U manje od dva tjedna Dinamo je ostao bez dvije legende koje su sudjelovale u najvećem uspjehu kluba u povijesti. Nedavno nas je napustio Slaven Zambata, a hrvatski prvak je danas iznenađujuće objavio vijest o smrti Krasnodara Rore (75) koji je prije samo dva dana održao emotivan govor u čast Zambate na komemoraciji
– Prije samo 20-ak dana smo vodili topao razgovor o svakodnevici, našim obiteljima, problemima koje nam pravi trenutačna epidemija. I kao što je uvijek znao žuriti, i ovaj put je prekinuo razgovor riječima: ‘Kraso žurim, imam posla, ali nazovi suigrače i pozdravi ih u moje ime’. Telefoni su mi zvonili neprestano, bilo je poziva iz Sinja, Splita, Šibenika, Smiljevaca, Slavonije… – pričao je u dahu Krasnodar Rora o svom velikom prijatelju.
– Vi ste mi sad rekli, nisam znao, u šoku sam. Bili smo skupa prije dva dana na komemoraciji za Zambatu. Izgledao je tako dobro, vitalno. Održao je sjajan govor. Malo smo popričali. Nevjerojatno, da je otišao i on, samo dva dana nakon te komemoracije. Bio je sjajan igrač, pamtit ću zauvijek njegove sjajne poteze i golove – rekao nam je Srebrić.
Javio nam se i bivši dinamovac Marijan Čerček koji ga je također posljednji put vidio u utorak.
– Bili smo skupa u utorak. Djelovao je tako dobro. Zapalili smo cigaretu vani, a on je rekao, ‘što je ovo, oko nas bombe padaju’, misleći na Zambijevu smrt, a lani nas je napustio i Škorić. Mi smo bili jako vezani, generacija 67’. Ovo mi strašno teško pada. Utučen sam. Škorić, Zambi i sad Rora, s kojim sam bio prije dva dana – kazao je Čerček pa nastavio:
– Bio je dobri duh te generacije. Uvijek spreman za šalu. Džajić nije bio ništa bolji igrač od njega, a uvijek su ga svi hvalili. Pele ga zvao u Santos? Pa i bio je Kraso takva igračina da ga je Pele zvao da igra s njim…
U dalekom Santiago de Chileu utakmica je odigrana 28. siječnja 1970. na turnir ‘Heksagonal’. Sudionici su bili Santos sa Peleom i Carlosom Albertom, Colo Colo, Universidad Catolica, America, Universidad de Chile i naš Dinamo.
Igralo se pred 55 tisuća gledatelja, Dinamo je na zimske pripreme otišao među Hrvate u Južnu Ameriku i prihvatio poziv da se oproba sa velemajstorima lopte.
Punih 48 godina kasnije Rora je tu svoju izvedbu stavio uz bok povijesnom Euro-finalu sa Leedsom i izbacivanju Juventusa iz Europe:
– Pa među najdražim utakmicama karijere je finale s Leedsom kad sam zabio gol, ali i utakmica na turniru Heksagonal gdje smo sa Santosom odigrali 2-2 – govorio je nedavno Rora.
– Igralo je šest momčadi, svi međusobno u istom danu. Proglašen sam igračem dana, a u novinama je pisalo “Rora nadvisio Pelea”! – sjeća se Rora naslova iz 1970., ali ne samo toga…
Da je igrao u neko drugo doba mogao je imati Pelea za suigrača. Jer sam ga je ‘O Rei’ pozvao da zajedno jedu i zajedno igraju!
– Pele me pozove na večeru i s menadžerom Santosa ponudi mi ugovor za Santos. A ja mu kažem da imam samo 22 godine i da još moram ostati jer tada je vrijedilo pravilo 28 – sjetio se Rora za Večernji list vjerojatno najlaskavije ponude pod kapom nebeskom koju je nogometaš tada uopće mogao dobiti.
Rora je bio jedan od simbola naraštaja iz 1967. godine, veliki prijatelj, kohezivni faktor pa čak i svojevrsni “glasnogovornik” cijele generacije. Rođen je 23. ožujka 1945. godine na Visu, a odrastao u Šibeniku. Prve je nogometne korake načinio sa 14 godina na šibenskim poljanama i to baš u „nogometnom kvartu“ – Šubićevcu.
U Dinamo je došao 1964. godine gdje je naslijedio dres s brojem 11 kojega nije ispuštao cijelo desetljeće, a na lijevom krilu se godinama poigravao sa suparnicima.
Sudjelovao je 1967. godine u najvećem uspjehu kluba u povijesti, kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova pobjedom nad Leedsom u finalu.
Kasnije je nastupao za belgijski Standard, a potom za francuski Nancy gdje je igrao zajedno s legendom francuskoga i svjetskog nogometa, Michelom Platinijem. Štoviše, i sam ja Platini, prilikom svojedobnoga posjeta HNS-u, istaknuo:
– Ne bih postao onakav igrač da nakon treninga nisam ostajao dodatno raditi s Rorom.
(R.I. Foto: press)
