Vjerojatno nikad u povijesti nogometa nije dogodilo da u finalu jednog velikog natjecanja cijeli svijet gotovo plebiscitarno navija za jednu reprezentaciju. Manji dio zašto što ju voli, a više zato što prezire (mrzi) onu drugu.
Za Italiju su u ovom finalu navijali i oni koji inače nemaju afinitet prema toj reprezentaciji, kao i oni kojima je nogomet sasvim sporedna stvar na svijetu.
Nevjerojatna količina bijesa bila je usmjerena prema Engleskoj. Mnogi će reći da su Englezi sami navukli mržnju zbog spornog penala koji je, reći će mnogi, na prevaru iznudio Raheem Sterling u polufinalu protiv Danske.
Engleski novinar Charlie Parker-Turner naveo je pet razloga zašto je cijela Europa navijala protiv Engleske
Pjesma benda The Lightning Seeds ( “Three Lions ” poznata i kao Football’s Coming Home“) ujedinila je Englesku, a kao malo što navukla je prezir ostatka svijeta. Ta fraza o povratku nogometa kući na Otoku je bila alat kojim su se navijači Engleske hranili i punili se euforijom, smatrajući da je napokon stiglo vrijeme da zemlja koja je izmislila nogomet dobije satisfakciju i priznanje. Međutim, umjesto toga dobili su samo prezir i podsmijeh ostatka svijeta.
Čak se i Kasper Schmeichel narugao toj frazi uoči polufinala između Danske i Engleske, kad je upitao engleskog novinara zašto bi se trofej trebao vratiti kući kad u toj kući nikad nije bio. Leonardo Bonucci je nakon finala u kameru podrugljivo poručio: “It’s coming to Rome”, parafrazirajući tekst sporne pjesme. Naravno, ta fraza nije jedini uzrok mržnje prema Engleskoj, ali mišljenje je da predstavlja klasičnu englesku oholost i gledanje svisoka svega što nije englesko.
Unatoč tome što su Euro ugostile brojne zemlje, samo je Engleska imala status pravog domaćina. Od sedam utakmica na ovom turniru Englezi su jedino utakmicu četvrtfinala protiv Ukrajine odigrali izvan svog Wembleyja. S druge strane, sve ostale reprezentacije su provodile većinu vremena u avionu i u javnosti se stekao utisak da se sve radi kako bi Engleska postala prvak.
U odnosu na belgijsku momčad koja nikada nije igrala u istoj zemlji uzastopne utakmice, ova je momčad Engleske imala veliku prednost.
Iako pomisao da sjednete u privatni avion s uslugom od pet zvjezdica ne zvuči posebno naporan, putovanje može iscrpiti igrače. Putovanja smanjuju količinu vremena potrebnog za taktičke analize, oporavak igrača i treninge – sve vrlo važno u nokaut turniru kada se igre igraju svakih nekoliko dana.
No, da će biti tako, znalo se odavno, kad je dogovoren ovakav format turnira, pa je malo neobično otkud toliki bijes.
Navijači Engleske su na ovom Euru redovito zviždali protivničkim himnama, što je dodatno izazvalo bijes ostatka nogometnog svijeta. UEFA je jasno dala do znanja da takvo ponašanje nije prihvatljivo i da će biti strogo sankcionirano, ali šteta je već učinjena.
Navijači su prije nešto više od tjedan dana izrugivali njemačku himnu na Wembleyu, a ponovilo se i ranije ovog tjedna kada je danska momčad pjevala svoju himnu.
Je li to moguće braniti? Ne baš. UEFA je to vrlo jasno dala do znanja optuživši engleski Savez za ometanje koje su izazvale njihovi navijači tijekom intoniranja državne himne. No, to zviždanje bilo je naglašeno samo u nekoliko posljednjih utakmica, dok je protuenglesko raspoloženje bilo primjetno od samog početka, pa ovo ne može biti njihovo jedino opravdanje za mržnju prema Engleskoj.
Zanimljivo je i to da mnogi mrze Englesku zbog njene kolonizatorske prošlosti premda Engleska nikako nije jedina nacija koja ima takvu prošlost. Također, engleska reprezentacija je danas jedna od najšarolikijih ekipa ako se uzima etnička pripadnost. Gotovo polovica engleskog sastava Euro 2020 dolazi iz obitelji koje su imigrirale u Englesku, pri čemu to naglašava priča zvijezde Raheema Sterlinga, koji je u Englesku s Jamajke došao kao dijete.
Uz to, kako bi pokazali da je prošlost daleko iza njih, engleski reprezentativci su uoči svake utakmice na ovom Euru klečali u ime podrške pokretu BLM.
Jedan od razloga koji će uvelike objasniti zašto se čini da svi trenutno mrze Englesku jest taj što nema razloga. Ne postoji logično i racionalno objašnjenje zašto je Europa preuzela na sebe podršku svim momčadima s kojima se momčad Garetha Southgatea suočila ovog ljeta. Jednostavno mrze engleske ljubitelje nogometa.
Da su nekim slučajem Francuzi, Talijani ili Belgijci pjevali pjesmu o osvajanju trofeja, ne bi bilo općega bijesa. Da su izviždali državne himne, možda bi bilo nekoliko usputnih komentara, ali sigurno se prašina ne bi toliko dizala.
Ipak, kad je Engleska u pitanju, to je najgora stvar na svijetu.
Bivši ministar zdravstva Vili Beroš iz istražnog je zatvora u petak uputio predsjedniku Sabora zahtjev za aktivacijom saborskog mandata osvojenog na…
Zvonimir Boban dobio je dugogodišnji spor s AC Milanom oko smjene s mjesta sportskog direktora…
U Nyonu je održan ždrijeb četvrtfinala Lige nacija. Ždrijeb je odlučio da Hrvatska za Final…
Komentiraj