“Ne da mi se više na pripremama u Medulinu saginjati glavu kada prolazim kraj direktora hotela jer nije dobio niti kune za protekli mjesec. Zadnje dvije godine sama snosim troškove doktora i fizioterapeuta, a upravo su mi ti ljudi omogućili da već u ovoj fazi sezone mogu prebaciti 70 metara. Vrhunska sam sportašica koja radi u amaterskim uvjetima, a obećanja koja mi dolaze u vrijeme kampanja se ne ispunjavaju”, nastavlja Sandra Perkvoić i osvrće se na situaciju u Savezu.“Na žalost, Hrvatski atletski savez nema niti jednog sponzora i naša atletika i dalje funkcionira kao u vremenima kada smo imali daleko manje vrhunskih predstavnika. Srećom, sada Hrvatska ima pet, šest natjecatelja koji su u borbama za velika finala, ali uvjeti nisu na adekvatnoj razini. Ako želimo daljni napredak atletike moramo puno stvari promijeniti i krenuti prema naprijed, a ne grabiti prema nazad.”Osobni mir osiguravaju joj privatni sponzori:
‘Sama sebi sam napravila savršene uvjete. Niti savez niti HOO nisu mi omogućili da postignem taj mir, nego moji privatni sponzori i druge institucije bez kojih ne bi mogla funkcionirati na ovoj razini. Ne očekujem da me se vozi u najskupljim autima i da imam pripreme u hotelima u Dubaiju ‘sa deset zvjezdica’, ali očekujem uvjete adekvatne svojim uspjesima. Ako trebamo dodatne termine u desetom mjesecu da ne moramo pisati zamolbe i onda ih dobiti za idući srpanj kada mi više ništa ne znače nego da dođemo po ključeve i nastavimo s režimom treninga koji su nam potrebni za ostanak u vrhu,” kaže Perković i poentira:
“Znam da svatko treba ulagati u sebe i ja sam za to spremna, ali smatram da sam najbolji ambasador Hrvatske u svijetu i da ne bih trebala sve morati sama. Želim da netko stane iza mene, i ne samo iza mene već i ostale atletičare u Hrvatskoj koji imaju iste probleme kao i ja”