Zdravko Mamić: Kad sam to rekao Modriću da je imao nož ‘zaklao’ bi me

Zdravko Mamić, bivši dopredsjednik zagrebačkog Dinama, nakon nedavno održane konferencije za medije u Mostaru, ponovno je medijski aktivan. Za srpski Sportal.rs je dao veliki intervju u kojemu je pričao o Dinamovim velikim transferima, odnosu s Lukom Modrićem i stanju u srpskom i hrvatskom nogometu.

Za početak je govorio o svom dolasku u klub:

– Klub je na prijelazu u ovo stoljeće bio možda u najvećim problemima od osnivanja. Dinamo je bio dužan nekoliko desetaka milijuna eura, imao je 116 sudskih postupaka. S jedne je strane bio dioničarsko društvo, a s druge udruženje građana. I onda kada su legendarni Robert Prosinečki i naš najveći napadač u povijesti Igor Cvitanović pokrenuli stečaj, u stvari želeći naplatiti neke svoje dugove, oni su zapravo spasili klub.

Jer, odlaskom u stečaj se ugasilo dioničarsko društvo. I onda je klub počeo funkcionirati kao udruženje građana.

– Međutim, dočekala nas je neimaština i mnogi sudski postupci, koje su potezali bivši igrači, dobavljači… I morali smo potpuno obnoviti momčad, pošto, de facto, nismo imali niti jednog profesionalnog nogometaša, svi su zatražili čiste papire kako bi otišli iz kluba. Taj “šou” je trajao sve do 2004. godine, kada je klub i službeno završio u stečaju.

Ja sam službeno ušao u klub u studenom 2002., a godinu dana prije toga sam posudio  Dinamu 12 milijuna eura – u gotovini. Dinamo nije mogao dobiti nijedan euro od niti jedne banke, svi su bježali od njega. Mamić je 2000. godine među prvima na ovim prostorima otvorio menadžersku agenciju.

– Imao sam skoro 100 igrača. Između ostalog, u toj agenciji su bili tada i Luka Modrić, Dejan Lovren, Eduardo da Silva i mnogi drugi. I – bio sam gospodin!  Sjećam se da sam 2001., pored svih mojih drugih poslova od kojih sam dobro živio i zarađivao, u jednom danu zaradio 10 milijuna maraka na transferu Boška Balabana u Aston Villu. Dakle, u jednom poslu, kada nisam bio u Dinamu, zaradio sam 10 milijuna maraka i nitko mi nije pravio nikakav problem.

Zatim je nastavio o velikim transferima bivših plavih i zbog čega su se mogli ostvariti.

– Nisam “kokošar”! Kao što je većina ljudi koja vodi državu i klubove. Koji se pomame poslije prve ponude. Ja sam bio nepotkupljiv. Ja sam njih stavio u mašinu, kako bi od njih uzeo novac. Pa su, na primjer, nudili za nekog igrača pet milijuna, plus tri meni sa strane. Ja sam rekao “ne, već sve novce, i to 15 milijuna, na račun Dinama”. I tako je uvijek bilo. A evo kakvu su mi zahvalnicu dali.

Da sam taj isti Dinamo, koji sam digao na noge, vinuo u visine i pozicionirao na mapi Europe, “tobož” pokrao. Nestvarno… Kao da se desna strana mozga posvađa s lijevom. Neopisivo. Nema logike.

Ponovit ću, nema velike mudrolije, ja sam cijenio svoj klub, igrače i sebe. I nisam dozvoljavao odlazak u klub koji prvi pošalje ponudu. Vodio sam računa i u kakve će sredine ići.

“Vaš odnos s Lukom Modrićem je specifičan?”

– Kada sam obavijestio Luku Modrića da ne može u Newcastle, i u neke druge klubove, da je imao nož, “zaklao” bi me. I on to piše u svojoj knjizi. Da mi je to zamjerio, da nije htio pogledati ni mene ni mog brata. A ja sam htio, da pored financijskog, i njegov sportski put bude pravi.

Konačno, moj sin ga je prodao u Tottenham, jedan od najvećih klubova na svijetu. Iz Tottenhama ga je prodao u Real. I onda kada ga je prodao u Real i izgradio karijeru, a uzeli smo ga s 14 godina kao ratnog izbjeglicu, on je “udario pedalu” mom sinu, koji ga više ne zastupa. Inače, silno sam ponosan na Modrićevu karijeru. On je neponovljiva osoba, kada je u pitanju predanost sportu i sve ove velike rezultate je zaslužio.

