Legendarni vratar Dinama i nogometne reprezentacije bivše države, Tomislav Ivković, gostovao je ove nedjelje u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2. Ivković je bio prvak Jugoslavije s Dinanom, ali i s Crvenom zvezdom.
Danas je Ivković televizijski komentator, ekspert koji će u HTV-ovim emisijama analizirati Europsko prvenstvo koje za pet dana počinje u Njemačkoj.
Pamti se Ivkovića iz igračkih dana, branio je za Jugoslaviju na SP-u 1990. godine i u čuvenoj utakmici protiv Argentine dvaput obranio jedanaesterce Diegu Maradoni, jednom od najvećih nogometaša svih vremena. Za reprezentaciju bivše drževe branio je 38 puta.
Pamti se i Ivkovićev sukob s Miroslavom Blaževićem zbog kojeg je svojedobno, nakon titule 1982., napustio Dinamo. To mu je, kaže, bio najteži dan u životu.
“Odrastao sam u Zagrebu, moji baka i djed došli su iz Dalmacije. Bili su pošteni i marljivi ljudi koji napravili čuda u privatnom životu. Uvijek su me odgajali da su Dinamo i Hajduk naša dva bratska kluba.
Imam toliko prijatelje hajdukovaca, i među igračima u ono vrijeme, danas sve utakmice Dinama i Hajduka gledam zajedno s hajdukovcima u jednom našem kvartovskom kafiću i mržnja mi je neshvatljiva”, rekao je Ivković.
“Danas je generalno manje strpljenja, manje druženja, mladi sjede za stolom s mobitelima, manje komuniciraju. Ne bih zapravo rekao ni da vlada mržnja, da Dinamo mrzi Hajduk ili Hajduk Dinamo. Kod Hajduka je to više jedna frustracija, tuga, jad i čemer jer ih nema nigdje 19 godina. Ne mogu to prihvatiti, da jedna institucija poput Hajduka nije uspješna”, dodao je.
Zamjeraju mu zbog toga što je još u rujnu 1991. branio za Jugoslaviju, kada je već trajao rat u Hrvatskoj:
“Shvaćam da nekima to nije dobro palo. Prihvaćam to kao grešku. Ja sam totalno apolitičan i u tim nekim situacijama nisam bio upoznat i nisam znao što se sve dešavalo. Kad sam već tamo otišao išao sam se zahvaliti jednom velikom čovjeku Ivici Osimu i pozdraviti s dečkima koji nisu imali veze s onim što se dešavalo”, rekao je Ivković.
Opširno je opisao sukob s Ćirom:
“S trenerima nisam imao problema do dolaska Ćire Blaževića. Nismo kliknuli od prvog trenutka. Prije nego ćemo se Cico i ja vratiti iz vojske, a služili smo u isto vrijeme, on je govorio da će nam se … majke, a onda je sve išlo u tom smjeru. On je bio apsolutist, u Dinamu je bio iznad kluba jer se uspio tako postaviti.
Donio je šarm koji do tada nije bio prisutan u hodnicima Dinama, bio je majstor motivacije, igrače i javnost je pridobio za sebe, a pokazao se kao dobar trener koji ima kvalitetu.
No, kad dođe trenutak da misliš da si najveći i najljepši tad počinje pad. To se događa i trenerima i igračima kad se prestanu truditi jer misle da su najbolji. Dinamo je, nakon ’82. sljedeću sezonu morao biti prvak jer su ostali isti igrači, a imali smo ekipu boli glava…”
Što Vam je Ćiro zamjerao?
“On je vidio da sam ja jak karakter. Odrastao sam na Sigečici odakle su bili glavni frajeri u gradi. Ako sam igdje prošao uličnu školu, prošao sam tamo, ali sam imao jakog tatu koji kad bi polako fućnuo čuo sam ga na kilometar i išao sam doma. Otac je bio strog i pametan, imao je respekt i da nije bio takav možda bih ja bio redar u nekoj diskoteci…
Mogao bih knjigu napisati o odnosu s Ćirom. Moj prvi dolazak u svlačionicu nakon vojske i već incident. Dok je govorio igračima gledao sam ga u oči, kao što danas volim da mene igrači gledaju, a on je počeo vikati ‘kako me to gledaš, ajmo svi van…’ Na tim štosevima je on gradio autoritet.
Nasamo mu sam rekao da na mene ne galami jer se ja ne bojom, navikao sam na to i da možemo normalno funkcionirati. Od tog momenta više nikad nismo kliknuli, uvijek je bilo toplo- hladno.
Koliko je bio opsjednut sa mnom, ili ja s njim, uz fantastičnu sezonu koju je imao Marijan Vlak, koji je bio najbolji vratar lige, on mene na početku sljedeće sezone stavi da branim. A onda pred utakmicu s Udineseom traži da pustim da Vlak da brani. Odbio sam kazavši da to ne bih učinio ni rođenom bratu. Nije me trebao ni staviti na gol jer da je stavio Vlaka nitko riječ ne bi rekao…”
Ne opraštam Ćiri Blaževiću što sam morao otići iz Dinama. To mi je bio najtužniji dan u životu! Tomislav Ivković
Objavljuje Nedjeljom u 2 u Nedjelja, 9. lipnja 2024.
Nakon još par svađa Ivković je tražio od predsjednika Mraza da napusti Dinamo. Otišao je šest mjeseci na posudbu u Dinamo Vinkovce.
“Nakon povrataka iz Vinkovaca Ćiro je tražio da moram kleknuti pred njega ako želim ostati u Dinamu, a ja sam samo provjerio kolika je odšteta i otišao u jer su me tražili u Zvezdu. To je bila jedina normalna odluka koju sam mogao donijeti. Otjeran sam iz kluba, a tražio me najbolji klub po titulama u bivšoj državi, to mi je godilo i praktički mi spasilo karijeru.
Meni je to bio najteži dan u životu, s prijateljima sjedim i plačem, jer drugi dan letim u Beograd. Zapravo išao sam autom, a tamo me dočekao Rajko Janjanin koji je otišao dvije godine ranije. Počinju priprema, a ja ga pitam je l’ prvi dio priprema u Zagrebu. “Hej, ti si sad u Beogradu…” kaže mi Rajko.
Tad sam postao klasični profesionalac. Naučiš kako se treba ponašati i kako igrati bez emocija, naučiš da cijeniš i poštuješ klub u kojem igraš i imaš najbolji rezultat”, kazao je Ivković.
M.Marković/Foto: hrt
