MARC GJIDARA je ugledni francuski profesor javnog prava na sveučilištu Paris II i angažirani intelektualac hrvatskog porijekla, jedan od trojice autora knjige Etničko čišćenje, povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji, koja je 1993. objavljena u Parizu.
U Zagrebu je 2000. pokrenuo Europske studije, poslijediplomski studij Sveučilišta Paris II i Sveučilišta u Zagrebu. U suradnji sa splitskim pravnim fakultetom, od 2007. svake godine organizira „Hrvatsko-francuske pravne i upravne dane“. Prošle godine, u Parizu mu je objavljena još jedna knjiga: Zašto i kako je nestala Jugoslavija – kronike najavljenog raspada (1979-1991).
“Pažljivo sam pratio aferu s televizijom Z1 i Markom Juričem, gledao sam dotičnu emisiju ‘Markov trg’ i gostovanje Marka Juriča u ‘Bujici’. Njegove riječi su izvrnute, on se samo usredotočio na fenomen četništva – da bi upozorio na njega – na četničke ratničke pjesme, na osobe koje ih pjevaju (popovi) i uče djecu da ih pjevaju. Gospođa Rakić je pogriješila kad je to nazvala ‘poticanjem na mržnju’.
U civiliziranim zemljama takva greška pravno se zove ‘očita pogreška u procjeni’ i ‘pogreška u pravnoj kvalifikaciji činjenica’. Takvu odluku o zabrani emitiranja koju je donijela ustanova zadužena za nadzor medija, u Francuskoj bi upravni sud poništio kao nezakonitu. I mi u Francuskoj imamo Vijeće, Audiovizualno veliko vijeće, ali njegove odluke su pod strogim nadzorom Državnog savjeta, najvišeg upravnog pravosuđa. U Hrvatskoj, ‘lov na vještice’, odmazde i obračuni imaju prednost pred pravnom kulturom i pravnim znanjima.
Koliko je vlast u Hrvatskoj bila popustljiva prema protuhrvatskim pojavama (ako ne i u dosluhu s njima), uključujući i pojave mržnje, toliko je neoprostivo netolerantna prema svakom upozoravanju na srpske zločince. Različita mjerila gotovo da su institucionalizirana kao sustav. Odluka o trodnevnoj zabrani emitiranja TV Z1 je ‘oštra’.
No, premda zakon ne predviđa neku drugu, blažu mjeru, kako se opravdala gospođa Rakić, ovu mjeru nije trebalo primijeniti baš zato što je ‘(pre)oštra’, dakle ‘nerazmjerna’. Prema sudskoj praksi Suda za ljudska prava i Suda pravde Europske Unije, svaka upravna mjera mora biti ‘razmjerna’, a ako nije razmjerna onda je automatski nezakonita. Ti sudovi traže strogo poštivanje ‘načela razmjernosti’ i proglašavaju nezakonitom svaku sankciju koja nije u skladu s načelom razmjernosti.
Budući da je ovdje riječ o upravnom sankcioniranju, mjera trodnevne zabrane emitiranja nije nezakonita zato što je (pre)oštra, nego zato što je nerazmjerne naravi koju je priznala i sama gospođa Rakić, rekavši da je ta mjera ‘oštra’ te da ‘zakon ne predviđa blažu’. A sastavni dio europskog pravnog korpusa je upravo ‘načelo razmjernosti’, ono se strogo primjenjuje na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, kao i na Sudu pravde Europske unije.
Još bi se tu imalo štošta reći, ja se nastavljam boriti protiv svakog, ovako protupravnog postupanja.
AUTOR: Marija Bašić/ Foto: fenix-magazin.de
