Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić sudjelovao je na proslavi 30. obljetnice Pokreta za život Biskupije Krk, a pritom je svjedočio o vjeri i koliko mu ona znači. Pritom je otkrio i brojne zanimljivosti koje se tiču i njegova izborničkog puta.
– U knjizi Rusija naših snova, jedno poglavlje se naziva “Bože, zašto baš ja?” Eto, Bog me stavio na pravo mjesto, zahvalan sam mu na tome – započeo je svoje svjedočenje Dalić, pa nastavio:
– S 15 godina sam iz Livna došao u Split, u grad koji je bio pun izazova. Bio sam na ivici mnogo puta, ali Bog me sačuvao. Kad sam odlazio od kuće, roditelji su nam rekli: “Nemoj nas samo osramotiti”. Kada sam odlazio od kuće, zadao sam si cilj da uspijem. Imao sam puno teških situacija u životu, ali vjerovao sam, bio ustrajan, pošten, skroman, na kraju mi se to vratilo. Probava ti je „pod stresom” dok putuješ?
Objasnio je Dalić kako je na SP-u u Rusiji igračima poručio da moraju biti ponizni, i da samo tako mogu uspjeti.
– Nakon što smo pobijedili Argentinu, spontano sam izjavio da sad moramo stati ponizni i skromni. Tu riječ ponizni mnogi krivo shvaćaju. Ona ne znači da se trebaš dati nekome poniziti, već znači da moraš biti skroman, sve drugo respektirati, poštovati, ali vjerovati u svoju snagu. To SP u Rusiji je dokaz da se uz vjeru sve može napraviti.
To srebro će ostati uvijek zapamćeno, ali najvažnije je da je te 2018. hrvatski narod opet pokazao zajedništvo. Nakon toga djeca su počela nositi dresove Mandže, Modrića, Perišića, ne kao prije kad su im roditelji kupovali Messija i Ronalda – rekao je okupljenima Dalić, pa poručio:
– Nadam se da ćemo u Kataru opet Hrvatsku učiniti ponosnom. Vjernik sam, uzdam se u Boga, dat ćemo sve od sebe, igrati s ponosom za svoj narod. Bilo bi lijepo ponoviti 2018., onaj doček kada samo sedam sati putovali od aerodroma do Trga. To je bila Hrvatska naših snova, onakav kakav treba uvijek biti. Da se svi držimo zajedno. Nogometna reprezentacija je postala utvrda našeg naroda, na to sam ponosan. Ubiše nas ova podjela tko je lijevo, tko je desno, to mora prestati.
Ispričao je okupljenima jednu zgodnu anegdotu kada je 2018. godine dobio nagradu za komunikatora godine.
– Došao sam kući i supruzi rekao za nagradu, a ona je rekla: “Pa tko je baš tebi dao nagradu, ti stalno šutiš?”Istina, kad sam u društvu nisam nikad među glasnijima i onima koji najviše govore, ali eto, dali su mi tu nagradu, haha…
Kad sam postao izbornik, Ćiro mi je rekao: “E, sad si ti glavni, moraš na igrače galamiti, vikati, biti agresivan, tjerati ih na treninzima”. No, ja mu kažem: “Šefe, prošlo je to vrijeme takvog odnosa s igračima. Njima sad moraš pokazati respekt, ovo su nove generacije koje traže komunikaciju. Ja sam prepoznao tu situaciju, iako sam u početku trenerske karijere nekad bio bahat, drzak, pa mi se to obilo u glavu. No, naučio sam na greškama, ispravio to. Sad sam na utakmicama miran, ne govorim puno, ne galamim. Smiren sam jer tako donosim najrazumnije odluke. Uvijek pokušavam biti staložen i smiren i to želim prenijeti na igrače – ističe.
Kaže da često razmišlja o vjeri i stalno se moli Bogu.
– Često molim Boga da me ne prebaci, do ostanem takav kakav jesam. Otkrio je da su mu franjevci bili prvi susjedi u Livnu, da je uz njih odrastao, proveo djetinjstvo i tako od malena postao veliki vjernik. A ta vjera puno mu je pomogla u životu. Rekao je da ide redovito u crkvu u Varaždinu, te otkrio da se pomoli baš prije svake utakmice. Nedavno je hodočastio čak 120 km od Livna do Međugorja.
