FIFA je1941. priznala NDH, a UEFA danas kažnjava HNS zbog ustaške koračnice

“Glavni tajnik FIFA-e, Nijemac Ivo Schricker, potpisao je 1941. ispravu o primanju NDH u međunarodnu nogometnu organizaciju! NDH je odigrala petnaest međudržavnih utakmica. I sve su registrirane kod Fife”, napisao je Zvonimir Magdć Amigo u knjizi  ‘Nogomet Nezavisne Države Hrvatske’, koju uskoro objavljuje portal Tjedno.

“S obzirom na odredbu iz preambule Ustava RH da Republika Hrvatska nije sljednica NDH, pravna niti bilo kakva druga, utakmice koje je igrala reprezentacija NDH ne mogu se voditi kao redovne utakmice reprezentacije Hrvatske”, objavili su svojedobno iz HNS-a

Za reprezentaciju NDH su igrala brojna velika nogometna imena: Franji Wolfl, Zlatko Čajkovski, Štef Bobek, Franjo Glaser… Čajkovski je poslije nastupio za Jugoslaviju na čak dva Svjetska prvenstva, 1950. u Brazilu i 1954. u Njemačkoj.

Disciplinska komisija Uefe donijela je odluku o kazni Hrvatskom nogometnom savezu zbog ponašanja dijela navijača na utakmici Hrvatska – Turska koja je 12. listopada odigrana u Osijeku u okviru Europskih kvalifikacija za EURO 2024.

Nakon prijave FARE-a, Uefa je pokrenula disciplinski postupak protiv HNS-a zbog diskriminacije i rasizma, na što se Hrvatski nogometni savez detaljno očitovao.

Uzimajući sve parametre u obzir, Disciplinska komisija Uefe donijela je odluku o novčanoj kazni u iznosu od 30.000 eura za Hrvatski nogometni savez, uz djelomično zatvaranje tribine na prvoj idućoj domaćoj utakmici u kapacitetu od barem 6.000 mjesta.

Pritom je aktivirana uvjetna kazna od 2. listopada (zatvaranje tribine u kapacitetu od barem 1.000 mjesta), izrečena za incident na utakmici protiv Latvije u Rijeci, te je izrečena nova kazna zatvaranja tribine od barem još 5.000 mjesta, što ukupno iznosi spomenutih 6.000 mjesta.

Također, HNS je kažnjen s još 1.000 eura zbog paljenja baklji, za što je prijavljen od strane delegata utakmice.

Hrvatski nogometni savez u svom je očitovanju ponovio osudu neprihvatljivog skandiranja manjeg dijela navijača. HNS, MUP te pravosudna tijela su zajedno pokazali da se Savez i pravna država čvrsto bore protiv rasizma i diskriminacije.

Uefa je objavila da je pri izricanju kazne prihvatila nekakve olakotne okolnosti te je HNS izbjegao potpuno zatvaranje stadiona, pa će reprezentacija u potencijalno ključnoj utakmici za odlazak na EURO 2024. protiv Armenije imati podršku navijača na Maksimiru.

Svakako je zanimljivo da je FIFA, kao svjetska nogometna organizacija, 1941. primila u članstvo NDH i priznala  sve njene utakmice od 10. travnja 1941. do 5. svibnja 1945.

NDH je u Fifu primio Odbor za hitnost u kojemu su bili Francuz, Belgijanac i Talijan,  odluku je potpisao glavni tajnik FIFA-e, Nijemac Ivo Schricker, ali Fifin Kongres nikada nije proveo tu odluku.

Knjiga Zvonimira Magdića ‘Nogomet Nezavisne Države Hrvatske’, na otprilike 600 stranica, bavi se brojnim utakmicama državnog prvenstva, s devedeset međunarodnih klupskih nastupa, opisima velikana tog razdoblja. Promiču se i drugi sportovi, prate i politički i društveni događaji…

Donosimo autorova istraživanja, ali i sjećanja na neke od najvažnijih nogometnih sekvenci toga burnoga vremena. Jedna od takvih premijerni je nastup nogometnog “Predstavništva”, u prijateljskoj utakmici s Njemačkom u Beču.

