Kategorije Sport

Preminuo je legendarni branič ‘Modrih’, za Dinamo je odigrao 390 utakmica

Širi dalje

Tužna je bila Velika subota za Dinamovu obitelj. Najtežu životnu borbu izgubio je Čedo Jovićević (68), legendarni branič Plavih, koji je u Dinamovu dresu odigrao ukupno 390 utakmica i postigao 11 pogodaka (190 službenih utakmica, jedan pogodak).



Jovićević je preminuo nakon duge i teške bolesti, u obiteljskom okružju, uz suprugu Sanju i sina Igora, trenera Dinamove druge momčadi, te unuke Filipa i Marcosa, koji igraju u Dinamovim omladinskim kategorijama.

Jovićević je rođen 3. siječnja 1952. godine u Žabljaku (Rijeka Crnojevića) u Crnoj Gori, a u Dinamo je došao 1972. godine iz cetinjskog Lovćena, na poziv ondašnjeg trenera Dražana Jerkovića.

“Trener Jerković gledao me kako igram, pozvao me na probu i – prošao sam. Tada sam mu obećao da ću pristupiti Dinamu. U međuvremenu su me zvali i drugi klubovi, najuporniji je bio Partizan pa Olimpija u kojoj je godinama igrao moj stariji brat Miško.

Obećavali su mi kule i gradove, mamili raznim pričama, ali me nisu mogli odvratiti od dolaska u Dinamo. Za mene je dana riječ bila svetinja. Došao sam suočen s mnogim pričama da u Zagrebu igrači sa strane teško prolaze. Već prvi dani demantirali su sve te priče. Svi su me izvrsno primili.”

Tako je, emotivno i s punim ponosom, nekadašnji popularni branič Čedo Jovićević opisao  dolazak u Dinamo.

Te riječi možda najbolje ilustrira podatak da su Čedo i njegov tadašnji suigrač Josip Kuže, kasniji popularni Dinamov trener, bili najbolji prijatelji i kumovi.

U Maksimiru je igrao do 1982. godine, s Dinamom je osvojio Kup 1980. godine, a u šampionskoj sezoni 1982. godine odigrao je jednu utakmicu, u 4:0 pobjedi protiv Teteksa. Bila mu je to i posljednja utakmica u plavom dresu.

Nakon igračke karijere, bio je trener u Dinamovoj omladinskoj školi „Hitrec–Kacian”, potom je trenirao požešku Slavoniju, velikogorički Radnik i Samobor, da bi od 1989. do 1991. bio pomoćnik svome kumu Josipu Kužeu na klupi Plavih.

Na ovoj slici su ujedinjene tri modre generacije Jovičević: sin Filip, otac Igor, djed Čedo, sin Marcos i nećak Adrian./ Foto:  GNK Dinamo 

Potom je otišao u Španjolsku i pet je godina bio trener u omladinskom pogonu madridskog Reala. Otišao je u Valladolid 1996. godine, a kasnije je bio i prvi trener Jereza, Zamora i Marbelle.

Igrački ga je krasila iznimna borbenost, takav je ostao i do zadnjega dana svoga života, ali ovu bitku, na žalost, nije mogao dobiti.

 


Širi dalje
Komentiraj
Podjeli
Objavljeno od

Najnovije

Selak Raspudić: Tko je za nju “Napoleon na drvenom konjiću”, a tko “iPhone ljevica”

Predsjednička kandidatkinja Marija Selak Raspudić oštro je kritizirala stanje u državi, upozorivši na korupciju u…

18 minuta prije

Primorac Milanoviću: Dobro jutro, uskoro bivši predsjedniče

Dragan Primorac, HDZ-ov predsjednički kandidat na nadolazećim izborima, komentirao je izjavu predsjednika Zorana Milanovića, koji…

31 minuta prije

Plenković: Ne može se Netanyahua izjednačavati s teroristima

Premijer Andrej Plenković je rekao da ne može prihvatiti izjednačavanje demokratski izabranog izraelskog vodstva s…

39 minuta prije