Pala je na koljena čim je prošla ciljem na Odeonsplatzu, a suze su same krenule. Matea Parlov Koštro, najbolja hrvatska maratonka, napravila je senzacionalan pothvat na Europskom prvenstvu u Münchenu, osvojivši srebrnu medalju u najtežoj atletskoj disciplini.
Prva je ovo trkačka medalja za Hrvatsku još od Branka Zorka koji je 1994. bio brončani na EP-u u Helsinkiju. Ovo je 11. odličje za našu zemlju na kontinentalnim smotrama od samostalnosti, a deveto u režiji atletičarki.
Čudo, pravo čudo napravila je Matea. Jer, koliko god da nas je sve impresionirala lani kada je bila 21. u vrlo zahtjevnim uvjetima na olimpijskom maratonu u Sapporu, ipak bi se malo tko usudio prognozirati da je već u Münchenu sposobna doći do medalje.
U cilj je ušla u vremenu 2;28:42, samo tri sekunde sporijem od osobnog rekorda, zaostavši samo za Poljakinjom Aleksandrom Lisowskom (2;28:36). Pobjegla je Poljakinja nešto više od kilometra prije cilja, a iza njezinih je leđa krenuo troboj za dvije medalje, piše Jutranji list.
I Matea je u toj priči bila spektakularna, iako je u jednom trenutku pala na četvrto mjesto s dva, tri metra zaostatka, u pravom je trenutku stisnula gas, odvojila se od Nizozemke Nienke Brinkman i Njemice Miriam Dattke, i više se nije osvrtala. Od početka se držala u vodećoj skupini koja je bila sve manja kako je maraton odmicao.
Otpadale su djevojke, ali ne i Matea koja je držala svoj ritam i na kraju došla do zaslužene nagrade, do uspjeha karijere.
Suze su tekle i kad je došla do mix-zone gdje su je najprije izgrlili izbornik Mladen Katalinić i liječnik reprezentacije Marko Jakopović. Tekle su i kad je došla do novinara, ali tko bi joj zamjerio, uostalom i nama je knedla bila u grlu.
– Oprostite što plačem, ali stvarno su me emocije ponijele jer je ovo prva maratonska medalja za Hrvatsku. Sezona mi je bila teška od početka, ali uz mene su cijelo vrijeme bili moj tim, moj trener Slavko Petrović i Hrvatski atletski savez koji su vjerovali u mene čak i kad ja nisam. Ovo je stvarno ostvarenje sna – drhtavim je glasom govorila nova hrvatska sportska junakinja.
Malo je bilo onih koji bi se usudili prognozirati borbu za medalju, a jedan od njih je izbornik Katalinić koji je najavio upravo to, ali je molio da to ostane “off the record”.
– Je, baš mi je maloprije rekao da je novinarima rekao da mogu do medalje, ali da to ne objavljujete da mi ne bi stvarali pritisak. Drago mi je što ste to sačuvali od javnosti jer je ipak lakše trčati bez pritiska.
Ona sama je vrlo oprezno najavljivala maraton što je i razumljivo jer kad trčite više od 42 kilometra, doista puno faktora može presuditi.
– Bilo je jako teško nešto najaviti je moj osobni rekord je samo 2;28. To je dobar rezultat, ali maraton je disciplina u kojoj je posljednjih nekoliko godina konkurencija strašna i jako je teško kad na papiru nemate rezultat oko 2;25-2;26 nadati se bilo kakvoj medalji. Ali, prije dva tjedna sam odradila odličan ‘cener‘ u Berlinu, srušila sam hrvatski rekord i tada sam znala da, ako se zadržim u vodećoj skupini do posljednjih pet kilometara i ako se budem dobro osjećala, postoji mala šansa za medalju – rekla je članica AK Svetica, pa malo kasnije dodala:
– Iskreno, nadala sam se bronci, ali nisam htjela ništa najavljivati jer i sami znate kakav je maraton. U Sevilli sam se na početku godine opekla. Bila sam u odličnoj formi, a onda mi se dogodila ozljeda i morala sam odustati. Tada sam rekla da više neću ništa najavljivati pa kako bude.
Ovom medaljom Matea je ušla u odabrano društvo u kojem su peterostruka prvakinja Sandra Perković, te Blanka Vlašić, Sara Kolak i Ana Šimić. A kad je u pitanju maraton, jedini Hrvat s medaljom je legendarni Franjo Mihalić koji je davne 1956. u Melbourneu osvojio olimpijsko srebro.
U gradu u kojem je njezin rođak Mate Parlov, jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena, prije točno pola stoljeća osvojio olimpijsko zlato u boksu, 30-godišnja Matea ispisala je povijest.
Nadala se i dosanjala je svoj san. München će joj ostati najljepša uspomena, uspomena za sva vremena.
Foto: R. Goršić/cropix