“Još se u Hrvatskoj ne igra liga, još nema prvenstva, tek je sve na početku, a Rudolf Hitrec, stariji brat slavnog i jedinog, Ice Hitreca, prvi je pozivatelj državne momčadi. Na pozivnicama njegov je potpis. Igrači ga zovu – doktore. Jer, on to i jest, liječnik, kardiolog u bolnici u Zajčevoj.

Petnaesti je lipnja 1941. godine. Stadion na Prateru. Na tribinama četrdeset je tisuća gledatelja. Sudac je Nijemac Miesz. Hrvatska: Glaser, Brozović, Dubac, Kokotović, Jazbinšek, Đanić, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Pogačnik, Pleše. Zna se: Đanić je “lala”, pravoslavac. Kasnije i okorjeli komunist. Igrački, solidan.

(Nakon povratka iz Beča ustaške vlasti su, zbog suradnje s komunistima, uhitile nogometaša Svetozara Đanića. Strijeljan je na zagrebačkoj Dotrščini tri dana kasnije, objavio je  dr. Davor Kovačić, povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest u knjizi  “Hrvatski nogomet u doba cara, kralja, poglavnika i maršala”).

Njemačka, Treći Reich, ima svog “glavešinu”, u već prepoznatljivom Seppu Herbergeru. Za Hrvatski narod izvjestitelj je bio Vilim Peroš. Njegov je naslov na četiri stupca nedvosmislen: “Iako smo s visokim omjerom izgubili igru, naša je momčad bila premoćna u prvom poluvremenu”. Rezultatski, to je zvučalo objektivno: 1:1.

Jedno je bilo jasno: u utakmicu se ušlo bez ikakvih posebnih priprema, a Nijemci su tjelesno spremniji. Pa, nisu li dali, mjesec dana ranije, Mađarima – sedam komada! Nastavak je to i potvrdio. Nijemci su se zbili, zaigrali zagriženije. Petica je visoka (5:1, nap.a.). Ali, objektivno, nije – strašna.

Samo mjesec dana poslije Beča, glavni tajnik Fife Ivo Schricker potpisao je ispravu o primanju NDH u međunarodnu nogometnu organizaciju!SND Hrvatska odigrala je petnaest međudržavnih utakmica. I sve su registrirane kod Fife”, napisao je legendarni Amigo u knjizi Zvonimir Magdć u knjizi  ‘Nogomet Nezavisne Države Hrvatske’, koju uskoro objavljuje portal Tjedno.

Zvonimir Magdić prisjetio se i posljednje utakmice selekcije NDH.

– Igralište Concordije. O proslavi 10. travnja 1944. godine. Igralo se, devetog! I, Državna je sastavljena kao potpuni Građanski. Savezni kapetan Bernard Hügl postavio je protiv Slovaka: Glasera, Brozovića, Dubca, Plešea, Jazbinšeka, Lechnera, Cimermančića, Wölfla, Lešnika, Lokošeka i Kokotovića. Na nekoliko trenutaka uletio je umjesto ozlijeđenog Cimermančića i Zlatko Čajkovski iz HAŠK-a.

Kišovito, uz kišu golova u mreži visokog Tomanovića. Sedam! Tri su pogotka Wölfla, dva Lešnika, a po jedan Lokošeka i Cimermančića. Na kraju 7:3. Nije bilo sporta, bar na jedan dan, za cijelo vrijeme rata, a da nije bilo susreta naših i njihovih sportaša.

Na prvoj utakmici 1941., 5:2 u Zagrebu, centarfora za Slovačku igrao je i jedan Hrvat, Jurković. Bio sam sa sinom Bajde Vukasa, doktorom Zdeslavom, u jednom selu kraj Bratislave u domu tog Hrvata.

– Bio je sretan – napisao je Magdić.

Uz 15 nastupa za vrijeme NDH, hrvatska je nogometna reprezentacija prije njezina proglašenja odigrala još četiri utakmice, sve 1940. godine, u vrijeme Banovine Hrvatske, ali ona nije imala međunarodni subjektivitet pa nisu službeno priznate.

