Veliki intervju s Nikom Kranjčarom: Dinamo će biti prvak, a evo zašto sam otišao iz Maksimira

Gost emisije Vikend Vatrenih powered by PSK u programu MAXSport televizije bio je Niko Kranjčar, bivši hrvatski nogometni reprezentativac, danas pomoćni trener U-21 reprezentacije.

Pred mladom reprezentacijom dva su važna susreta dodatnih kvalifikacija s Gruzijom, posljednjom preprekom na putu do Europskog prvenstva. Prvi je na rasporedu 15. studenoga u Tbilisiju, a uzvrat 19. studenog u Rijeci.

“Jako puno analiziramo protivnika, pratimo formu svih naših igrača. Ima dosta posla. Znam da prema vani to ne izgleda tako. Jako nam je stalo da napravimo što više možemo. Svi smo fokusirani da svaki detalj analiziramo kako nas protivnik ne bi iznenadio, a isto tako da implementiramo sva naša znanja i iskustva i pomognemo dečkima da odigramo što bolje”, kazao je u uvodu u emisiju Kranjčar, pomoćnik izbornika Ivice Olića.

Uspoređujući rad u U-19 reprezentaciji gdje je bio pomoćnik Josipa Šimunića s trenutnim poslom je rekao:

“Imamo na raspolaganju puno više video materijala. Nadalje, meni je olakotna okolnost da je puno igrača prošlo kroz U-19 reprezentaciju tako da poznajem te dečke. Znam im karaktere i kvalitete. Imamo jako dobar odnos i sretan sam da sam dio te ekipe, dio stožera. Baš je gušt biti dio ovoga.”

Važan je autoritet znanja

Na pitanje o odnosu s igračima je dao simpatičan odgovor:

“To njih treba pitati. Mijenja se to iz dana u dan. Granica postoji i na meni je da ju povučem. Treneri koji se postave s autoritetom, prije svega znanja, najviše izvlače iz pojedinca. S duge strane treba osjetiti trenutak kada treba biti prijatelj. Nadam se da to dobro radim. Mislim da dobro plivam za sada, jer kompleksna je uloga trenera. Na kraju krajeva i mi se nadograđujemo.”

Na konstataciju voditeljice Valentine Miletić kako igrači ističu dobru atmosferu koja je zavladala u reprezentaciji dolaskom Olića i njegovog stožera bio je vrlo duhovit.

“Najbolje da kažu kako stožer ne valja. Ne treba ih uzimati zdravo za gotovo. Znaju oni biti pametni. Mislim da smo i Ola i cijeli stožer optimisti. Uvijek smo širili dobru atmosferu i kao igrači i sada. To smo svojim djelima pokazivali na terenu, a to je ono najbitnije. Želja nam je to prenijeti na nove generacije i ove dečke koji kucaju na vrata A reprezentacije.

Imaju sreću da rade s Olićem, izbornikom koji je osvojio dvije medalje na svjetskim prvenstvima, bio desna ruka Daliću i u Rusiji i u Kataru. On je na permanentnoj vezi s izbornikom A reprezentacije i to im je dodatni motiv da se nametnu. Sve to nas je dovelo da smo stigli pred prag Europskog prvenstva, a i loši rezultati koji su nam prethodili su nam pomogli da stvorimo dobru atmosferu”, rekao je Kranjčar i nastavio:

“Jesmo li im uzori? Ne vjerujem da se sjećaju  Olinih i mojih igara, ali dostupna su im videa i informacije. Vjerujem da su svjesni Olićeve veličine. Ističem ga i treba ga isticati”, rekao je Kranjčar.

O Gruziji kao protivniku je rekao:

“Mnogi su mišljenja da je moglo biti teže, ja ne mislim tako. Reći će ljudi da vrtim pilu naopako, ali gledajući i analizirajući njihovu igru teško da smo mogli dobiti težeg protivnika od njih. To je jedna reprezentacija u usponu koja u svakom trenutku zna što želi.

