“Nismo se dugo poznavali, tek nekoliko mjeseci. Na zov domovine došla je iz Australije. Kad je se sjetim, sjetim se hrabrosti koju je imala da uopće dođe u 4. brigadu i inzistiranja da bude na prvoj crti”, kazao je njen ratni zapovjednik Marko Vukasović.
U Domovinskom ratu poginulo je 195 pripadnika legendarne 4. gardijske brigade, četvero njih se smatra nestalima, a među poginulima je samo jedna žena – Snježana Jurić Šolto. Djevojka porijeklom iz Glavica kraj Sinja poginula je 6. studenog 1993. u Islamu Grčkom. Imala je samo 28 kad je njezin život ugašen, piše Dalmatinski portal.
U Četvrtu je, kao i svi ostali, pristupila dragovoljno. Raspoređena je da obavlja administrativne poslove, ali je njezin san bila prva crta.
– U to vrijeme nije bilo kompjutora, a nama je bila jako korisna jer je znala brzo tipkati na mašini. Bilo je dosta pisanog materijala, ona je u tome bila odlična i zato je bila u Zadru. Međutim, stalno je htjela ići s nama na prvu crtu i govorila je da će, ako već mora raditi administrativne poslove, to raditi na prvoj crti, u samom zapovjedništvu – prisjeća se pukovnik Marko Vukasović, zapovjednik prve pješačke bojne Četvrte brigade, koji je tog kobnog 6. studenog 1993. odlučio ispuniti san djevojke iz Glavica i povesti je sa sobom.
Krenuli su autom iz hotela Borik, gdje im je bila baza, prema zapovjedništvu u Islamu Grčkom.
– Sjela je sa mnom u auto i krenuli smo prema zapovjedništvu. Poginula je čim smo stigli. Izašla je iz vozila i granata s okupiranog područja, iz pravca Smilčića, pala joj je praktički pod noge. Još tri naša gardista su ranjena, a ja sam bio nekoliko koraka ispred njih i stjecajem okolnosti sam prošao bez ozljeda – kaže Vukasović.
Četvrta brigada je bila elitna postrojba, jedna od najborbenijih brigada, Snježana je znala gdje dolazi.
– Nismo se dugo poznavali, tek nekoliko mjeseci, ali kad se nje sjetim, sjetim se njezine hrabrosti koju je imala da uopće dođe u 4. brigadu i tog njezinog inzistiranja da bude na prvoj crti. Na zov domovine je došla iz Australije. Nije mogla izdržati tamo i inzistirala je da ide u gardu i da bude na prvoj crti. Nažalost, prvi dan izlaska na prvu crtu zadesila ju je sudbina koju nije mogla izbjeći. To se nije moglo predvidjeti – govori Snježanin zapovjednik.
Kada se danas prisjeti toga razdoblja, kaže, prvo se sjeti hrabrosti i osobina koje su krasile većinu dragovoljaca, pa tako i Snježanu.
– To su domoljublje, bogoljublje, čovjekoljublje i sve one vrednote za koje bi volio da krase i današnju mladež – zaključuje Marko Vukasović priču o Snježani Jurić Šolto, jedinoj ženi koja je poginula kao pripadnica 4. gardijske brigade.
D.M. /Foto: privatni izvor
