Dugo se slavilo u Sevillinoj svlačionici. Utakmica je završila tek oko ponoći, potom je svečanost dodjele medalja i pehara potrajala još dobrih 45 minuta te su Rakitić i suigrači iz svlačionice izašli tek oko dva sata ujutro.
A kao kapetan, bivši hrvatski reprezentativac došao je na kraju. I odgovorio na pitanje svima. Tko zna, možda bi razgovarao s novinarima i do tri sata ujutro da se osoblje stadiona nije počelo pakirati jer su željeli otići kući.
Sevilla se sedmi put okitila naslovom u drugom po vrijednosti europskom klupskom natjecanju. Nekad se ono zvalo Kup UEFA, a sada je to Europska liga.
Rakitić je sa Sevillom osvojio taj trofej i 2014. godine, kada su Andalužani u torinskom finalu nadvisili Benficu.
Bivši hrvatski reprezentativac, danas 35-godišnjak, bio je taj kojem je Aleksander Čeferin uručio pehar. A iako je odigrao svih 120 minuta (uz barem 15-ak minuta nadoknade), Rakitić je imao snage za ‘mahanje’ njime.
“Očito nije moglo na drugačiji način. Imamo poseban osjećaj prema ovom natjecanju. Kad vidimo naš put – PSV, Fenerbahče, Manchester United, Juventus i sada na kraju Roma – to ispada skoro kao Liga prvaka, a ne kao Europska liga. I sve smo prošli moćno, u dobrom stilu. Mislim da smo posve zaslužili pobjedu. Bili smo pravi.
I nemam što drugo nego čestitati klubu, momčadi, navijačima. Ovo je nešto nevjerojatno, bila je teška sezona. I kada završi ovako, to je fantastično. I treba zapaliti cijeli grad, jer ovo je više nego zasluženo”, govorio je Ivan Rakitić podno tribina stadiona Ferenc Puškaš.
Kad bi netko želio snimiti priču o jednoj sezoni, mislim da bi naša mogla biti za holivudski film. Toliko stvari. Stigli smo do finala s trećim trenerom, toliko promjena. I problema. I svađa. I kada vidiš zadnja dva mjeseca, moram na neki način reći da nam je žao što završava ova sezona. A mi smo od početka vjerovali u sebe. Nitko na nas nije obraćao pozornost. I zato nam ovo još više znači. Ovo je stvarno ludilo. I zato trebamo uživati.
Spomenuli ste svađe. Tko se s kime svađao i oko čega?
Pa svađe, kada nisu dobri rezultati, u stilu – ništa nije dobro, ništa ne valja. Svi smo stari, mladi su neiskusni, pa ono tko ima plavu kosu – zašto nema crnu kosu. Stalno nekome nešto smeta. Došli smo do situacije da je stvarno bilo jako teško, ali izvukli smo se iz toga. Zato treba čestitati i treneru ( Mendilibaru), cijelom stožeru, ali i bivšim trenerima Lopeteguiju i Sampaoliju, i oni su imali svog udjela u ovom naslovu.
Kaže trener da niste ni Švicarac ni Hrvat.
Pa kad sam već više od 12 godina u Španjolskoj. Ali vidjelo se što sam prvo napravio nakon utakmice – uzeo hrvatsku zastavu. Sva ta ljubav koju imam prema Španjolskoj, Andaluziji, a posebice prema Sevilli, mislim da je također jasna. Ali na kraju krajeva, moje je moje. I ne diraj mi u to. A iako volim i Španjolsku i Sevillu, moja žena i moje kćerke osjećaju se kao Hrvatice.
Osigurali ste i glasnu podršku iz Hrvatske na ovoj utakmici?
Mislim da ih je bilo 45 iz Splita. Gorjelo je u tom sektoru, kum je sve pripremio i imao sve pod kontrolom. I zato bih zahvalio svom kumu Keti (Marko Bralić). Hvala svima koji su bili uz mene. Jer vidjelo se opet da Hrvati dižu europske titule.
A tko vam je dao zastavu? Pripremili ste je sami?
Ne, Keta je bio zadužen za nju. Odmah sam ga uočio i otišao sam po zastavu.
Zato bi bilo zgodno da sredinom lipnja dođete u Rotterdam, na završnicu Lige nacija.
Ne znam, zbilja. Prije svega, moram vidjeti hoće li me pozvati (ha, ha). Ali kada dobijem odmor, otići ću puniti baterije. Navijat ću, naravno, gdje god bio. Treba odmoriti, dići noge u zrak.
Jeste li izmijenili koju rečenicu s Mourinhom? S obzirom na to da o vašim kvalitetama ima iznimno visoko mišljenje – jednom je rekao da ste najpodcjenjeniji igrač na svijetu na svojoj poziciji.
Sjećam se toga i jako sam mu zahvalan. Ali u ovoj utakmici bila je velika borba, ja za svoje, a on za svoje. Za mene je on jedan od najvećih trenera, a u ovoj utakmici borili smo se jedan protiv drugoga. Šteta što nikad nismo imali mogućnost da surađujemo. Sigurno bi bilo fantastično.
Teško, vrijeme leti.
Je li ovo šlag na vašu karijeru? Ili imate još u planu koji trofej?
Pa, ako Bog da, zašto ne? Mislim da sam i u ovoj utakmici pokazao da sam spreman i da mogu. I dok to bude tako, želim biti na pomoć momčadi. Imam snage još za koju godinu.
Kao što imate živaca u raspucavanju s bijele točke. Baš kao i u Rusiji 2018.?
Nema razmišljanja ni o čemu, odnosno baš onako kako je bilo u Rusiji. Bitno je imati samopouzdanja i vjere u svoje mogućnosti. Bilo je jako bitno zabiti taj penal jer imamo dva odlična golmana i bilo je pitanje kada će obraniti barem jednog. Bono je, eto, uspio.
Jeste li vi trebali pucati onaj kazneni udarac koji je potom poništen?
Nije bitno tko bi ga pucao. Bitno je samo ga uđe u gol. Nekoliko zadnjih izvodio je Ocampos. Najvažnije je da puca onaj koji se osjeća najbolje, najsigurnije.
Bili ste blizu golu i u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena, kada se lopti ispriječila vratnica.
Kad sam vidio da se odbila od stative i pogodila ga u leđa, ali otišla ispod noge… pomislio sam – pa zar je moguće? Jer inače u puno takvih slučajeva lopta se odbije u gol. No nebitno. Poslije smo zabili. Osim toga, od njihovog gola bili smo puno bolja momčad, tražili gol, imali više želje za pobjedom.
I za kraj, imate li kakvu poruku za Modrića i ekipu uoči Rotterdama?
Samo im mogu čestitati na svemu. Bit ću uz njih, navijati, uvjeren sam da imamo veliku priliku uzeti i taj naslov. Uvjeren sam da ćemo biti pravi i da ćemo osvojiti Ligu nacija.
R.I. /Foto:
