Sjećanje na legendu: Partizan je vodio 3:0, a onda je Nadoveza rekao: “Dajte meni balun”

Velika obitelj Hajduka istinski tuguje zbog odlaska Pere Nadoveze, u prvom redu igrača, koji je devet godina bio glavna snaga “bijelih”, ali koji je i kao trener (četiri puta vodio je prvu momčad) ostavio velikog traga.

Nadoveza je tijekom svoje igračke karijere stalno bio vodeći strijelac “bijelih”, u dva navrata prvi golgeter ondašnje Prve savezne lige. On je bio udarna igla Hajduka, ali ujedno i dobri duh, mangup, zajebant, također pravi drug, pišu Sportske Novosti.

– U mojoj karijeri, najprije u Hajduku, kasnije u Partizanu – rekao je Miroslav Bošković, popularni Galeb, danas 76-godišnji biznismen sa začinima, sa stanom u Orja Luki, nedaleko Danilovgrada – nisam upoznao, pa ni susreo bolje biće. On je katkad djelovao oporo, žestoko, ali bio je duša od čovjeka…

Bilo je mnogo anegdota, jedna je posebna. Uoči utakmice u Mostaru protiv Veleža, Bošković je dijelio sobu s Nadovezom. I u jednom trenutku prije odlaska na doručak Galeb je izašao na terasu sobe, gledao je navijače Hajduka, koji su se okupljali na mostu iznad Neretve.

– Odjednom Pero mi je zaključao vrata, ja na terasi u pidžami, bilo je friško, i ja ga molim: “Daj, ne zezaj se, pusti me u sobu”. A on će meni: “Hoću, ali pogledaj prema mostu naše navijače, pozdravi ih, i počni lajati”.

Nisam htio, ali on ne otvara vrata, morao sam zalajati i ja potiho: “Av, av, av”. A on kaže: Moraš jače, da te čuju”. Nije bilo druge, glasno sam lajao, a s mosta su me gledali i mislili, eno, Galeb je poludija.

Ivan Buljan, Hajdukov internacionalac, prisjetio se famozne pobjede “bijelih” u Beogradu protiv Partizana od 4-3. Dakle, u prvom poluvremenu Partizan je poveo s 2-0, u prvoj minuti drugog dijela Marić je zabio Hajduku treći gol, a onda je došlo do neviđenog preokreta.

– Ne znam kako, nedokučivo mi je i danas, kako smo izveli taj preokret. Sve je pokrenuo Nadoveza, on je psovao na račun nas u obrani, vikao je: Dajte meni balun… I zaista ubrzo, za desetak minuta Nadoveza je dvaput zatresao mrežu Furtule… Mi samo onda zaigrali kao da smo poludjeli. Jurišali smo i pobijedili s 4-3, praktično osvojili naslov prvaka.

Treći gol postigao je Bošković, onda četvrti Jurica Jerković, ali je taj pogodak, kasnije se ispostavilo bez razloga poništio titogradski sudac Radunović, a strijelac pobjedonosnog gola u 88. minuti bio je Buljan:

– Igrao sam tada lijevog beka, krenuo sam s loptom u napad, obrana Partizana skupila se oko Nadoveze, njih četiri, pet, očekivali su moj centaršut, fintirao sam da ću poslati loptu prema Nadovezi, onda iz kosa, sigurno neočekivano, opalio tako da je lopta od grede uletjela u mrežu…

Stjepan Ilić, nekadašnji Hajdukov prvotimac, u doba kada su “bijeli” bili u opasnosti za opstanak (kasnije je igrao za Zagreb):

 

– Nadoveza je došao u Hajduk navodno kao napadač pred kojim je karijera rasnog golgetera. Međutim, u prvoj sezoni 1963./64., nastupio je na 19 utakmica i postigao svega jedan gol. Mi smo ga, kako se kod nas kaže, uhvatili u đir, bilo je zezanja na njegov račun, pitali se tko nam ga je podvalio, kako Hajduk nije uzeo Zambatu, koji je bio s juniorima na turniru u Italiji. Pero se strašno ljutio, u jednom trenutku je rekao: “Neka, neka, doći će vrijeme kada ćete me ljubiti u guz..cu”. Tako je i bilo, ja sam se svadio u Hajduku, jer su umjesto meni, stan dali Zdenku Vukasoviću, otišao sam iz kluba. A Nadoveza je doživio da su ga svi slavili i ljubili…

Igrala se utakmica u Nišu, protiv Radničkog, i čim su “bijeli” istrčali na zagrijavanje, s istočne strane stajališta odjeknulo je gromko skandiranje: “Cigani, cigani”.

Nadoveza je potrčao prema “istoku”, mahnuo im je da se utišaju, da zamuknu, i podviknuo im je: “Evala, Parižani”. Naravno, dobio je pljesak.

Dražen Mužinić, jedan pod najboljih igrača svih vremena splitskog kluba:

– Nadoveza je zabijao golove na nevjerojatan način, izgledalo je da lopta ulazi u mrežu čak i kad bi je falija, krivo uradio. Od svega on je najjači bio u skoku, nije bio visok, ali je imao fantastičan tajming. Nadavao se golova glavom…

U vrijeme kada je Hajduk nakon 16-godišnje stanke osvojio naslov prvaka 1971., igrači su bili podvrgnuti posebnom psihološkom tretmanu poljskog maga Pavela Rotkiewitza. Zaista, dogodilo se da je Hajduk nizao dobre igre i rezultate, svi su uvjereni da je to bilo i zato što su provodili takozvani “autogeni trening”.

– Mi smo prije utakmice u trofejnoj sali doma na Starom placu polijegali na madrace, raskopčani, bez cipela, slušali klasičnu glazbu i monotoni glas Rotkvice, često bismo se i uspavali. Onda su iz uprave, koji su svaku utakmicu doživljavali sa stresom, odlučili podvrgnuti se seansi Rotkiewicza.

Predsjednik Kirigin i njih deset iz predsjedništva kluba, polegli su, otkopčali kajiše, skinuli kravate, odložili cipele ispred dvorane. Nakon završetka seanse nisu našli cipele, Nadoveza je sve pokupio i odnio u dvorište.

R.I. /Foto: press