“Bilo je dosta napeto, puno gimnastičara je padalo sa sprave, ali rekao sam sebi ‘sad ili nikad, ideš na sve'”, rekao je Tin Srbić u izjavi za HRT nakon osvojenog olimpijskog srebra.
– Teško mi je uopće govoriti puno, presretan sam i preponosan. Kad sam vidio kako teče finale, nije baš bilo bajno, puno je gimnastičara padalo sa sprave. Bilo je dosta napeto, ali rekao sam sam sebi ‘sad ili nikad, ideš na sve’ i evo, ispalo je za mene sve. Ova srebrna medalja sve mi znači, rekao je Srbić, koji je mirno i koncentrirano odradio vježbu do kraja.
– Znao sam kad je došla ocjena da će to biti medalja, iako prije nego što je došla, nikad ne znaš točno kakav su kriterij suci uzeli, ali sudili su jako dobro. Prezadovoljan sam ocjenom, da sam možda saskok u potpunosti ukopao, bilo bi 15.000, bilo bi još bliže Japancu, ali u toj situaciji nisam mogao bolje, dao sam svoj maksimum.
Srbićevo srebro druga je olimpijska medalja za hrvatsku gimnastiku nakon Filipa Udea 2008. iz Pekinga.
– Iz takvih uvjeta i protiv ovakvih zemalja protiv kojih se borimo, protiv takvih sustava osvojiti olimpijsku medalju je nevjerojatno. Da, druga je u hrvatskoj povijesti, mogu samo reći ‘Fićo, sorry, napokon sam bolji od tebe’.
Svjetski prvak iz Montreala 2017. i srebrni sa SP-a u Stuttgartu dvije godine kasnije te dvostruki osvajač srebra na europskim prvenstvima (2019., 2020.), sada je stigao i do svoje prve olimpijske medalje.
– Ne bunim se, kad-tad doći će i još koje zlato. Odmorit ću se puno, malo rehabilitirati, ali vratit ću se u dvoranu sa još većim žarom i još većom željom da već za tri godine dođem u Pariz pa ćemo vidjeti što će tamo biti, rekao je Srbić koji je u finalu vježbao u dresu plave boje.
– Imao sam dva dresa, jedan je na kockice koji mi se više sviđa izgledom, ovaj drugi je malo praznovjerje. Nekako sam sva finala odrađivao u tom dresu, u ovom sam odradio i kvalifikacije, pa sam rekao da ću u ovom sve odraditi, tako da je s te strane praznovjerje, ali volim plavu boju, dio je naše zastave. Jako sam sretan, dodao je srebrni Srbić kojega slavlje čeka i u Hrvatskoj.
– Tata i sestra su gledali i znaju sve, mama moguće da se još nije vratila negdje s terena, trči ili šeće psa, siguran sam da nema pojma da sam osvojio medalju, a ekipa se skupila kod mog prijatelja Petra Fileša u kafiću, cijeli kvart me pratio i navijao za mene jedva čekam čuti se s njima da vidim kakva je situacija, rekao je Tin Srbić.
Megy M. /Foto: hrt
