Prekjučer je Leonard Pijetraj, izbornik hrvatske reprezentacije na sazvanoj konferenciji za novinare odgovorio na prozivku izrečenu od Željka Mavrovića, 10-ak dana ranije u Sportske novosti.
Doduše, Mavrović se tada nije doticao izravno Pijetraja, već je iznio svoje gledišta po pitanju boksača koji bi trebao iz Hrvatske u teškoj kategoriji na predolimpijske kvalifikacije.
Po Mavroviću to je nedvojbeno Filip Hrgović, a ne Marko Milun. No, kako je Milun zadnje dvije i pol godine Pijetrajev štićenik, a aktualni se izbornik prije tri godine rastao s Hrgovićem, sve je ipak poprimilo, htjeli-ne htjeli, neku osobnu notu, pišu Sportske novosti
Međutim, Pijetraj se u svom posljednjem medijskom istupu podosta dotaknuo Željka Mavrovića:
– Namjerno sam se isključio. Imam 20-ak propuštenih poziva – ispričao je za Sportske novosti Mavrović. No sada, dan-dva kasnije bio je spreman i za malo širu opservaciju.
– Ne pada mi na pamet pridavati važnost svemu tomu i na takav način kako je to napravio Leonard Pijetraj. Žao mi je da je toliko isfrustriran da se na ovakav način obračunava ne samo sa mnom, već i s puno ljudi iz hrvatskog sporta i boksa. U biti, Pijetraj je više pričao o samom sebi. Niz stvari koje je izgovorio ne da nisu istina već su velike laži i manipulacije koje je on dosta često i učestalo činio. S ovakvim raspoloženjem bojim se da ne čini dobro ni boksačkom sportu u Hrvatskoj, ni sebi, ni svom klubu, ni dečkima s kojima on radi.
Ono što je ipak “zazvonilo” jest Pijetrajeva tvrdnja kako Željko Mavrović u karijeri nije pobijedio nikog bitnog, velikog.
– Puno sam ja velikih dobio. Sedam sam puta boksao za europski naslov, jednom za svjetski i ja sam na svoju boksačku karijeru ponosan. Nije samo pitanje boksačkog, već cijelog svijeta koji je to gledao. Ja sam sebe dokazao u ringu. Meni je samo čudno da Leonardo Pijetraj i Marko Milun, sedam dana nakon što su izgubili meč 1. kola na Svjetskom prvenstvu, nokautom, dolaze pred novinare i veličaju svoje znanje i boksačko umijeće, rezultate. Sedam dana nakon nokauta bi se trebao pobrinuti za sebe i svoje zdravlje, te se pokriti ušima da te nitko ne vidi.
Dobro, Milun je izgubio, ali u drugom kolu, no nokaut…
– Ne, ne, bio je nokaut. Letio je, pobrao je prašinu po podu, napravio kolut po podu. Da, digao se pa je dobio još jednu “šljucu” i spasio ga je sudac. Takvim je nokautom u zadnjih godinu dana Milun izgubio već tri meča. Sad taj dečko razmišlja da bi išao na Olimpijske igre, predstavljao Hrvatsku, zato što je prvak Hrvatske! U jednoj godini izgubiti triput nokautom i nakon toga postavljati uvjete i želje… Malo nerealno.
Osobno, pokušali bismo ipak iz ove priče “izvući” Marka Miluna. Zato jer je mlad sportaš, držimo da ima talenta, ne bismo voljeli u ovu trakavicu “uvlačiti” dečka na začetku karijere.
– Ma, Leonardo koristi ljude, skriva se iza njih, čini ružne stvari. Pa, on je u jednom trenutku prozvao mene kao direktora da se nisam javio Milunu, razgovarao s njim, a nije rekao važnu stvar. Njegovi boksači ne mogu i ne smiju razgovarati niti s drugim boksačima, niti s drugim trenerima, niti s bilo kim iz Hrvatskog boksačkog saveza – kaže Mavrović.
Ovo, moramo priznati, nismo znali. Želite reći da je to neko Pijetrajevo nepisano pravilo?
– Da, bez prisutnosti njega i bez odobrenja njega i riječi koje je on odobrio, nema razgovora. To je zakon zapisan za svakog Pijetrajevog boksača. To je njegova odluka i to traje godinama, a onda proziva kako se netko nije javio Milunu, pitao za zdravlje. Pa, o čemu da pričamo? O automobilima, ženama, o čemu. Znači, njegovi dečki ne smiju podijeliti ništa važno o boksu, tehnikama treninga, ništa ni sa kim u javnosti ako Leonardo nije prisutan. Njegovi dečki stoje u grupama, ako je reprezentacija u pitanju, posebno stoje i ne druže se s drugima.
Željko Mavrović je imao i lijepih riječi za Leonarda Pijetraja…
– Taj čovjek je izuzetno vrijedan, predan boksu, spreman je spavati u svojoj dvorani i raditi te je napravio podosta dobrih boksača, ali…
Sada ide dio koji nije tako pohvalan za Pijetraja iz Mavrovićevih ustiju.
– Nikada nije napravio vrhunskog boksača. Baš zbog tog svojeg karaktera. To je evidentno, od Branka Šobota iz sredine ‘90-tih pa Marija Preskara koji je došao i do Don Kinga, ali opet nisu ništa napravili, do Hrgovića koji je otišao od njega. Milun je dobar dečko i dobar boksač, ali daleko od vrhunskog. Vrhunski boksač ne može u jednoj godini izgubiti tri puta nokautom, to nisu dobri rezultati. Zapamtite, tri nokauta u godinu dana. Meni bi kao roditelju palo na pamet zamisliti se, odnosno pobrinuti malo o zdravlju tog dečka.
Koja su to tri nokauta?
– Zadnji je dakle bio na SP u Rusiji prije desetak dana, a prije toga od Engleza Clarkea na Prvenstvu EU, te od jednog Ukrajinca nedavno. To je ono što znam. Milun je načet, njegova je brada sve slabija, a ima 22 godine. Taj dečko treba pripaziti na svoje zdravlje. Imate Šobota, priupitajte ga koliko je Pijetraj pazio na njegovo zdravlje. Dečko je danas bez jednog oka, jako teško kontrolira svoju ravnotežu. On je i danas, u ovakvom stanju, izuzetno hrabar i snažan dečko koji ne da na sebe, ali Leonardo mu je podario zdravlje kakvo danas ima. Mario Preskar se borio za život kad ga je Leonardo šutnuo nogom u guzicu, ako ćemo tako razgovarati.
Zaključno…
– Žao mi je da je takav čovjek na mjestu izbornika i to meni stavlja upitnik što i kako dalje unutar takvog Saveza – rekao je na kraju Željko Mavrović.
R.I. /Foto:pxll