Kolosalni Građanski

Knjiga Zvonimira Magdića (1930.) iz Zagreba, ‘Nogomet Nezavisne Države Hrvatske’, na otprilike 600 stranica, bavi se brojnim utakmicama državnog prvenstva, s devedeset međunarodnih klupskih nastupa, opisima velikana tog razdoblja. Promiču se i drugi sportovi, prate i politički i društveni događaji.

 

Zvonimir Magdić s posebnim se žarom posvetio i nastupima Građanskog, četverostrukog prvaka Hrvatske za vrijeme NDH. Evo dijela Magdićevih zapisa i o tome.

Građanski je bio fenomen. To će mi potvrditi, a to je najveća sportska isprava, uživo, toga vremena, slavni Laci Kubala, moj veliki frend, koji je kasnije, kao emigrant, igrao i u Barceloni:

“Gledao sam, i ne samo to, pobiral sam lopte, iza gola Franje Glasera. Ferencváros je dobio, rezultatski, ali igrom nisu bili ravni Građanskom. Bolje ja nisam videl.’ I ne samo to. Laci je na onaj svoj, slovačko-mađarski, diktiral momčad Građanskog: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije o Kokotoviću, igraču Građanskoga, tisak je pisao: “Mirko ‘Koka’ Kokotović, Bosanac-Zagrepčanin, pravoslavac-Hrvat, mali veliki igrač, krilo-half.“ U tisku NDH o Kokotoviću je pisano kao “najzaslužnijem purgerskom” igraču koji je osvajao s Građanskim naslove prvaka i u bivšoj državi. Na utakmici NDH s Nijemcima u Stuttgartu 1942. bio je i kapetan reprezentacije.

 

Prvi izbornik bio je menadžer Građanskog Jozo Jakopić, potom ga je naslijedio Rudolf Hitrec, koji je vodio samo sraz u Beču, zatim je 13 nastupa na klupi imao Bogdan Cuvaj, a spomenutu utakmicu protiv Slovaka vodio je Bernard Hügl, rodom iz Srpskoga Miletića u Vojvodini.

Zanimljivo, trojica reprezentativaca iz razdoblja NDH, Glaser, Brozović i Z. Čajkovski, te Jajčanin Florijan Matekalo (koji je nastupao do uspostave NDH) pronašla su poslije Drugog svjetskog rata mjesta u – Partizanu. I ondje se proslavili.

Bogdan Cuvaj će u godinama nakon rata postati izbornikom mlade reprezentacije Jugoslavije.  Vodio je NDH i Jugoslaviju – to je zaista jedinstven slučaj! Zlatko Čajkovski, reprezentativac NDH zaigrao je poslije za Jugoslaviju na čak dva Svjetska prvenstva, 1950. u Brazilu i 1954. u Njemačkoj

Zagrebački klubovi organizirali su ’43. tzv. ‘korisnicu’, a sav prihod išao je za Hajduk.

“Za vrijeme NDH purgeri su bili na samom vrhuncu. Nikad bolji! Poslije jedne utakmice Građanskog i bečke Austrije 1944., na igralištu u Koturaškoj, kako se pisalo, koja je bila toliko plava da je predsjednik bečkih ljubičastih dr. Erhardt, izjavio: “U ovom trenutku mi u Europi nemamo bolje momčadi od Građanskog.”

“Građanski je bio – da – koloslan. Momčad. U punom smislu. Sve i sva. I snaga i tehnika. I – znanje. I mudrost. I povjerenje. I, odanost. I ljubav. “Plavi, plavi…!” Pričal mi je, bezbroj puta, Štef Bobek: “Ja sam, kao mlad igrač, došavši u purgere, ulazio u svlačionicu, kucajući. I klanjajući se tim genijalcima.”

O učitelju purgera, Martonu Bukoviju, Peštancu slovačkih otaca, sve se zna. On je tako i toliko, baš za tih endehaških dana, izvježbal Građanski da njega, tim dečkima, nije ni trebal! Na onoj utakmici, u ljeto ‘44., njega nije bilo u Pešti protiv Nagyvarada. Dirigirao je s momčadi samo jednim zagrebačkim brzojavom: “Mara mora igrati”. To mi je govorio i sam Wölfl.

– I ja sam – kaže on – odigrao svoju najbolju utakmicu u životu.

