U razgovoru za Gloria magazin, koji u većini nije sportski, ali je zanimljiv i zabavan, priznaje da mu nedostaju prijatelji, a opisao je kako je snimana jedna od gledanijih serija Hrvatske televizije
Koliko dugo ste snimali “Junake našeg doba”?
– Započeli smo preklani u Rusiji tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva, a nastavili u zemljama u kojima naši reprezentativci žive i igraju – u Švicarskoj, Španjolskoj, Italiji, Turskoj, Njemačkoj, Rusiji i, naravno, u Hrvatskoj.
Pamtite li neku anegdotu sa snimanja?
– Izraz lica našeg suradnika Mislava Brcka, koji je vodio razgovore s ljudima iz švicarskog NK Möhlin-Riburga, prvog kluba Ivana Rakitića. Njihov švicarski njemački namučio je čak i službenog prevoditelja, a Mislav ih nije razumio ni riječ.
Koje scene iz serijala su vas najviše dirnule?
– Razgovor s Lukom Rakitićem, ocem Ivana Rakitića, koji je opisao kako je njegov sin donio odluku da će nastupati za hrvatsku reprezentaciju. Kao i mnogi drugi, ni ja ne mogu zaustaviti suze kad ponovno gledam snimke koje opisuju stanje duha i atmosferu u Hrvatskoj u ljeto 2018.
Vodi li vas kroz život više razum ili emocije?
– Prije su mojim postupcima uglavnom upravljale emocije, a sada češće uključujem razum.
Jeste li pročitali Ljermotovljev klasik “Juna našeg doba” od kojega stre posudili ime?
Tko su vaša tri najdraža književnika?– Ratko Cvetnić je po meni najveće ime hrvatske suvremene književnosti, volim poetiku Ivice Prtenjače, a trenutačno čitam sve od sjajnog austrijskog pisca Roberta Seethalera.
Kako podnosite život u kućnoj izolaciji?
– Sjajno, jer sam uglavnom izvan kaveza – na gruntu u Zagorju.
Čime se bavite?
– Preko dana radim na zemlji, a navečer sjednem za računalo i pripremam još jedan veliki dokumentarni projekt o tri desetljeća hrvatske nogometne lige.
Što vam u karanteni najviše nedostaje?
– Prijatelji.
Odgovara li vam ovaj mirniji način života?
– Zasad sam zahvalan što su mi ove okolnosti omogućile da se pozabavim stvarima za koje ne bih pronašao vremena u “normalnom” životu.
Jeste li u novim okolnostima nabacili koji kilogram?
– Nisam se udebljao, dapače, rad na zemlji dobar je za liniju.
Tko je u vašoj kući šef u kuhinji?
– Supruga.
Što gledate na televiziji sada kad više nema sportskih prijenosa i natjecanja?
– ‘Junake našeg doba’.
Koji je bio vaš posljednji prijenos uoči krize?
– Prvenstvena utakmica između Dinama i Rijeke 29. veljače, a nakon toga spremao sam se za otvorenje sezone F1 u australskom Melbourneu, koje je 13. ožujka – otkazano.
Po čemu ste tipični Zagorec?
– Po ljubavi za svoj kraj.
Na što vam nije žao potrošiti novac?
– Nisam šparan čovjek pa dok imam, imaju i svi oko mene. Trenutačno najviše trošim na alat.
Što mislite o ponovnom otvaranju tržnica?
– Mislim da je jako dobro što je Nacionalni krizni stožer uvažio želju ljudi da uoči Uskrsa mogu nabaviti sve potrebne namirnice od domaćih proizvođača. I sam redovito kupujem na tržnici, a najdraža mi je na Kvatriću: uz sezonsko voće i povrće, ondje kupujem i meso, ribu, sir…
