‘Poslanica’ iz Međugorja: Sitne duše i dalje viču “Mamiću, srpsko kopile”

Zdravko Mamić, izazvan komentarima nakon prve pobjede Dinama u Europa ligi, ponovno se oglasio se na svom Facebook profilu. U podužem postu na osebujan način se osvrnuo na stanje u Dinamu i hrvatskom nogometu, ali i na brojne druge teme, od Mate Rimca do Marija Stanića, od izgradnje stadiona do Lovre Majera i Nikole Vlašića.

Mamićevu “poslanicu iz Međugorja”, dan nakon pobjede Dinama u Europa ligi,  prenosimo u cijelosti.

“Dragi navijači Dinama, svi vi koji volite klub i svi vi, a svjedočimo da nas je svakim danom sve više, koji ne želite biti “tiha“, ili, bolje reći „ušutkana“ većina. Nemam drugog načina obratiti se, pa ću iskoristiti ovaj, jedini koji mi preostaje, izazvan ponovo nadrealnim i nevjerojatnim tekstovima i objavama u hrvatskim medijima nakon prve pobjede Dinama u Europa ligi i vodećeg mjesta u skupini.

Čitam tekstove, reakcije i pitam se, Bože, je li to istina? Postoji li u ovoj zemlji, ali i mnogo šire, ijedna institucija – a Dinamo jest institucija – koju se tako nemilosrdno, toliko bestijalno i bestidno napada, rastura, obezvrjeđuje i vrijeđa? Svima vama koji promišljate malo dublje jasno je – ne postoji. Akcija »ubijmo Dinamo“, a to će značiti, zapamtite ove riječi i „ubijmo hrvatski nogomet“ traje već barem deset godina i poprimila je razmjere nezapamćene odmazde.

Odmazde za ono što je u Hrvatskoj nepodnošljivo – a to je uspjeh. Uspjeh koji je davno izašao iz ovih naših granica i ostavio mnoge da tužno gledaju i da na sve načine taj uspjeh pokušaju uniziti, obezvrijediti.

Za te neuspješne duše kada Mate Rimac izgradi tvrtku i automobil budućnosti, to je prijevara, to je magla, automobil koji za njih nikada nije odradio nijedan test. Kada Zdravko Mamić napravi najuspješniji nogometni klub u ovom dijelu Europe to je laž i to je prijevara.

Za dobrim konjima se i prašina diže.

Gledao sam jučer utakmicu i baš kao i svi vi, drhtao, strepio. Nije lako, igramo teško, mučimo se, ali muči se i Barcelona, muče se mnogi velikani – je li samo Dinamu zabranjeno igrati teško, namjerno neću reći loše? Izgleda da jest. Postoji li jedan potez kojeg možemo povući, a da ga medijska klika i mrzitelji ne ispljuju, ne obezvrijede? Ne postoji.

Naravno da sve te emocije kipe u meni i da bi se, vjerojatno, danas opet zabavljali dragi novinari jer bi na pressici buknuo vulkan, ponovo bih ja bio prostak i luđak, ali pitam vas – niste li već umorni od tog bijesa kojeg sikćete, kojim gadite i kojeg ljudi sve više prepoznaju pa vam tiraže i klikovi postaju sve jadniji i jadniji?

Što se mene osobno tiče, nema me u Hrvatskoj već dugo, borim se i siguran sam da će, kada se razgrnu silne koprene laži, objeda i mitova, pobijediti pravo, a nadam se, nakon toga i pravda. Ali i dalje traje masakr divljaka, kao da sam svemoćan, kao da sam nadčovjek kojeg treba ubiti. Pa ću u samo nekoliko rečenica pokušati sažeti bit ovog javljanja- ništa nisam ukrao ni odnio iz Dinama.

Razlog je jednostavan – kada sam došao, zajedno s gospodinom Barišićem, Dinamo je bio u ligi za bedake i s dugovima višim od Sljemena. Iz praznog se ne može uzeti, a rupe se moraju krpati. 15 godina kasnije Dinamo je, kako to volim reći, “pun ko brod“, jedini hrvatski klub koji mirno plovi ovu i sljedeću sezonu, bez otpuštanja, s definiranim igračkim kadrom, sa čvrstim stručnim stožerom.