Potom je prešao na temu hrvatsko-sprskih odnosa.

– U kontaktu sam s prijateljima i poznanicima iz Srbije i na to sam silno ponosan. Ja takvu ljubav, koju uživam u Srbiji, maltene nisam doživio u vlastitoj obitelji. Upravo je to poruka našim političkim elitama, da se okrenu stvarnosti, da ne lažu svoje narode i da nas više puste da radimo u miru. Jer mi ekonomski odlično surađujemo, hrvatska mladež se provodi u Beogradu, a srpska po hrvatskom primorju.

Evo divnog primjera. Kada glasamo na nogometnim forumima, onda se mi dogovaramo, glasamo za kandidata iz Hrvatske ili Srbije. Iz Dinama ili Zvezde. Bili smo svjetska sportska sila.  Danas, kada bismo spojili u sportu bivše republike, nema sportske sile koja bi nam bila ravna.

– I možete misliti koliko će zaraditi novca. Ako netko lud ne ugasi svjetlo u Crvenoj zvezdi, ona će prestići ne samo Dinamo, već klubove širom Europe jer će ostvarivati ozbiljan prihod. S tim novcem će kupovati bolje igrače. Dakle, bit će teško dostići Zvezdu, čak i mom Dinamu.

No danas je Dinamo jači od Zvezde

– Danas je Dinamo jači od Zvezde, da ne ispadne da samo njih hvalim. Ja bih rekao da su na dobrom putu, čak im prognoziram veliku budućnost, nažalost i veću nego mom Dinamu. Jer Dinamo je prepušten sam sebi, isključivo ljudima koji su zaposleni u radnoj zajednici i ponekom mom savjetu i intervenciji. Dinamo žele uništiti svi u Hrvatskoj.

Dakle, Dinamo je bolji, ali Zvezda ima perspektivu. Dinamo je ispred Zvezde i Partizana, ali eto, sada Dinamo traži od grada da mu dopusti gradnju novog stadiona, koji bi sam iz svojih resursa financirao, a Zagreb to ne dozvoljava. Pazite taj paradoks. Još bi grad profitirao, jer više ne bi plaćao godišnje dva milijuna eura za održavanje stadiona, koji je danas ruglo svijeta. Kolika je to pakost. Kada bi Dinamo imao svoj stadion, bio bi u borbi za prvaka Europe svake godine.

– Inače, ne možemo usporediti Partizan s Hajdukom. Partizan je osvajao titule, imao je zapažene uloge u Europi. I zajedničkim rezultatima Zvezde i Partizana u europskim natjecanjima, su stigli ti bodovi i ta priča o dva kluba u Ligi prvaka. I samim tim će srpski nogomet ići više u odnosu na hrvatski. Hrvatsku spašavaju Dinamo i reprezentacija.

Dolaskom novog izbornika Piksija Stojkovića srpska se reprezentacija preporodila…

– Ona nema lošije igrače u odnosu na Hrvatsku, već možda ima i bolje, ali niste izgradili kult zajedništva i kult reprezentacije. Najveća privilegija srpskog nogometa je dolazak Piksija na mjesto izbornika reprezentacije. Jer tu nema mjesta za menadžere i za “kokošare”, koji su sastavljali reprezentaciju. To je kod Piksija nemoguće i odmah se vidi rezultat.

Usporedio je i hrvatsku i srpsku nogometnu ligu i reprezentaciju.

– Hrvatska je napravila iskorak kada je HNS donirao terene s umjetnom i prirodnom travom klubovima. Zbog toga je porasla kvaliteta nogometa, od tada se igraju bolje utakmice. Dalje, vjerujem da je vaša elitna liga prevelika, trebalo bi smanjiti broj klubova. Ne smijete masovnošću razvodnjavati kvalitetu. Da bi se mogli razvijati bez pritiska igrači, to vrijedi i za drugi i treći rang natjecanja. A reprezentacija Hrvatske je dokazala da je jača od reprezentacije Srbije.

Po tom pitanju je situacija na svjetskoj i europskoj pozornici potpuno jasna. Hrvatska je bila druga na svijetu, treća također… Od kako postoji kao samostalna država, samo jednom Hrvatska nije bila na Svjetskom i Europskom prvenstvu. Dakle, mi smo redovan sudionik svih najvećih natjecanja, dok Srbija nije.