Životna priča Sare Kolak iz Ludbrega, najvećeg iznenađnja Olimpijskih igara

“Sandra Perković i braća Sinković su mi rekli najbolju moguću stvar prije finala. Rekli su mi da samo uživam, a iz tog uživanja je nastalo olimpijsko zlato”, kazala je Sara Kolak, čudo iz Ludbrega, olimpijska pobjednica u bacanju koplja.

Senzacionalna 21-godišnja hrvatska atletičarka iz Ludbrega osvojila je zlato popravivši po drugi put u dva dana osobni i državni rekord koji sada iznosi 66.18 metara, a postigla ga je u četvrtoj seriji finala.

“Sebi sam obećala da ću se u finalu boriti isključivo za medalje. Ne vidim smisla uopće nastupiti u finalu među 12 najboljih na svijetu, ako ne želite osvojiti medalju ili pobijediti.

Nije počelo dobro, ali mi se sve posložilo u četvrtom hicu. Moj trener je rekao da ću baciti 66.13, a ja sam bacila pet centimetara više, pa mi vjerojatno slijedi kazna”, kazala je izuzetno simpatična Sara koja je bila najmlađa sudionica finala i jedna od najvećih senzacija dana.

“Rođena sam Ludbrežanka, koja studira u Rijeci, a drugi dom je u Celju, odakle mi je trener Andrej. Fizički i psihički smo naporno radili za ove Igre, došla sam tu spremna, s vjerom da mogu napraviti nešto veliko. Sad mi je cilj prvo dovršiti fakultet, a onda na more u rujnu. I ne, Saru ovo zlato neće promijeniti”.

Sara Kolak se na stadionu pozdravila  s Usainom Boltom, rekavši da je on nije impresionirao, ali je i kazala da joj je velika podrška bila Sandra Perković na tribinama.

“Sandra mi je prije finala dobacila nešto što me jako motiviralo, no ne smijem reći što. Znam da će me mnogi uspoređivati s njom jer smo sličnog karaktera, no Perković je samo jedna i ja je obožavam”, kazalo je ‘čudo iz Ludbrega’, grada koji se naziva centrom svijeta, a sada se može dičiti da ima i olimpijsku pobjednicu.

Sara je krajem 2014. godine imala operaciju ramena, zbog koje je nije bilo čak 15 mjeseci, no otad obara sve rekorde.

“Moj trener Andrej Hajnšek je moj drugi otac. Prije dolaska ovdje me tjerao da svaki dan radim neku baš čudnu vježbu i ja sam radila bez pogovora. Kad sam ga pitala čemu služi ta vježba, kazao mi je – Sara, želio sam te naučiti kako stupiti na postolje”, zaključila je Sara Kolak koja je među novinare došla s velikim zakašnjenjem, u pratnji trenera Slovenca Andreja Hajnšeka.

Trener Hajnšek: Sara će srušiti svjetski rekord

“Vi Hrvati i ne znate kakav dijamant imate. Ja sam znao da će baciti u finalu 66 metara, ona je stvarno cura za velike stvari. Objektivno treba nam još dvije godine da dođe na tehničku razinu koju ja želim. A prije dvije godine i nesretne operacije ramena bila je 40 posto jača, otad je smršavila 11 kilograma. Ona je pozitivac, veliki radnik i vrlo posebna osoba koja je prije mene promijenila čak pet trenera, a ja se s njom u dvije godine ama baš nijednom nisam posvađao”, kazao je Hajnšek, znakovito dodavši:

“Kladio bih se da će Sara jednog dana srušiti svjetski rekord”.

Andrej Hajnšek je njezin drugi otac, a Celje drugi dom. Uoči Igara tjerao ju je da radi neke čudne vježbe. Kasnije joj je rekao da je to bila vježba za stupanje na postolje.

Tiho je stigla u Rio i u kvalifikacijama je njen hitac postao je novi hrvatski rekord. U trećoj seriji kvalifikacija bacila je 64.30 m.

“Ne idem doma, ne, ne!”, vikala je.

Godina koju je proživjela dostojna je najluđeg filmskog scenarija. Pet puta je popravljala osobni rekord , od toga dva dana zaredom na Olimpijskom stadionu. Već sam plasman u Rio za nju je bio iznenađenje.

Od operacije ramena nakon teške ozljede oporavljala se 15 mjeseci.  Iz te je situacije izašla jača. Dovoljno jaka da u ožujku postavi hrvatski rekord u bacanju koplja na Otvorenom prvenstvu Slovenije u Ptuju, (60,24 ), koji je popravila već idućeg tjedna na Zimskom otvorenom bacačkom prvenstvu u Splitu i hicem od 62,75 m izborila plasman u Rio.

Bila je fokusirana na Europsko prvenstvo u Amsterdamu, odakle se vratila s broncom. Život joj se preokrenuo. Ispalila je hitac 63.50 m.

“Ovo je neočekivano, nisam mogla ni sanjati Rio”

“Trener mi je kazao da ću u Amsterdamu biti Kinder Suprise. Rekla sam sebi, gledaj tu divnu publiku, opusti se. Uspjelo je. Htjela sam plakati, ali nisam mogla. Željela sam samo čuti svoje roditelje”, kazala je.

U finalu je noćas rekord popravila za još 1.88m! U drugoj seriji najprije je zacementirala mjesto među osam najboljih, da bi eksplodirala u četvrtoj seriji. Koplje je poletjelo nestvarnih 66.18 metara, gotovo dva metra dalje od rezultata iz kvalifikacija. Nestvaran, čudesni hitac izazvao je lavinu emocija.

“Mama, tata, zlato ide doma”, kroz suze je govorila.

“Ovo što sam prošla protekle dvije godine može te ubiti ili ojačati. Spremala sam se za ovo, znam da iza svega stoji rad, ali još nisam svjesna da se zaista događa. Obećala sam sebi da ću se u finalu boriti za medalje. Ne vidim smisla nastupati u finalu među 12 najboljih na svijetu, ako ne želite osvojiti medalju ili pobijediti. Nije počelo dobro, ali mi se sve posložilo u četvrtom hicu. Moj trener je rekao da ću baciti 66.13, a ja sam bacila pet centimetara više, pa mi vjerojatno slijedi kazna”, kazala je simpatična Sara koja je bila najmlađa sudionica finala.

“Fizički i psihički smo naporno radili za ove Igre, došla sam tu spremna, s vjerom da mogu napraviti nešto veliko. Sad mi je cilj dovršiti fakultet, a onda na more u rujnu. I ne, Saru ovo zlato neće promijeniti”.

Hrvatsku zastavu za pobjednički krug bacila joj je Sandra Perković. Uz nju su u Riju bili košarkaši, zlatni veslači i jedriličari, a mnogobrojni navijači pred ekranima u Hrvatskoj zaboravili su na vrijeme.

Zbog Sare Kolak Hrvatska noćas nije spavala, ali je jutro dočakala sretno. Zlatna Sara Kolak iz Ludbrega najveća je senzacija olimpijskih igara u Riju.

M. Radev/foto:r