Vukovarac Damir Martin je iz dvostrukog ponora došao do nove medalje. Na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojio je broncu što je njegova treća olimpijska medalja.
Na polovici finalne utrke je zaostajao oko dvije sekunde za vodećim trojcem, uz Ntouskosa i Borcha u vrhu je bio i Nielsen, a slična je situacija bila i 500 metara prije cilja. No u samoj završnici je Danac počeo posustajati, a Martin je pojačao te je ciljem prošao 15 stotinki prije za još jednu veliku medalju.
“Hvala mojoj obitelji, hvala mom treneru Srećku Šuku koji nikad nije odustajao od mene, a posebno hvala Peri Kuterovcu koji je svaki put bio uz mene i gurao me. Hvala i vama medijima koji ste bili uz mene u ovih pet godina kad nisam mogao prismrditi vrhu”, kazao je Martin.
To je treća olimpijska medalja za 33-godišnjeg Martina, nakon srebra u četvercu na pariće iz Londona 2012. te srebra u samcu iz Rio de Janeira 2016. Usto ima i dva naslova svjetskog prvaka iz četverca na pariće (2010., 2013.) te dva europska zlata u samcu (2015., 2016.).
Nakon operacije kuka u listopadu 2019. i teške rehabilitacije koja je trajala više od deset mjeseci, Martina se nije smatralo favoritom za finale, a kamoli za medalju.
“Da su Olimpijske igre bile prošle godine, nastupio bih, ali bi to bilo više rekreativno. Imao sam loš start, nikako se nisam osjećao udobno u ovom čamcu i čak smo nakon četvrtfinala radili drastične promjene na čamcu, što se inače ne radi. Srećom, namjestili smo ga savršeno, ali start je stvarno bio loš. Na polovici staze sam si rekao da ako bude foto-finiš, znam gdje sam izgubio. Na kraju sam bio vrlo blizu Norvežaninu i još jednom srebru. No, neću se žaliti na broncu. Dapače, ovo za mene nije bronca, ovo je platina”, kazao je Martin, koji se osvrnuo na uvjete na ovim čudnim Igrama.
“Toliko mi je dobro u Tokiju da večeras već putujem kući. Želim pobjeći da ne pokupim nešto, kad završi natjecanje svi su malo pušteni s lanca i bolje je pobjeći da ne zarazim svoje.”
O paklu koji je Martin prošao do ovog odličja, zbog čega ga i sam naziva “platinastim, a ne brončanim”, svjedočio je njegov kondicijski trener Pero Kuterovac, koji je zadnje dvije godine proveo s trofejnim hrvatskim veslačem.
“Čast mi je što sam mogao trenirati takvog sportaša. Meni je ovo najdraža medalja s obzirom na to što se sve događalo s Damirom. On je prošle godine bio u kanalu dubokom barem 500 metara, a onda se uspinjao. Dan za dan, trening za trening, polako uz uspone i padove, uz velike bolove i sve što prati postoperativno liječenje došli smo do ovog podviga. Ovo je moja doktorska disertacija i sada slobodno mogu ići u mirovinu” rekao je Kuterovac i otkrio:
“Najteže je bilo u srpnju, devet mjeseci poslije operacije kada smo mislili da je ozljeda zaliječena. Napravili smo jedan jači trening nakon kojeg se on nije mogao tri dana ustati iz kreveta. Htio je čak i odustati tada. Ali isplatilo se sve danas s ovom olimpijskom medaljom.”
Megy M. /Foto: epa