Fantastično je kako se svaki dan nariče nad propašću gospodarstva, a propast nogometa nam je toliko blizu da je zapravo nevjerojatno kako se ignoriraju i ponižavaju dugoročni poslovni potezi Dinama. Ne postoji novo normalno, sve je nenormalno, ali kad je Dinamo u pitanju – koga briga. 14 sezona- 13 europskih nastupa. Bilo je posrtanja, padova, ali i velikih uspjeha i sjajnih rezultata.

Zanimljivo – za sva posrtanja kriv je Mamić- Zdravko, a sada i Zoran kao kolateralna žrtva, a za sve uspjehe zaslužni su igrači, Bjelica, dragi Bog, sreća. Je li Bjelica u Dinamo došao po Duhu Svetom s uvjetima kakve nije imao u nijednom klubu prije? Nije. Je li Olmo bio u Dinamu mnogo ranije? Gojak i Moro i Ademi i Livaković i mnogi drugi? Jesu. Ne može se, ili se barem u poštenom novinarstvu ne bi smjelo mjeriti jednim metrom uspjehe, a drugim neuspjehe.

Kada ništa više nije normalno u svijetu koji nas okružuje, nije moglo biti normalno niti ono što su treneru i igračima dodijelili isti ljudi koji su ih i doveli u klub. Ali ovo uopće nije priča o Bjelici. Jako mi je drago da nastavlja raditi u hrvatskom nogometu, da će uz njega sigurno Osijek biti jači, a samim tim i hrvatski nogomet, posredno, nadam se, i Dinamo. Sada Rijeka gubi u Europa ligi, poraz protiv AZ bio je baš bolan, da ne kažem naivan. Ali Rijeka je pošteđena medijske “kante za napucavanje“ – i to je dobro.

Daj nam Bože i Rijeke i Osijeka i Hajduka, Lokomotive ili Gorice u Europi. Ali neće ih biti ako ćete pljuvati po onima koji već godinama vuku hrvatske klubove i hrvatski nogomet, koji omogućavaju da drži glavu iznad vode. Zdravko Mamić je proglašen ultimativnim zlom, nahuškani su na njega uskoci, poskoci, upregnute sile pravosuđa (nelegitimne), a za to vrijeme Dinamo je osvajao naslove, platio poreznih davanja koliko cjelokupni hrvatski sport zajedno, pa puta tri ili pet. Darovao je srebrnoj reprezentaciji kralježnicu, a i opet će, jer će sutra Livaković, Moro, Gvardiol, Majer, Ivanušec, Franjić biti apsolutni nositelji igre „Vatrenih“.

U tom je razdoblju, odlaskom iz Dinama i transferima u klubove Petice barem stotinjak nogometaša ušlo u kategoriju milijunaša, riješivši svoju i egzistenciju svojih obitelji za generacije. Izgrađena je najproduktivnija nogometna akademija u ovom dijelu Europe, uvažavana i cijenjena u svijetu.

O ulaganjima u stadion koji nije u vlasništvu kluba besmisleno je govoriti.

Dovodili smo u klub najbolje moguće strance (ima li bilo koji novinar i komentator na portalima uopće predodžbu koliko je teško, ili nemoguće, dovesti u hrvatsku ligu kvalitetnog stranog igrača – mislim da nema), igrače koji su radili razliku i koji su donosili i naslove, koji su mogli izboriti Europu. Griješili smo. I pogađali. Baš kao što griješi Manchester United ili kao što pogađa bilo koji drugi klub, navest ću vam jedan vrlo svjež primjer.

Mario Stanić bio je veliki igrač i njegovo poznavanje nogometa nitko ne dovodi u pitanje. Nije o meni, ni o Dinamu, ni o HNS-u pisao lijepo i možda mi nije drag, ali ne sporim da zna, da je igrao u najvećim klubovima i sad čitam kako ga razapinju. Lista njegovih grijeha u deset mjeseci, lista promašaja, duga je beskrajno. Je li baš on kriv za sve? Je li mogao kupovati bolje s limitiranim budžetom? Tko bi to radio bolje i vještije? Dajte ljudi, niste li umorni više od tog zla?

Dinamo je prvi klub koji je pokrenuo Zakladu koja će pomagati igračima koji objektivno imaju manje šanse za uspjeh, veteranima kluba. Koliko ste gadosti prolili po tom potezu? Zoran je uplatio sto tisuća kuna, a mrzitelji se ubiše od komentara. Pa evo, da malo okrenemo ploču. Što se vi svih ovih godina napravili za Dinamo? Jeste li se odrekli dvije pive ispred dućana i platili članarinu?

