Dva tjedna nakon što je umro Diego Armando Maradona, svijet nogometa ostao je bez još jedne velike ikone. U 64. godini umro je jedan od najboljih talijanskih nogometaša svih vremena, legendarni Paolo Rossi.
Kako je Rossi posljednjih godina surađivao s postajom RAI, tužnu je vijest oko 1:30 ujutro objavio urednik RAI Sporta Enrico Varriale.
”Užasna vijest. Napustio nas je Paolo Rossi”, napisao je Varriale.
”Nezaboravni Pablito, čovjek u kojeg smo se zaljubili u ljeto 1982. i koji je posljednjih godina bio dragocjen i kompetentan radni kolega u RAI-u.”
Vijest je potvrdila i Rossijeva supruga Federica Cappelletti, a uzroci smrti još nisu poznati.
Bivši napadač Juventusa, Milana, Vicenze, Perugije, Coma i Verone u povijest je nogometa ušao 1982., kad je sa šest golova donio Italiji naslov prvaka svijeta. Bio je najbolji strijelac i najbolji igrač Mundijala u Španjolskoj.
Italija se jedva plasirala na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj a tijekom prvenstva, zbog loših igara u skupini, Azzuri su bili žestoka meta kritika talijanskih novinara.
Nakon Maradone napustio nas je i Paolo Rossi. Dva vrhunska nogometaša susrela su se na Svjetskom prvenstvu 1982., a njihova fotografija s te utakmice danas budi posebne emocije
Uvrijeđeni žestokim kritikama talijanski reprezentativci i stručni stožer prestali su razgovarati s medijima i tako je skovana slavna nogometna sintagma “silenzio stampa”. Posebno je na udaru bio Rossi kojem je nekoliko tjedana prije Mundijala istekla dvogodišnja kazna zbog sudjelovanja u čuvenoj aferi Totonero, skandala vezanog za namještanje utakmica 1980.
Rossi nikada nije priznao taj čin, do smrti je tvrdio da je nedužan, no proglašen je krivim i najprije je kažnjen s tri godine suspenzije, ali kazna mu je smanjena na dvije godine, pa je propustio samo Europsko prvenstvo u Italiji 1980. i vratio se na teren neposredno prije Svjetskog prvenstva u Španjolskoj.
Zbog odluke da ga pozove u reprezentaciju, izbornik Bearzot je bio pod žestokim udarom medija.
U prvom krugu u skupini s Poljskom, Kamerunom i Peruom Italija se provukla kroz iglene uši. S tri osvojena boda iz tri remija i gol razlikom 2:2, bili su drugi ispred Kameruna (1:1) i prošli dalje na račun više postignutih golova.
U novom krugu reprezentacija koju je vodio Enzo Bearzot našla se u ”skupini smrti” s moćnim Brazilom, sa Zicom, Socratesom i Falcaom, koja se smatrala boljom čak i od one Peleove generacije. U skupini je bila i Argentinom, branitelj naslova prvaka, s Maradonom, Kempesom, Passarellom, Ardilesom
Golovima Tardellija i Cabrinija Italija je 2:1 pobijedila Argentinu, a protiv Brazila neuvjerljivim Talijanima je trebala čudo. Samo pobjeda vodila ih dalje. Falcao, Eder, Zico, Socrates i ostatak ekipe igrali su moćan i ubojit nogomet. Bod im je bio dovoljan za polufinale.
Na terenu su carevali Zico, Socrates, Falcao i ostali, skoro čitav svijet je navijao za lepršavi Brazil. Ipak, u tijeku su već bile osamdesete, ‘carioce’ će uskoro shvatiti da prolazi razdoblje nogometne renesanse i da na scenu stupa drukčije razdoblje.
Rossi do te utakmice bio je jedan od najkriziranijih talijanskih igrača i na turniru nije pokazao mnogo. No kad je bilo najvažnije, odigrao je utakmicu karijere. Italija je pobijedila 3:2 i otišla je u polufinale na megdan Boniekovoj Poljskoj s kojom su u skupini odigrali bez golova.
Rossi je krenuo i više ga nije bilo moguće zaustaviti. Dva gola za rutinsku 2:0 pobjedu. U finalu je čekala Zapadna Njemačka, a Rossi je u pobjedi 3:1 zabio jedan gol. Za titulu najboljeg igrača i najboljeg strijelca.
Reprezentacija je bila slavljena, a otpisani i omraženi Rossi postao je junak nacije.
Megy M. /Foto: press
