajduka da bude prvak

Edo Pezzi je za RTL komentirao kraj prvenstva u HNL-u  koje po rezultatima zadnja tri kola sugerira kao da nitko ne želi biti prvak.

Što se tiče prvaka, to je jedna stvar koja je tragikomična pomalo. Pogledajte malo ove rezultate, pogledajte malo igre, pogledajte sve, ispada da nitko ne želi biti prvak.

To je apsurd koji se vjerojatno ni u jednoj ligi nije do sad dogodio, ali ja mislim da ništa nije slučajno. Kako siješ, tako žanješ i mislim da je to sada došlo na naplatu. Vidite, pred sam kraj ne zna se ništa.

Vrlo rano ste, na samom početku prvenstva, bili nezadovoljni igrom Hajduka. ‘Bili’ sada dijele prvo mjesto, ali i dalje ne izgledaju dobro?

Pa gledajte, ja spadam u ovu školu novinara koja je puno učila, s trenerima radila, razgovarala i gdje je igra bila najvažnija. To se nije dogodilo, mi smo se čuli, ja mislim tamo negdje dva mjeseca poslije početka, s novim trenerom, ispadanje iz Europe i sve to skupa je mirisalo na ovo što će se dogoditi.

Poslije sam to ponavljao, gotovo u svako javljanju. Sada se  vraćam na igru i govorim da to nije dobro, da to nije ono što je krasilo Split, jer Hajduk je uvijek bio prepoznat po borbenosti i jednoj kreativnoj igri momaka iz ove regije ili nekih šire, ali kvalitetnih – a ne igrača koji zalutaju u Hajduk.

Vi sad imate jednu želju, volju, to je Gattuso usadio u igrače, ali znate, kad ne znate ili nemate sluha, kad ne znate pjevati, ne možete u zborno pjevanje, a najmanje u operu.

Pamtite li vi ovakvu utrkuza prvaka? Je li ovo najzanimljivije ili barem najposebnije prvenstvo do sada? 

Rezultatski je to sigurno raritet i ostat će zapamćeno. Međutim, bilo je u ranim prvenstvama, ja se sjećam, puno tih utakmica, jednom je Hajduk u bivšoj državi trebao dobiti Sarajevo pa nije dobio.

Dakle, bilo je tih kikseva, ali ovako nešto je neponovljivo. Vjerujem da će se u analizama poslije prvenstva ipak doći do odgovora zašto je to tako, premda ga ja negdje duboko u sebi nazirem i o tome stalno govorim.

Na što mislite? 

Mislim na stručni rad po klubovima, mislim na vođenje kluba, jer sve je to sastavni dio jednog kolektivnog rada u koji se moraju ispreplesti mnoge stvari, a njih sada nema. Mi sada, nažalost, vidimo da u nekim manjim klubovima – ili na sreću – u nekim manjim klubovima, sam prvi nekako dao mogućnost da se pojavi na televiziji trener iz Koprivnice, jedan divan čovjek, moram kazati inače porijeklom iz Jablanice – to je Kovačević, sada i ovaj Garcia koji radi čuda i da su oni zapravo najbolji treneri u državi.

Možda može zvučati apsurdno, pogotovo što su u biti gotovo no-name i ne koštaju ništa. A oni koji puno koštaju nisu nam dali ništa.

I Dinamo i Rijeka do kraja prvenstva dolaze na Poljud. Ima li Gattusova ekipa snage da u ova dva derbija sezonu ipak pretvori u povijesnu, jer uz vaše kritike već ste rekli kako će Hajduk ipak osvojiti titulu. Meni to zvuči pomalo paradoksalno.

Da, to sada i meni zvuči paradoksalno, ja to ponavljam već pola godine, ne zato što je Hajduk najbolji, pazite, nego jednostavno Hajduk ima toliko slabu konkurenciju i Hajduku se stalno otvara, nudi mu se šanse, a Hajduk neće da ju uzme. To je jedan apsurd koji ne pamtim.

Recimo, svi zaboravljaju da je u ovo doba lani Hajduk imao dva boda više sa onom situacijom koja je bila. Pa su bili svi nezadoljni. Sada su s ovom pozicijom svi zadoljni, pogotovo jedna velika armija navijača koja dolazi u Poljud i koje mi je najviše žao i zbog te armije navijača bi ja želio da Hajduk bude prvak, jer svi ovi dugi u klubu to nisu zaslužili s obzirom na igre koje su nam pokazivali sve ovo vrijeme.

Prema tome, i sad sam nekako uvjeren – kad je situacija, rekli bismo, i za Dinamo puno povoljnija – mislim da i Hajduk, ako malo pokaže malo muškosti, malo kombinatorike, malo ljepote, malo pravog nogometa, mogao biti prvak.

Znamo da Hajduk čeka titulu 20 godina. Koliko ta dva desetljeća bez naslova koji čeka cijela Dalmacija stvaraju pritisak s kojim se igrači možda i teško nose?

Pazite, imate puno igrača koji jednostavno ne znaju nogomet. Ono što sam maloprije rekao, sluh, pjevati bez sluha ne ide. Dakle, za takve igrače vi morate kao u košarci uspostaviti pakleni trening u kojem ćete uvježbavati akcije. Leko je stavio u prvi tim 5-6 igrača, sad govori Gattuso da ih je ono stavio.

Gattuso je, mislim, stavio Hrgovića i Brajkovića, ali Brajković je igrao i kod Leke, bravo, ali vam hoću kazati nešto. Ta dva momka, Pukštas, je ušao u sezonu kao standardan igrač, sada igra tu, dobije koju minutu i to nije to.

Sigura je pronašao negdje tamo u drugoj momčadi Leko. I Leko je stalno govorio, to su momci koji imaju sve ono što imaju sportaši iz Amerike i Kanade. Imaju jednu želju, snagu, borbenost, htijenje, žele. Ali oni nisu igrali, kako mi u Splitu kažemo, na male branke. S njima je trebalo raditi, trenirati.

Ja ne gledam treninge pa vam ne mogu kazati što se radi na treningu, ali u 32 utakmice ili 35 sa kupom vi niste vidjeli dvije ponovljene akcije Hajduka. Tu se ne zna red, tu se ne zna što rade krila, bokovi, koliko mijenja krila, nitko ne skače na skok glavom, što je neshvatljivo danas. Ima puno tu razloga, ali ostavimo sve to skupa za jedan komentar poslije prvenstva.

S obzirom na ovo što gledamo, u javnosti traje rasprava kako će budući prvak proći u Europi, tko god on bio. Što vi kažete? 

Pa to ono što malo rekao na početku u vašem prvom pitanju – kao da nitko ne želi u Ligu prvaka koja donose ogromne novce. Svi se boje zapravo što će se dogoditi ako uđu u tu ligu, jer znaju tko ih tamo čeka.

Hajduk sada pošto-poto, jedina rečnica koja se stanno ponavlja, alibi za sve strukture u Hajduku je, idemo na titulu, moramo biti prvi, misle da će s time sve riješiti.  Bit će titula, osvojit će se, bit će slavlje, meni će biti drago radi ovih navijača, ali što onda? Što onda?

Još ako ovo malo što imaš igrača, prodaš, kupiti ne možeš nikoga, jer znamo kakve su financijske dubioze u Hajduku. Dakle, sve to skupa je jedno vrzino kolo iz kojega se lako ne izlazi, ali, Bože moj, lijepo su uvijek nadati.

M.M. /Foto: rtl