– To je bila moja zahvala Bogu za sve što mi je dao. Govorio je i o izazovima mladih, uspješnih nogometaša.
– Igrači hrvatske nogometne reprezentacije su uglavnom mentalno jaki ljudi, što je jako važno uz izazove koje prolaze. Već kao mladi odu van, zarade veliki novac, a novac ih može odvesti u krivom smjeru. Zato puno mladih sportaša propadne, ne naprave ništa od onoga što su mogli.
Luka Modrić je primjer igrača koji je sazrio dovoljno prije odlaska u inozemstvo, i od tada njegova karijera je samo napredovala. Njemu materijalno nije bilo najvažnije, već mu je bio njegov nogometni napredak. Takvo razmišljanje trebaju svi slijediti. Govorio je i o specifičnosti Hrvatske u pogledima prema vatrenima.
– U Hrvatskoj je često krajnost, ili smo u euforiji, ili je sve loše. Nema sredine. Tako je i meni bilo u ovih pet godina na klupi. Previše je zlobe, jala među onima koji ne vole reprezentaciju. Ne zaslužujemo zvižduke zbog jednog poraza, kao što je to bilo protiv Austrije u prvom kolu Lige nacija.
Kasnije smo nanizali puno pobjeda, slavili i protiv svjetskih prvaka Francuza, plasirali se na Final four Lige nacija. I među navijačima je nastala euforija. No, i u euforiji moramo biti staloženi, normalni, ostati na zemlji. To stalno govorim igračima, da ih ne smije ponijeti. Mi znamo da vrijedimo, da smo jako dobri, ali ne smijemo to komunicirati na bahat način, već ići stepenicu po stepenicu. Tako mora biti i na ovom predstojećem SP-u u Kataru – rekao je Dalić, pa pohvalio svoje pomoćnike:
– Imam sjajan stožer suradnika, dečke koje sam ja izabrao i doveo u reprezentaciju. To su sve bivši reprezentativci poput Olića, Ćorluke, Mandžukića, oni mi jako puno pomažu. Sada moramo predati popis igrača koji će ići na SP. Svjestan sam da će biti i razočaranih. Tu je i puno interesa, guranja, ali ja gledam samo interes hrvatske reprezentacije i budite uvjereni da ćemo izabrati one najbolje.
S velikom pažnjom i analizom to radimo, odabrat ću igrače koji će u svakom trenutku stati između mene i mog stožera, naravno i obrnuto. Znam da je ljestvica podignuta jako visoko, ali bit ćemo spremni za SP. A kakav ćemo rezultat napraviti, to je teško reći, to samo dragi Bog zna.
Osvrnuo se i na neke rezove koje je morao napravit u izborničkom mandatu, poput one kad je otpisao Nikolu Kalinića i Antu Rebića.
– Te neke moje odluke nisu bile popularne, zbog nekih ni danas nisam sretan, ali morao sam ih donijeti. Ja sam odlazak jednog igrača teško podnio, jer sam to smatrao i svojim neuspjehom. No, ta odluka je morala biti takva. U tih pet godina na klupi vatrenih morao sam eliminirati igrače koji me nisu slijedili, za dobro cijele reprezentacije. Na kraju mu je jedan vjernik postavio jedno pitanje u vezi obitelji, što ona znači za njega i kako sportski život uspijeva uspješno uskladiti s bračnim životom.
– Obitelj je za mene stup svega. Da nisam imao podršku supruge kad sam otišao u strani svijet, u Saudijsku Arabiju, ne bih uspio. Bio sam šest i pol godina vani, djeca su bila tinejdžeri, i u tom trenutku moja supruga držala je sva četiri zida kuće. I ja sam radio greške u životu, nisam ja svetac, daleko od toga. No, u tim teškim trenucima nalazio sam podršku u obitelji, u supruzi, djeci. Imam obitelj koja živi skladno, a sve probleme koje imamo, riješimo zajedno. Otkrio je i zašto često za vrijeme utakmica jednu ruku drži u džepu.
– U džepu mi je uvijek krunica. A kad imam ruku u džepu, onda je neka opasna situacija na travnjaku – nasmijao je na kraju Dalić okupljene vjernike, koji su bili oduševljeni kako im je izbornik prenio svoju vjeru.
R.I. /Foto: pxll
