Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
Kazneni zakon, Članak 349.
– Dobro, bre, Rade, crni Rade, šta je tebi čoveče!? Slava ti je mozak popila, a? Kako si se samo setio crvenu da kupiš? Od svih boja, baš crvenu… pa gde ti je pamet bila, čoveče!?
– Milorade… eeej! Stani malo… što se peniš? Polako. Udahni malo, bre! Crvenom je spreju bila najmanja cena… na akciji je. Uzeo sam dva tuceta, pa reko’ da uštedim Veću nešto kuna…
– Novca, Rade. Novca! Kune ovde uopšte ne spominjemo… nisu to dolari, jebla te Amerika! Dolare priznamo, a ku…, ovaj, ustaške novce samo koristimo. Kad ćeš više da naučiš, crni Rade? I nema ti šta da štediš, nisu to novci od Veća nego od ustaške države, namenski za našu delatnost. Sve će ovo lepo u knjige da se zavede pod troškove obavljanja osnovne delatnosti. Jesi uzeo račun?
– Dabome!
– Ajde de, bar si nešto uredio kako treba… al’ zajebo si glavnu stvar… koji bi, bre, ustaša piso grafite crvenom bojom? Stvarno se nešto mislim da odustanemo od akcije. Strah me da ne pukne bruka Rade…
– Ti si Mile posto puno uskogrudan, bre! Nisi taki pre bio… nisi Milorade, bogami. A što ne bi i ustaša kupio crveni sprej na akciji? A? I oni su, bre, ljudi od krvi i mesa… Dva tuceta je to, ej! Nije to malo ku… r*evih novaca, jebem ih u ime, da ih jebem! Dok naučim, ima da se dinari vrate.
– Akobogda, Rade… akobogda, iz tvojih usta u Božje uši. Nego, u pravu si ti brate… idemo mi crvenim…
**********
– Alo! Rade jes to ti? Alooo!
– Jesam čoveče… šta se dereš, bre!? Probudio si me, celu noć sam prao boju s prstiju.
– Zajebasmo Rade, gadno zajebasmo. Puče bruka do Brisla…
– Ne mogu da verujem… zbog crvenog! A šta juče ne kupi crni, jadan ne bio!
– Ma nije boja Rade nego slova, slova Rade. Zajebasmo celu akciju, vasceli svet će da nam se smeje, umesto da napada ustaše. Pogledaj slike na portalima.
Rade snenim očima pregleda portale na mobilnom uređaju. Bili su puni fotografija s grafitima: “УБИ СРБИНА!”, “ВВЕ ХАТЕ СЕРБС!”, “МИЛАНОВИЋУ СРБИНЕ!” i nebrojeno slova “У” s križem… napisanih crvenim sprejem.
——————–
Ovaj tekstić je po meni satira. Kako nemam formalnu literarnu naobrazbu mogu se samo nadati da sadržava osnovne elemente satire, među ostalim i “ironiju kao njen militantni dio”, kako je prelijepo rekao Herman Northrop Frye, gospodin koji nije imao problema s formalnim znanjem o literaturi.
Sigurno je da o satiri sve zna i Nikola Bajto, novinar glasila Srpskog narodnog vijeća “Novosti”, koji je sedmog kolovoza napisao malo satiričko remek djelo koje zaslužuje biti preneseno u cijelosti:
Lijepa naša haubico
Lijepa naša haubico,
Oj ti švapska cijevi mila,
Stare salve djedovino,
Da bi vazda sve pobila!
Mila, kanonado slavna,
Sila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila si neselektivna!
Držićevom, Savskom teci,
Vukovarskom asfalt dubi,
Pred Lisinskim svijetu reci,
Da topništvo Hrvat ljubi.
Dok mu Meron suce sije,
Dok mu ni Haag prijetnja nije,
Dok mu Srbe grobak krije,
Haubica nek’ sve bije!
Da pukneš od smijeha! Kako je ovo samo inteligentno i ironično sročeno, a tek korištenje dvosmislenosti kao glavnu satiričku polugu. Ma što dvosmislenosti – trosmislenosti.
Trebao sam pjesmu pet puta pročitati uz pomoć članova obitelji s doktoratima da shvatim da se ovo, u stvari, odnosi na zločinačku akciju Oluja, u kojoj se neselektivno i prekomjerno granatirao Knin.
Glavna ironija je, bar sam tako shvatio, da je sud u Den Haagu to pravomoćno odbacio… ma moram citirati taj stih koji će ući u anale svjetske satire: “Dok mu ni Haag prijetnja nije”.
Pa recite sad da ste ovu inteligentno skrivenu poruku iz prve shvatili. Ili “Dok mu Srbe grobak krije”… naježim se kao Mišo Kovač na koncertu Elvis Presleya.
Hrvati, a poglavito mi iz Dalmacije, nemamo taj humor, satiru i inteligenciju poput Srba. Po meni je najveća srpska satira činjenica da je najbolji srpski satiričar Бранислав Нушић, u stvari bio Cincar Алкибијад Нуша, a ne Srbin. Srbima je satira, vidite, duboko ugrađena u književnost i povijest.
“Satira je književni oblik u kojemu se kritički ismijava pojedinca, skupinu, državu ili vlast.”, tako je ХНД у саопштењу sedamnaestog kolovoza stao u obranu “novog Nušića”, bezobrazno bez navoda citirajući definiciju satire iz Wikipedije. Ima li veće satire od toga? Krovna novinarska udruga koja krade citate!
Kako se ja ne razumijem u satiru, meni je, na primjer, ironično već i to što sam link na priopćenje HND-a naveo ćirilicom na srpskom jeziku. HND-u to sigurno nije smiješno i postoji, izrazito mala doduše ali ipak, šansa da se oni ne razumiju u satiru, neovisno o ironiji krađe citata.
Postoji šansa, onda, da satira gospodina Bajte nije satira, kako je krstio HND, nego stvarno spada pod Kazneni zakon i omalovažavanje hrvatske himne. Postoji šansa da bi za to trebao u zatvor, kako propisuje Zakon. Što je dobro… pa i Nušića je uzništvo “stvorilo”.
A kako bih ja, od satire operiran, napisao satirički osvrt na Oluju u Novostima koji bi nasmijao i Srbe i Hrvate (to je valjda cilj Novostima… ili nije?):
——————–
– Ja sutra bežim Rade… dolaze ustaše, javiše mi malopre. Žena mi već napunila ceo traktor, moraću frižider da ostavim. A žao me, ko novi je…
– Jel to onaj iz Antine kuće? Pre nego smo mu je zapalili… kad ono beše devedesete ili devedesetprve… ne mogu da se setim sad. Lep je to frižider, mnogo lep… al se namučismo noseći ga, e toga se sećam.
– Jeste, baš taj… još me leđa bole. Težak, kevu li mu nabijem!
– Nosi ti taj frižider, crni Rade, poslušaj me. Vidi li ga Ante kod tebe, ima da ti spali i kuću i celo imanje.
– Ma pametan sam ja Rade… vidiš da nosim farbu. Sad ću da nafarbam na zidu “HRVATSKA KUĆA” i nitko ne sme ni da je dira ni da ulazi uopšte… a i mi ćemo, akobogda, brzo nazad.
Traktor s prepunjenom prikolicom je izlazio iz dvorišta dok su u daljini grmile haubice. Na bijeloj fasadi kuće velikim je slovima, malo ukrivo, stajao natpis ” ХРВАТСКА КУЋА”.
Ilustracija: Marko Jurič
