Nogometna reprezentacija konačno je prekinula lanac neuspjeha u Osijeku koji je predugo trajao, čak tri utakmice. Poljacima je za prvi, i apsolutno zasluženi, trijumf Hrvatske u novom izdanju Lige nacija presudila majstorija Luke Modrića.
U odnosu utakmicu u Lisabonu prije tri dana Dalić nije mijenjao sustav, nastavio je s trojicom u zadnjoj liniji, ali je itekako intervenirao u sastavu, jer promijenio je gotovo polovinu momčadi.
Među starterima nije bilo Pongračića, Jakića, Baturine, Kramarića i Pašalića u startnoj postavi, a prednost su dobili Ćaleta-Car, Pjaca, Petković, Petar Sučić i Matanović.
Potonja dvojica su u četvrtak tek debitirali za reprezentaciju, a već u nedjelju bili starteri. Poljski izbornik Probierz također je prilično korigirao i napravio je također četiri izmjene u momčadi koja je prije tri dana slavila u Škotskoj.
Najzanimljivija promjena bila je odabir “jedinice”, vratar Bologne Skorupski dobio je prednost među vratnicama u odnosu na Bulku koji se nije proslavio u Glasgowu.
Tehnološke mogućnosti koje pruža Opus Arena opet su zabljesnule. Navijače je prema stadionu “pozivala” fasada na kojoj su se mijenjale boje hrvatske trobojnice i crveno-bijele kockice.
Transparenti na tribinama od Imotskog preko Crikvenice, Poreča do Vinkovaca i Osijeka bili su rašireni na tribinama puno prije nego što su momčadi uopće izašle na zagrijavanje.
Nekoliko sati uoči utakmice došle su informacije o sukobu navijača u središtu Osijeka čiji epilog je sedmero uhićenih, ali ispred stadiona sve je bilo u najboljem redu.
Navijači obje reprezentacije bili su izmiješani na velikom trgu ispred Opus Arene i nikakvih međusobnih nesuglasica, a kamoli fizičkih obračuna, nije bilo.
Za razliku od posljednje utakmice reprezentacije na Opus Areni protiv Turske gdje podrška s tribina jednostavno nije bila prava, sada su atmosferu u svoje ruke uzeli navijači. Kohorta je dirigirala navijanjem u kojeg je s vremena na vrijeme uključivala sve tribine.
Poljaci su bili, naravno, brojčano bitno nadjačani s obzirom na ograničeni broj mjesta na gostujućem sektoru, i posljedično nadglasani.
Puno poduzetnije je Hrvatska ušla u utakmicu. Već u 3. minuti je na Petkovićevo dodavanje Matanović otpucao iznad gola, potom je Pjacin šut u 6. minuti od bloka završio izvan igre, a odličan pokušaj Ćalete Cara zaustavio je vratar Skorupski.
S druge strane terena, svaki pokušaj Poljaka bio je iskontroliran. Matanović je bio najveća prijetnja po Poljake, tek što je prošlo pola sata igre imao je već pet šuteva, u tom trenutku polovinu svih pokušaja Hrvatske.
Doduše, četiri su išla iznad vratnice. Hrvatska je bila naočigled bolja, nedostajala je samo rezultatska potvrda toga.
Poljaci su pokušavali umrtviti utakmicu, izgledalo je kako su posve bez napadačkih ambicija i kako će igrati na “nulu”, a onda su u 39. iskreirali potencijalno najopasniju situaciju prvog dijela. Nakon podvaljene lopte poslije koje je ispala čitava hrvatska obrana Ćaleta Car je kao posljednji igrač uspio zaustaviti Szymanskog koji je izlazio jedan na jedan s Livakovićem.
Morala se, međutim, nadmoć prije ili kasnije isplatiti. Čekali smo do 51. kada je maestralnim pogotkom Luka Modrić obilježio svoj jubilarni 180. nastup za reprezentaciju. “Luka! Luka!”, odjekivalo je Opus Arenom.
Taj pogodak dao je nevjerojatan impuls energije Hrvatskoj koja je krenula po drugi gol kojim bi izvjesno i prelomila utakmicu.
Matanović je uporno tražio premijerni pogodak u dresu reprezentacije, ali nikako da taj njegov silan trud bude i nagrađen. Samo tri minute nakon Modrićevog gola Matanovićev pokušaj zaustavila je greda, a u šansi koja je ubrzo zatim uslijedila napadač Eintrachta otpucao je pored vratnice.
Gol nije zabio, ali je teren u 69. minuti napustio uz zasluženi aplauz. Robert Lewandowski je bio neprimjetan sve do 70. minuta, a onda je potvrdio svoju klasu, no uz puno sreće lopta nakon njegovog udarca nije odsjela u mreži nego je “zapela” na gredi.
U zadnjoj minuti sudačke nadoknade Kramarić je nakon kontranapada kojeg je povukao Pašalić propustio staviti “točku na i”.
Utakmici je, inače, prethodila mala svečanost kojim je obilježen veliki trenutak. Domagoj Vida reprezentativnu karijeru koja je trajala 105 utakmica počeo je, ali i službeno završio u Osijeku.
Prvi čovjek HNS-a Marijan Kustić uručio mu je uramljeni dres, a Vida je posljednji puta na utakmici reprezentacije teren napustio uz ovacije.
