Jugofil na čelu Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, u Službu državne sigurnosti (SDS) ušao 1990. godine na preporuku beogradskog šefa Udbe Zdravka Mustaća. Dotad je nadzirao novinare u Večernjem listu.
Predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) Ivica Panenić u službu je ušao 1990. godine na prijedlog Zdravka Mustaća, a kasnije se samo prilagođavao situaciji, prošao je SZUP, POA-u i SOA-u.
Panenić je profesor ONO i DSZ u karijeri dogurao je do koordinatora, iako nije obnašao nikakvu bitnu dužnost u sigurnosno-obavještajnom sustavu. No. imao je dvije bitne karakteristike da postane predstojnik: jugofiliju i osobno prijateljstvo s Ivom Josipovićem.
Za predstojnika UVNS-a imenovan je 2012. nakon što su tadašnji predsjednik Josipović i ex premijer Zoran Milanović smijenili Petra Miševića koji je bio pokrenuo nekoliko afera u tajnim službama.
Panenić, profesor ONO i DSZ, po završetku faksa karijeru je započeo kao novinar u Večernjem listu, gdje je uspješno nadzirao kolege novinare, pratio nepoćudne autore koji su naginjali hrvatskom nacionalizmu. Kako su se na pomolu 90-ih nazirale demokratske promjene, suradnika Udbe je valjalo zbrinuti u sustav, pa je Penenić, po nalogu tada saveznog šefa Zdravka Mustaća zaposlen u Centar Zagreb.
Sigurnosna provjera za prijem u sustav krila je strogo čuvanu tajnu, pa je po nalogu nadređenih iz kartoteke njegove sigurnosne provjere sklonjen dokument koji predstavlja sigurnosni rizik i zapreku za prijem.: U sklonjenom papiru je pisalo: “Panenićev otac je je podoficir JNA i s vojskom napustio omraženu mu Hrvatsku i otišao u Srbiju.” Iz Srbije se nikad nije vratio
Kada je Panenić postao Predstojnik obavještajna zajednica je bila zaprepaštena. Nitko do tada nije pridavao važnost niže rangiranom operativcu koji je i za taj posao bio podkapacitiran pa je njegovo imenovanje izazvalo propitkivanja nakon kojih se saznalo da su mu bivši šefovi u, i republički i savezni, na suđenju u Münchenu.
Za dužnost predstojnika UVNS-a potrebno je znanje engleskog jezika, a studenti ONO i DSZ znali su tek nešto malo ruskog. Generali HV-a, načelnik Glavnog stožera Drago Lovrić i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta Slavko Barić, osigurali su mu na račun HV, odnosno MORH-a, a na zahtjev Ive Josipovića, učenje engleskog jezika.
Panenić je tako, umjesto na posao u UVNS učio engleski u Školi stranih jezika na Hrvatskom vojnom učilištu što predstavlja klasičnu zloupotrebu službenog položaja Lovrića, Barića i Panenića. Ravnatelj škole bio je Đemal Kadrić.
Za uslugu školovanja na HVU-u Panenić je Kadrića, mimo svih standardnih postupaka, zaposlio u Ured vijeća nacionalne sigurnosti. Kadrić u UVNS-u automatski dobio ovlaštenja temeljem Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu, veću plaću te beneficirani radni staž.
Krajnji cilj je odlazak u misiju RH pri NATO-u u Bruxelles. Prema pravilniku o unutarnjem redu Kadrić se nije mogao zaposliti u UVNS u 62 godini života, a da prethodno nije radio u sigurnosno-obavještajnom sustavu jer je za rad u UVNS-u bilo potrebno minimalno radno iskustvo od tri godine u sigurnosno-obavještajnom sustavu.
Da bi Panenić ispunio dogovor postignut s Lovrićem, Barićem i Kadrićem, iz misije RH u NATO-u, s dužnosti savjetnika za informacijsku sigurnost prijevremeno je, bez ikakva obrazloženja, prekinut mandat djelatniku UVNS-a Slobodanu Pandžiću. Jedini razlog bio je da se u misiju RH u NATO-u instalira Đemala Kadrića.
Nakon što je Pandžić zatražio razloge smjene i povlačenja u Zagreb, diskrecionom odlukom Panenića Pandžić je umirovljen.
Panenić je imao vrlo važan razlog da u Bruxellesu ima čovjeka za specijalne zadatke. Naime, bilo je u vrijeme najave kandidature Kolinde Grabar Kitarović za predsjedničke izbore, a Penenić je, po zadatku Ive Josipovića, trebao prikupiti što više informacija o suparnici na predsjedničkim izborima kako bi je pokušao kompromitirati. Akciju su vodili Ivica Panenić, Đemal Kadrić i Drage Lovrić.
Nisu uspjeli. Kolinda Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima porazila je Ivu Josipovića.
Iz gore navedenog razvidno je da Panenić, predstojnik UVNS-a posao nije obavljao korektno, objektivno i transparentno i da je privatni interes nadvladao javni interes i povjerenje u javnu vlast i javnu dužnost.
M. Marković/Foto:VLM