Zrinjski je uvjerljivo pobijedio Slobodu s 3:0 i osigurao peti naslov prvaka BiH. Blažu Sliškoviću je ovo pak prvi trofej u njegovoj 20 godina dugoj trenerskoj karijeri. Bilbija s dva i Mešanović s jednim pogotkom osigurali su plemićima obranu naslova.
Bila je to jedna luda nogometna nedjelja. Dan euforije, Zrinjskog, njegovih navijača, dan kada je grad na Neretvi opjevao svoj novi, peti naslov prvaka. Euforija je krenula već tjedan prije utakmice sa Slobodom iz Tuzle, mobilizacija koja je počela spontano na društvenim mrežama bila je do sada neviđena.
Nema tko nije s komadićem bijelog papira i prigodnom porukom na njemu pozivao na utakmicu u 17 sati. Nema ni mjesta u bijelom svijetu odakle nije stigla potpora Mostarcima. Stvorila se nevjerojatna euforija. Od ranih jutarnjih sati navijači plemića su se počeli “zagrijavati” na mostarskim terasama. “Prebirala” se tamo uz kavicu taktika, tko će igrat lijevog, a tko desnog beka, stjecao se dojam kako se puno ljudi razumije u nogomet. Neki su užurbano tražili od tete, bake, djeda da im pripaze klince dok bude trajala utakmica jer valjalo je tada biti na stadionu.
Nekoliko sati prije utakmice Ultrasi su napravili korteo mostarskim ulicama. Teško je ocijeniti koliko ih je u tom trenutku bilo, ali bila je to jedna od masovnijih povorki koju je ova navijačka skupina organizirala kroz grad. Sve to “pumpalo je” ozračje pred utakmicu, pa ako je netko i bio neodlučan treba li krenuti na stadion, nakon sve te buke “spakirao se” i krenuo pod Bijeli brijeg.
Još su pola sata prije same utakmice na tribinama već bile 3-4 tisuće gledatelja, a oni koji malo bolje poznaju ovaj grad i njegove sportske običaje, znaju kako se tu na utakmice dolazi s barem pet minuta zakašnjenja.
Vrijeme je bilo vruće, pravo ljetno, ali to brojnim navijačima nije smetalo gromoglasno pozdraviti svoje ljubimce.
Njihovo je zagrijavanje ovaj put pratilo više gledatelja nego na nekim derbijima u ovoj sezoni. S prvim sučevim zviždukom gledatelji su podigli bijele papire, ozračje je bilo na vrhuncu, publika se raspametila. Mala je svečanost održana prije same utakmice.
Ultrasi svake godine dodjeljuju pehar “Filip Šunjić Pipa” za nogometaša Zrinjskog koji je svojom igrom i zalaganjem, ali i ponašanjem, zavrijedio njihovo poštovanje. Ove godine taj je prestižni trofej pripao Slobodanu Jakovljeviću. Igraču, koji je inače “hladan k’o špricer”, ta je nagrada izvukla osmijeh na lice.
U 8. minuti Zrinjski je imao prvu priliku, ali je poveo u 11. minuti preko Bilbije. Ubacio je Filipović, a pred golom je najsnalažljiviji bio Bilbija koji je loptu proslijedio u mrežu. Nastupilo je oduševljenje domaćih navijača, koji su tijekom cijele ove utakmice pjesmama i skandiranjem bodrili svoje ljubimce.
Filipović je opasno zaprijetio u 18. minuti, dok je minutu poslije, nakon odlične akcije, do gola mogao Mešanović, ali je njegov šut glavom otišao preko gola. I ponovno Bilbija Vruće vrijeme je učinilo svoje. Zaprijetila je Sloboda u 33. minuti preko Hairilahovića, ali bez učinka.
Zrinjski je poveo s 2:0 u 42. minuti. Sve je na sredini “zakuhao” Mešanović, dobro je otvorio napad i dao loptu na bok. Nakon toga su opet dobro kombinirali Filipović i Bilbija koji je zabio još jedan pogodak. Rezultat se u prvom dijelu više nije mijenjao.
U 53. minuti je Bilbija mogao zabiti i treći gol na ubačaj Lučića, ali je glavom s nekoliko metara promašio. Zabio je zato Mešanović. On i Bilbija su kombinirali, a Mešanović je raspalio po lopti i zabio lijep pogodak s 20-ak metara. Imao je Zrinjski još prilika, po koju je imala i Sloboda, ali se rezultat više nije mijenjao.
Zadnji sučev zvižduk označio je trans na Stadionu HŠK Zrinjski. Nogometaši su pritrčali jedni drugima, svojoj klupi i počelo je neviđeno slavlje.
MP/foto:press
