Ljubitelje košarke dana je potresla vijest da je od srčanog udara iznenada preminuo Goran Sobin, jedan od ključnih igrača šampionske generacije Jugoplastike.
Povodom Sobinove smrti oglasio se i Božo Maljković, čovjek koji je s klupe predvodio nezaboravnu generaciju Žutih.
“Ljut sam. Tko sam ja da se ljutim na Boga? Ipak mu moram malo zamjeriti. Taj preuranjeni poziv je sebičan prema nama ljudima. Zašto? Jer nas je uskratio za najboljeg među nama.
Ako bih morao nekom strancu opisati tko je Dalmatinac ne bih ni u trenu imao trunku dileme koga bih opisao. Blaga duša, a protiv najvećih protivnika uvijek dišpetan i nerazumno hrabar. Ribar da boljeg nema.
Još uvijek trošim njegovo domaće maslinovo ulje koje mi je prilikom posljednjeg susreta poklonio. Falit će i nama i moru i maslinama. Falit će i Splitu, Dalmaciji i košarci. Jebiga”, napisao je legendarni Maljković za srpski Blic.
Maljković je za Gorana Sobina kazao da je tip igrača kakvog svaki trener svake velike momčadi treba:
– Kada imaš jednog takvog borca, uz malu pomoć ostalih dobije se i velika utakmica. Uoči mog najvećeg finala u trenerskoj karijeri, a to je finale prvenstva SFRJ 1988. protiv Partizana, zove mene čistačica da dođem u svlačionicu jer Sobin ne izlazi. A on leži na velikom stolu i ne miče se.
Pitam ga što je, a on veli da nije nikad igrao finale i da ne zna kako će. Ostao sam s njim sat vremena i on je sutradan Divcu (koji je ostao na četiri poena) zabio 32 koša. Nakon što su napisali da je “imao rođendan” on je u sljedećoj utakmici zabio 29, tako nekako. Inače, Sobinko je imao najbolju ruku, bolju od svih šutera, vrlo mekanu.
Bio je to prvi u seriji trofeja jedne čudesne generacije, a Goran Sobin, bio je neizostavni član prve petorke (Zoran Sretenović, Duško Ivanović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Sobin) koja je mljela sve pred sobom. Do odlaska u grčki Aris 1990. godine Sobin je s Jugoplastikom još dvaput bio prvak Jugoslavije i dvostruki europski prvak.
Megy M. /Foto:press
