Nezaboravni “bijeli šal” trgnuo je momčad Dinama iz letargije i uzdignuo do naslova prvaka slavne 1982. godine nakon čega je bijeli šal ušao u legendu.
Miroslav Blažević Dinamo je preuzeo u prosincu 1980. godine na 14. mjestu ljestvice, sljedećeg proljeća doveo do petog, a onda poveo u sezonu koja je, nakon preduge 24 godine, završila naslovom prvaka i velikom feštom u Zagrebu.
Pali su to proljeće Zvezda u Maksimiru ( 3:0) i Hajduk u Splitu( 2:1), protiv Partizanu u Beogradu je bilo 0:0 uz tešku ozljedu hit igrača Stjepana Deverića koji je morao pauzirati mjesec dana.
Prvenstvo je osvojeno kolo prije kraja, a potvrđeno 2. svibnja 1982. u Maksimiru. Titogradska Budućnost je pobijeđena golom Kranjčara, Zagreb je proključao, a purgeri zapjevali: „Zastave plave viju se u zraku, Dinamu u čast, u slavu prvaku!“
“A kad tata stavi bijeli šal….”
Zašto je nosio bijeli šal i kako je ušao u legendu Ćiro je ispričao mnogo godina kasnije:
“Bijeli šal nosio sam otkako sam se osjećao punoljetnim. Bio sam zadivljen Charlesom Boyerom (francuski glumac koji se proslavio ulogama uglađenih zavodnika i džentlmena, poznat i kao “posljednj filmsk zavodnik”; op.a.) koji je nosio bijeli šal pa sam samome sebi rekao da ću ga i ja nositi kad budem stariji.
I nosio sam ga i u Švicarskoj, jednako tako i u Rijeci, ali bez da ga je itko zamijetio.
Istini za volju, sad ću reći tko je najvažniji da je taj bijeli šal doživio neku promociju, afirmaciju. Ivo Tomić! Veliki hrvatski radio reporter. On se sjetio izraza “Mister Bijeli Šal” i počeo si je utvarati da nam taj šal donosi pobjede, sreću.
Čak je slagao u jednom času da ga je papa posvetio, što je bilo u Tomićevu duhu jer nije birao sredstva da postigne efekt jer ljudi su ga rado slušali. Neki su zbog njega radije birali slušati radio prijenos nego ići na utakmicu jer uvijek je imao neke dosjetke. Tako da je, eto, za afirmaciju bijelog šala najzaslužniji moj prijatelj Ivo Tomić”, kazao je Ćiro.
Megy M. /Foto: GNK Dinamo