Igraju u ozbiljnim klubovima, imaju super iskustva sa zadnjeg Europskog prvenstva i vrlo su ozbiljna reprezentacija. Mi vjerujemo u našu kvalitetu, naše igrače i da ćemo otići na Europsko prvenstvo. Želimo se maksimalno dobro pripremiti pa se i na put krenulo pet dana ranije. Tu je i vremenska razlika odigrala svoje. Sigurni smo da smo napravili najbolje da što spremniji dočekamo utakmicu.”

Progovorio je i o uvjetima za igru očekuju mladu reprezentaciju Hrvatske u Tbilisiju.

‘Teško da je igdje u Hrvatskoj bolje. Kod nas uvjeti nisu dobri i to svi mi koji radimo u hrvatskom nogometu trebamo stalno ponavljati. Hrvatska nogometna reprezentacija zaslužuje najbolju moguću infrastrukturu i uvjete, ona je najbolji ambasador Hrvatske u svijetu i to ćemo naglašavati i ponavljati dok god se ne napravi stadion, pomoćna igrališta i tereni gdje će se nove generacije razvijati.

Netko će reći da zato i imamo uspjeh, jer iz nikakvih uvjeta stvaramo talente i rezultat, ja sam uvjeren da će bolji uvjeti osigurati još bolje rezultate. Slovenija, Poljska, Češka… Svi imaju stadione, ne samo glavne, nego i od malih klubova. Nisam ušao dovoljno duboko u tu problematiku da objasnim zašto tamo može, a kod nas ne može, samo mogu reći da apeliram na sve koji mogu pomoći da se stvari pokrenu. Za pohvalu je pokretanje kampa, navodno kreće i obnova Maksimira…O Splitu da ne govorim.

Djeca na pomoćnim terenima treniraju na jednoj umjetnoj travi i takvi dođu do finala Lige prvaka mladih. Zato skidam kapu svakom čovjeku koji radi u omladinskim pogonima, znam koliko poteškoća imaju i nadam se da će doći vrijeme kada će tome doći kraj.”

Na red je došao i Olićev popis za utakmice s Gruzijom.

“To je tako. Do zadnjeg trene strepiš i čekaš i dok se ne ukrcaš u autobus ne znaš na koga možeš računati. Najveće promjene su u zadnjoj liniji jer su ozlijeđeni i Prpić i Živković. Pozvali smo Tepsića i Badelja jer s iskustvom igranja prvoligaškog nogometa nam mogu jako puno pomoći. Tu je još Biuk te Vrabančić, koji je igrama u Lokomotivi skrenuo pozornost na svoje igračke kvalitete. Ljubičić ne može. Vuče ozljedu već neko vrijeme. Igra pod blokadama, teško mu je, a odluka je da idu samo oni koji su 100 posto spremni i tu je izbornik donio najbolju moguću odluku. Zadovoljni smo s rosterom.”

Još malo o Ljubičiću…

“Nema nikakvog slučaja. Marin je pokazao veliku požrtvovnost igrajući za Hrvatsku. On bi i sad pomogao. U razgovoru njega, liječnika i izbornika zaključeno je da nema potrebe riskirati daljnju ozljedu, da je najbolje da se oporavi ova dva tjedna koliko ima za oporavak i da bude spreman za ono što će nam, ako Bog da, biti najbitnije, a to je Europsko prvenstvo.

Mi vjerujemo u igrače koje imamo, imamo dovoljnu širinu. Iz ove generacije Baturina, Sučić i Matanović su već A reprezentativci, zamijenili smo ih i evo došli na korak od toga da u repasažu odlučujemo o svojoj sudbini i odlasku na Europsko prvenstvo. Bit će teže, kukati nećemo, puni smo optimizma.”

Sjećanja na Rapid i Beč: Predivno odrastanje, tatu su obožavali

“Tamo u Beču su moji počeci, Sjećam se kako sam tati uletavao na trening i napucavao loptu. Predivno odrastanje i početak nogometne karijere. Imao sam šest godina i smetao tati na treninzima pa su rekli da bi bilo super da treniram s dečkima od osam, devet godina. Bio sam prilično živahan s nogometnom loptom. Nogometne osnove sam tamo stekao. Tatu su obožavali.