Humanitarna akcija za pomoć Hajduku

A ona je bila takva da je hrvatski državni prvak Građanski zmazal na Ferencvárosevu prvaka Mađarske Nagyvarad s 4:0. Tri gola Lešnika u trifrtal vure igranja – piše Magdić i slikovito opisuje:

 

– Rat bijesni. Pruge dižu u zrak partizani, čuje se već rika ruskih topova na Karpatima, američke “leteće tvrđave” natovarene teškim bombama tutnje europskim, pa i hrvatskim, nebom. S tim tvrđavama u pratnji, Građanski se vlakom vleče, za prvog srpnja 1944., na dvoboj s Nagyvaradom. Grad je, idućeg jutra, teško bombardiran. Hoće li se, uopće, igrati? Ovo je nogomet. I Građanski. Igra se. Na tribinama 30 tisuća ljudi. Njih ništa, ni avioni ne mogu preplašiti da ne bi išli gledati – Građanski.

Uz ‘43. vezana je najmanje jedna anegdotarno-sportska priča. Kapitulacija Italije, ujesen ‘43. Hrvatski državni sabor raskida Rimske ugovore. I sada ovo. Paradoks. Moguć. I – odigran.

Zagrebački klubovi organiziraju takozvanu – korisnicu. Sav prihod s tih utakmica ide za Hajduk. Pomoć stradalom prijatelju. Igraju tu korisnicu Građanski, HAŠK, Concordia i Ličanin. I drugi klubovi u drugoj skupini. A Hajduk je u – partizanima. Na Visu. I, kao vrhunac svega, na korisničkoj utakmici Concordije i Ličanina, u drugom poluvremenu za prvu momčad “slogaša” istrčava, prvi put, Bajdo Vukas. Njemu je šesnaest! Par godina kasnije, postat će – hajdukovac!

Svi susreti reprezentacije NDH

1941.

1. Beč: 15. lipanj, posjećenost: 31 000, sudac: Miesz (NJE) Njemačka – Hrvatska 5-1 (1-1) NJE: Jahn, Sesta, Schmaus, Urbanek, Mock, Hanreiter, Lehner, Hahnemann, F. Walter, Willimoski

, Fiederer HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Kokotović, Jazbinšek, Djanić (Lechner), Cimermančić, Wölfl, Kacian, Pogačnik, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 0-1 Wölfl (16′), 1-1 Lehner (30′), 2-1 Lehner (50’pen), 3-1 F. Walter (66′), 4-1 Willimowski (69′), 5-1 F. Walter (80′)

2. Bratislava, 8. rujan, posjećenost: 15000 Slovačka – Hrvatska 1-1 (0-0) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Lechner, Beda, Wölfl, Lesnik, Antolković, Kokotović – trener R. Hitrec Strijelci: 0-1 Beda (82′), 1-1 Vysocky (89′)

3. Zagreb, HSK Građanski stadion, 28. rujna, posjećenost: 12 000, sudac: Beranek (NJE) Hrvatska – Slovačka 5-2 (3-0) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Pavletić, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Pavletić (5′), 2-0 Wölfl (28′), 3-0 Pavletić (34), 4-0 Pleše (46′), 5-0 Wölfl (55′), 5-1 Besina (66′), 5-2 Bolcek (87′)

1942.

3. Zagreb, 18. Siječanj, posjećenost: 15 000, sudac: Maler (SVK) Hrvatska – Njemačka 0-2 (0-1) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Pavletić (46′ Lesnik), Antolković, Pleše – trener R. Hitrec NJE: Jahn, Sesta, Schmaus, Wagner, Mock, Hanreiter, Riegler, Decker, Conen, F. Walter, Durek Strijelci: 0-1 Brozović (44’og), 0-2 Decker (66′)

5. Genova, stadion Luigi Ferraris, 5. travnja, posjećenost: 25 000, sudac: Fink (NJE) Italija – Hrvatska 4-0 (0-0) ITA: Griffanti, Foni, Rava, Campatelli, Andreolo, Grezar, Biavati, Loik, Gabetto, Mazzola, Ferraris II – Coach Pozzo HRV: Urch, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: Scorers: 1-0 Gabetto (55′), 2-0 Ferraris II (58′), 3-0 Biavati (64′), 4-0 Grezar (68’pen)

