Kupila sam novine, na naslovnici je velikim slovima pisalo: „ČEŠKA ĆE POKAZATI PRAVO LICE!“ I prasnula u smijeh.
PIŠE : Michaela Princeza Rejzková
Čitam novine, sjedim u fotelji i moja mama je mene morala slikat i poslati prijatelju koji je na to napisao: „Izdajica!“
E pa mu je lijepo odgovorila da je to moje normalno stanje, no još uvijek sam bila izdajica što navijam za Hrvatsku i ne za Češku.
Nije bio jedini koji mi je to rekao. Ipak smo se kladili da ako pobjedi Hrvatska, on će na lice nacrtati šahovnicu i HRVATSKA na čelo, u suprotnom ja to isto sa češkim bojama.
Na poslu sam sva u kockicama, u bojama meni drage Hrvatske, poslije kod kuće sam nadoknadila češke boje jedinim šalom kakav sam imala. U čašu sam točila hladno Karlovačko Retro i udobno se zavalila u fotelju, da gledam tekmu.
Imala sam što za vidjeti – već prvi trenuci su bili dirljivi. Pjevala se hrvatska himna i kad su pokazali Darija Srnu, došlo mi da ću isto zaplakat koliko me je dirnuo. Svu bol koju nije mogao istresti van igrališta je on stavio u svoju himnu. Tata je tad bio s njim i sigurno mu je našaptavao neka ide punom snagom na teren.
Česi moji kad je svirala himna moje drage zemlje su se držali rame uz rame i nisu dali da ih netko rastavi. Zajedno su svi pjevali Kde domov muj i ja sa njima. Svatko bi to učinio da je u pitanju njegova zemlja jel? I onda su išli na teren da pokažu da nemaju pojma o nogometu.
Iskreno ta igra je bila jalova, kako sam pretpostavljala gubili smo balune i s njima i šanse da nešto odigramo.
Nisam bila iznenađena kad su Hrvati preuzeli igru i vodili su je od početka sve do kraja prvog poluvremena. Priznajem da sam se radovala kad je Perišić dao prvi gol. Šteta što tata nije vidio. Nisu bili kući. Iskoristio je grešku češkog igrača i napucao je Čeha k’o kokoš.
Drugi gol je zabio Rakitić u drugom poluvremenu. Ćorluka je na glavu posudio od nekog navijača vaterpolsku kapicu, izgledao je raskošno, čak smiješno. To je već tata bio ispred kuće i ja na njega preko prozora vičem: „Dođi gledat Češku u rasulu!“ Cerekali smo se. Ma da…
Pretpostavljala sam da će ipak Češka pokazati kandže pa ih je i pokazala. Pogodio je klupski igrač Škoda. To bi bilo jedino na što bi su imali snage, jer Rosicky je gubio energiju a na kraju je srušio nogu. Opet. Proklete mu bile ozlijede. I pak je došao i taj tren kad sam zasuzila po drugi put – odjednom se na travnjaku pojavile baklje. Ja sam mislila da se u meni sve skamenilo. Nisam mogla vjerovat. Ali ono se to stvarno dogodilo. I još bombu bacio taj huligan.
Nevjerojatno žao mi je bilo i Čeha i Hrvata. Kako su im uništili prekrasnu igru. Sram i stid ih bilo i Francuzi koliko god se bojali tih terorističkih napada, zaštitu stadiona imaju slabu i jadnu. Kad sam bila na Maksimiru, i to je bila samo Hrvatska – Malta, ja sam morala izvadit staklene boce jer su bile potencijalno oružje! Hrvatska ima bolju organizaciju od ovih perfekcionista. Nek puše kuki, ovi žabožderi.
Tekma se je nastavila, neoprezni Vida je igrao rukom (!) u zraku i bio je penal. Bilo je gotovo.
Tekma je bila prekrasna sve do 84. Minute kad bi sam vrlo rado razbila glave onim huliganima koji su namjerno prekinuli igru i pomogli Česima da se oporave od šoka, da se dignu, ne govoreći o tome da sad je Hrvatska dobila opomenu koja govori: „Još jednom hrvatski navijači naprave sranje, Hrvatska odlazi kući.“
Merde!!! I još se jesu oklade srušile…. Al nema veze. Bit će prilika sa Španjolskom. Hrvati, držte gaće! Bit će vruće.
PIŠE: Michaela Princeza Rejzková /Foto:press