Tih devet godina u Beču sam, onaj dio koji se sjećam, uživao, ali sam bio još sretniji kada sam se vratio doma. A što se Belje tiče, pogodio je u prijelaznom roku. U Augsburgu nije bio u prvom planu, a uz opcije koje je imao, odabrao je, po meni, najbolju. I to se vidi.

Sličan je nogomet kao u Bundesligi, klub je organiziran, uvjeti fantastični, ekipa je posložena, trener odličan i vidi se da ovise o Belji. Taj njegov razvoj veseli, u Hrvatskoj je već pokazao talent i igrač je na kojeg treba računati u budućnosti.”

Dani u Dinamu: Zato sam i otišao…

Niko je u seniorskoj momčadi Dinama debitirao sa 16 godina, a s 18 postao kapetan. Danas je sve više takvih primjera.

“Naša je realnost takva da moramo gurati mlade i perspektivne igrače. Svjesni smo da hrvatski klubovi žive od prodaje igrača. Nekada je to prerano, ali pokazalo se da je dobra praksa. Neki se pogube po putu, a dio njih nadogradi svoju izvedbu. Meni nije bio problem u tim godinama jer sam tako mlad kao kapetan stavljao interes ekipe ispred sebe. Bio sam svjestan da sam traku zaslužio na osnovu svog talenta, značaja obiteljskog prezimena u Dinamu i da je to ustvari projekt ulaganja u budućnost.”

Kroz primjer je pokušao objasniti kako su stvari funkcionirale dok je bio mlađahni kapetan Dinama.

“Od starta sam imao dobar odnos sa starijim igračima, bilo mi je važno da me prihvate i da od njih učim. Najviše sam naučio od starijih igrača, kroz cijelu karijeru. Gledajući ih i upijajući njihova iskustva i znanja. Bilo mi je bitno od starta reći:

‘Gledajte, nas je tu četiri, pet, ako treba ići pucat na vrata, dogovorit ćemo se pa ću otići…'”

Voditeljica Valentine Miletić je reagirala riječima: ‘A bilo je i takvih situacija?’, Niko se nasmijao i rekao:

“Naravno, na kraju dana zato sam i otišao iz Dinama.”

Voditeljica je nastavila: “Dobro to nije bilo s 18 godina”‘ a Niko se nadovezao uz smijeh: “Da naravno, bilo je s 19 i pol.”

Dani u reprezentaciji: Prve dvije godine kod tate su bile traumatične

U nastavku emisije Niko je govorio o A reprezentaciji za koju je debitirao s 20 godina, u 81 nastupu zabio je 15 golova, a službenog oproštaja nije bilo. Drži da se nije rano oprostio od reprezentativnog dresa.

“O ne! Na vrijeme sam zaključio karijeru kroz koju sam imao podosta ozljeda. Nisam smatrao potrebnim opraštat se od reprezentacije. Kada sam prestao dobivati pozive to je bilo to za mene. Najljepši period u životu mi je igranje za reprezentaciju uz sva predivna iskustva koja sam imao u Dinamu, Hajduku i inozemstvu, ništa se ne može usporediti s igranjem u reprezentaciji.

Prve dvije godine su bile poprilično traumatične i teške, pod tatinim vodstvom i očekivanjima. Bilo je tu i prepucavanja zbog odlaska iz Dinama u Hajduk, lomilo se preko moje igre u reprezentaciji. Nakon toga čekalo me je dokazivanje kod novog izbornika, dolazi velika satisfakcija potvrde samog sebe i igranja u našoj najboljoj momčadi. S ponosom i srećom se sjećam svake utakmice. Tako sam odgajan, činjenica je da mi je tata bio prvi kapetan hrvatske reprezentacije, a poslije i izbornik, tako da je to usađeno u mene.”

Kraj igračke karijere

“Nije mi teško pao. Već sam se bio zasitio profesionalizma. I dan danas zaigram nogomet, fizički mi je teže, obožavam ga, ali dođe trenutak… Činjenica je da smo kao igrači vojnici u režimu u kojem je sve podređeno nama. Ako trebaš platit račun netko drugi može umjesto tebe, sve ti je riješeno. Nakon karijere je najteže naći odgovor na pitanje ‘Što sada?’. Netko se nađe u nogometu, netko ne nađe, netko se uopće ne nađe. Ja sam bio isključiv u stavu da neću više u nogomet, pa me eto opet tu. Maknuo sam se od nogometa, dugo nisam ni gledao, a onda sam se malo po malo vratio i sretan sam da je to tako.’