6. Zagreb, HSK Concordia stadion, 13. travnja, posjećenost: 15 000 Hrvatska – Bugarska 6-0 (3-0) HRV: Urch, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Kacian (20′), 2-0 Wölfl (26′), 3-0 Cimermančić (38′), 4-0 Wölfl (48′), 5-0 Pleše (71′), 6-0 Antolković (86′)

7. Bratislava, 7. lipanj, posjećenost: 15 000 Slovačka – Hrvatska 1-2 (1-2) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 0-1 Cimermančić (7′), 1-1 Fabijan (8′), 1-2 Cimermančić (30′)

8. Budimpešta, 14. lipnja, posjećenost: 35 000 Mađarska – Hrvatska 1-1 (0-0) HRV: Monsider (Šimunić), Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Pavletić, Pleše – trener R. Hitrec Strijelac: 1-0 Szusza (60′), 1-1 Pleše (80′)

9. Zagreb, 8. rujna, posjećenost: 9 000 Hrvatska – Slovačka 6-1 (1-0) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Wölfl (32′), 2-0 Lesnik (65′), 3-0 Lesnik (76′), 3-1 Podhradsky (81′), 4-1 Antolković (83′), 5-1 Cimermančić (88′) 6-1 Lesnik (90′)

10. Bukurešt, 11. listopad, posjećenost: 30 000 Rumunjska – Hrvatska 2-2 (1-2) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Pleše, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Kodrnja, Ajbek – trener R. Hitrec Strijelci: 0-1 Cimermančić (9′), 0-2 Wölfl (18′), 1-2 Florian (30′), 2-2 Bogdan (70′)

11. Stuttgart, 1. studeni, posjećenost: 50 000 Njemačka – Hrvatska 5-1 (2-0) NJE: Jahn, Janes, Adamkiewicz, Kupfer, Rohde, Sing, Lehner, F. Walter, Willimowski, Urban, Klingler NJE: Glaser, Brozović, Dubac, Pukšec, Pavletić, Čajkovski, Pleše, Wölfl, Kacian, Koceić, Kokotović – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Janes (20′), 2-0 F. Walter (42′), 3-0 Willimowski (58′), 4-0 Willimowski (69′), 4-1 Wölfl (75′), 5-1 Klingler (86′)

1943.

12. Zurich, 4. travnja, posjećenost: 25 000 Švicarska – Hrvatska 1-0 (1-0) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Pleše, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Antolković, Kokotović – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Amado (9′)

13. Zagreb, 10. travnja, posjećenost: 10 000 Hrvatska – Slovačka 1-0

(0-0) HRV: Monsider, Brozović, Dubac, Pukšec, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Kodrnja, Kacian, Antolković, Pleše – trener R. Hitrec Strijelci: 1-0 Antolković (65′)

14. Bratislava, 6. lipnja, posjećenost: 20 000 Slovačka – Hrvatska 1-3 (1-1) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Čajkovski, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Kacian (Koceić), Kokotović – trener Čuvaj Strijelci: 0-1 Kokotović (2′), 1-1 Danko (35′), 1-2 Wölfl (82′), 1-3 Kokotović (86′)

1944.

15. Zagreb, HSK Građanski stadion, 9. travnja, posjećenost: 8 000 Hrvatska – Slovačka 7-3 (5-1) HRV: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lesnik, Lokošek, Kokotović Strijelci: 1-0 Wölfl (8′), 2-0 Wölfl (19′), 2-1 Arpas (25′), 3-1 Lokošek (27′), 4-1 Cimermančić (31′), 5-1 Lesnik (37′), 5-2 Arpas (47’pen), 6-2 Lesnik (70′), 7-2 Wölfl (76′), 7-3 Arpas (88′).

S obzirom na odredbu iz preambule Ustava RH da Republika Hrvatska nije sljednica NDH, pravna niti bilo kakva druga, utakmice koje je igrala reprezentacija NDH ne mogu se voditi kao redovne utakmice reprezentacije Hrvatske.

D.M. /Foto: arhiv