Jeste li vi pomogli Štefu Lamzi, Rudiju Belinu, desecima veterana koji žive na rubu? Jeste li skandirali Nenadu Bjelici, Daniju Olmu, Dominiku Livakoviću? Kada ste posljednji put čuli na stadionu “,Jaaavi se”? Ma nema ništa od toga. Kako Dino Merlin pjeva – Sve je laž, samo pusta laž.

Nisam ja progonjen što sam nešto ukrao nego zato što nisam dopustio da Dinamo i hrvatski nogomet postanu plijen huligana. Puna su usta Vladi, tvorcima zakona, govora mržnje. Ukidaju se komentari ispod tekstova, ali samo ako se vrijeđa njih, ako se mrzi političare ili „ugrožene skupine“.

Ali „Mamiću – srpsko kopile“ i ostale bljuvotine, udarajte do mile volje – to nije govor mržnje, to je, izgleda, govor neobuzdane ljubavi. I nisu ljudi otišli sa stadiona zbog Zdravka ili Zorana.

Te provale gadosti ne može podnijeti niti jedan normalan čovjek.

Znate li koliko se navijača skupilo na Maksimiru nakon povijesne pobjede protiv Viktorije Plzen i prolaska u osminu finala Europa Lige, na prvenstvenoj utakmici protiv Osijeka? 4304! SLOVIMA: ČETIRI TISUĆE TRISTO ČETIRI! Toliko o povratku navijača, sinergiji i ostalim glupostima koje nam pokušavaju podvaliti. Pitajte veterane Dinama iz generacije 67., pa i iz 82., je li njima važna zaklada? Hoće li im biti lakše? I pitajte ih tko sve ove godine o njima vodi brigu? Stvarnu, materijalnu.

Počnite, dragi navijači Dinama postavljati važna pitanja koja novinari ne postavljaju. Pitajte gradonačelnika zašto je Zagreb jedina europska metropola bez pristojnog stadiona. Guglajte Air Albania stadion u Albaniji. Pogledajte kako izgleda stadion. Pitajte ga zašto mu podstanari uređuju stadion i hoće li podstanarima vratiti novac kojim saniraju gradsko ruglo?

Pitajte vi Boyse zašto ne slave golove i pobjede i zašto ih igra Dinama apsolutno ne zanima? Možda sam odužio, a svemu je kriva jučerašnja utakmica i današnji komentari. Ovo je drugačiji, novi Dinamo. Dinamo stvaran u uvjetima koji ni po čemu nisu normalni. Baš kao što su dijamanti stvarani pod velikim pritiskom. Zoran nije želio na klupu, ali preuzeo je odgovornost.

Gledam jučer Lovru Majera koji je pod bivšim trenerom ulazio zadnjih desetak minuta i, tvrdili su „igrao jednosmjerno“. A sada igra svaku utakmicu za Dinamo i za mladu reprezentaciju 90 minuta „dvosmjerno“. I slave ga novinari, vesele mu se navijači. Je li njemu priliku i povjerenje dao dragi Bog ili Duh sveti? Je, ali preko Zorana i njegovog tima.

Je li Lauritsen nakon jedne pogreške u prvoj utakmici odigrao sjajno sve što je slijedilo? Hoće li Joško Gvardiol, proizvod Dinamove škole, sasvim sigurno za nekoliko godina biti stožerni igrač hrvatske reprezentacije? Je li dječak od 18 godina, Bartol Franjić, proizvod Dinamove škole, odigrao maestralno protiv najboljeg hrvatskog igrača u ovom trenutku — Nikole Vlašića?

Je li, na kraju, Dinamo prvi ili četvrti u skupini? Je li sada u društvu Chelsea i Liverpoola koji u tri europske utakmice nisu primili niti jedan pogodak, te jedina momčad Europa Lige kojoj je to uspjelo? Hoćemo li izboriti proljeće? Bilo bi divno, iskreno se nadam, ali to je toliko silno teško, da ne mogu davati lažna obećanja. Ali da će Dinamo dati sve od sebe u nemogućim uvjetima, to jamčim. Molim vas, dragi navijači, vas „ušutkanu“ većinu, pustite glas, postavite prava pitanja.

Vjerujem da svi vi vrlo dobro razumijete, da mislite svojom glavom, da vam stavove ne kreiraju otužni medijski mrzitelji. Dinamo je Svetinja, Vama, meni, svima u klubu. To će i ostati. Ali treba nam vaš glas, morate progovoriti. Neka vas i Dinamo čuva dragi Bog.