Najljepši period u karijeri

“Svaki u kojem igraš dobro i pobjeđuješ. Ali, onda si svjestan da dolaze i kritike i lošiji periodi i sjedenja na klupi i to su periodi koje ne želim nikome. Realnost je da puno igrača to proživljava, mi vidimo ružičasto ovih dva do tri posto Uživao sam u trenucima kada su me svi ljubili i kada sam bio zadovoljan svojim igrama, a svjestan sam koliko je teško kada igrač ne igra i kad prolazi kroz teške periode i ozljeda i oporavka. Ja sam prošao i jedno i drugo, a uz sve loša iskustva ne bih ništa mijenjao u karijeri.”

Na red je došla i A reprezentacija.

“Puno se promjena događa, a mi smo i dalje užasno dobri. Fascinantno je to da se mladi koji dolaze tako nameću, poput Baturine i Sučića u Ligi prvaka pa Luke Sučića u Španjolskoj… Uvijek sam vjerovao da ćemo stvarati mlade igrače, ali kako i zašto… Očito su Bogom dani talenti. Mi smo sami svjetski vrh i tu ćemo ostati.”

Dotaknuo se i Lige nacija.

“Ja sam prvi protiv nje. Igrače treba zaštititi, previše je utakmica. Liga nacija je postalo ozbiljno natjecanje u kojem nemaš pravo na štednju, ne možeš doći i ne odigrati. Traži se rezultat zbog rejtinga za Svjetsko prvenstvo. No, izbornik i dečki se snalaze i moramo biti ponosni na sve uspjehe koje smo ostvarili i ostvarujemo. Teško mi je shvatiti da ima toliko kritičara nakon jednog, uvjetno rečeno, malo lošijeg turnira.”

A tko bi iz U-21 reprezentacije uskoro mogao prema A selekciji?

“Nadam se svi. Teško je i nezahvalno govoriti. Ne bi bilo korektno da izlazim s imenima. Sigurno ima momaka, a to najviše ovisi o njima i njihovom razvoju u klubovima, jer tamo se razvijaju. U reprezentaciju dobiju nadogradnju i želju i potrebu igranja za Hrvatsku. Sada to treba malo i provocirati, nekada je bilo lakše, ali jako dobro nam ide.’

Dinamo će biti prvak, Hajduk nema širinu kadra

“Mislim da će Dinamo biti prvak, zbog matematike, brojki… I dalje mislim da je najjača ekipa i da, unatoč kiksevima koje je imao, ta četiri boda su za njih dostižna. Hajduk nema širinu kadra koji može izdržati cijelo prvenstvo. Hajduku sav respekt, ali se vidjelo u Varaždinu, kada Livaja nije 100 posto fit, da pate. Fali im jedan, dva igrača. Hoće li rukovodstvo kluba u prijelaznom roku dovesti pojačanja koja su im prijeko potrebna za ozbiljnu utrku na naslov prvaka to je pitanje za upravu HNK Hajduk. Bilo bi dobro da utrka za naslov traje što duže. To je važno za hrvatski nogomet i napredak klubova. I Hajduka i Rijeke i Osijeka, a ono što je najvažnije je da i iz HNL-a reprezentacija dobije igrače.”

Samostalna trenerska karijera?

Za kraj ga je dočekalo pitanje o budućnosti, vidi li se Niko jednog dana kao trener nekog kluba u HNL-u?”To mi je predaleko. Tu sam sad pomoćnik u mladoj reprezentaciji Oliću. Uopće ne razmišljam o samostalnoj trenerskoj karijeri. Život me naučio da ne gledam previše u budućnost i ne donosim odluke prerano. Kao igrač želio sam igrati za Romu i nije se ostvarilo, tako da… Sretan sam i zadovoljan tu gdje jesam”, zaključio je Niko Kranjčar.

Megy M. /Foto: MAXSport