Admiralovo spašavanje crnogorskog obraza

Jučer, 1. veljače 2024. godine, u crnogorskim dnevnim novinama „Vijesti“ osvanuo je stav umirovljenog crnogorskog admirala Dragana Samardžića, pod naslovom: „Pitanje sukcesije vojne imovine previše (je) složeno da bi se njime bavili paušalno“.

Prvi dojam je kako je konačno netko u Crnoj Gori „progledao“, iako je evidentno da mu predmetna materija sukcesije vojne imovine nije previše „bliska“.

Najveća vrijednost ovog teksta ogleda se u nastojanju admirala Samardžića da pokuša „spustiti loptu na zemlju“ i koliko-toliko sanirati štetu koju su posljednjih mjeseci, po crnogorske nacionalne interese, počinili razni crnogorski političko-novinarski diletanti.

Tekst admirala Samardžića predstavlja ujedno povijesnu prekretnicu u bilateralnim odnosima između Hrvatske i Crne Gore jer u njemu autor, „urbi et orbi“, priznaje da su nedavno javno izrečeni stavovi vrha crnogorske vlasti opasni, pogrešni i duboko štetni po interese crnogorske države.

U nastojanju da ublaži dosada počinjenu štetu, Samardžić iznenađujuće pošteno progovara o nekim povijesnim činjenicama i javno priznaje ono što već i crnogorski „vrapci“ znaju, a to je da je crnogorska država protupravno prisvojila (admiral ne voli izraze „otela“ i „ukrala“) diobenu masu bivše JRM u iznosu od oko dvije milijarde US dolara, a na koju pravo vlasništva polaže Republika Hrvatska.

Admiralov stav, kojim kontrira svojim crnogorskim političkim oponentima da je pitanje prava vlasništva nad školskim brodom „Jadran“ riješeno člankom 3. Aneksa A Sporazuma o pitanjima sukcesije, vrijedi prenijeti u cijelosti:

„Kao što je poznato Republika Hrvatska je odluku o nezavisnosti usvojila 25. juna 1991. godine, a punu nezavisnost je Hrvatski sabor proglasio 8. oktobra 1991.godine. Tačno, na ove datume školski brod „Jadran“ nije bio u Hrvatskoj već u Tivtu, ali ne zaboravimo, u isto vrijeme na teritoriji RH bilo je oko 85% brodova JRM i ogromna količina materijalnih sredstva, naoružanja i vojne opreme koji su kasnije izmješteni na teritoriju SRJ, većinom u Crnu Goru.

Kada bi se primjenjivao ovaj član Sporazuma na vojnu imovinu, Republika Hrvatska bi imala legitimno pravo da zahtjeva povrat svih sredstava i/ili ogromnu materijalnu odštetu.“(podvukao M.M.).

Poštovani admirale, Vaše su riječi „melem“ za našu dušu. Vi ste prvi visoki dužnosnik Crne Gore (bivši načelnik Generalštaba) koji je javno priznao da je „… na teritoriji RH bilo (…) oko 85% brodova JRM i ogromna količina materijalnih sredstva, naoružanja i vojne opreme koji su kasnije izmješteni na teritoriju SRJ, većinom u Crnu Goru.“

Još da ste se otvoreno, pred cjelokupnom crnogorskom javnošću, zapitali kako to da se Crna Gora, koja je u bivši savezni proračun za vojsku izdvajala tek 1,9 % sredstava, domogla gotovo 85 % bivše Flote JRM-a, na Vaš istup gotovo da ne bih imao nikakvih zamjerki.

To što Vam ova problematika „ne leži“ baš najbolje uopće me ne čudi jer u Crnoj Gori ne postoji niti jedan ekspert za sukcesiju vojne imovine. Vi ste valjda prva osoba u Crnoj Gori koja je posegnula za tematskim brojem 17 časopisa „Polemos“ u kojem je Hrvatska još davne 2006. godine transparentno navela što i koliko potražuje od Srbije i Crne Gore.

Vi ste, admirale, bili dio političke nomenklature u Crnoj Gori koja je desetljećima svjesno zanemarivala rješavanje ovog bilateralnog pitanja, gurajući ga „pod tepih“.

Umjesto da s ekspertnog / znanstveno-stručnog stanovišta parirate našim utemeljenim  zahtjevima za financijskim obeštećenjem za otetu vojnu imovinu, vi Crnogorci, od rata do danas, uvjeravali ste sami sebe (u čemu ste nažalost i uspjeli)da ste, zajedno sa Srbima, legalno Hrvatima „maznuli“ vojnu imovinu u protuvrijednosti većoj od 10 milijardi US dolara, od čega se, po tzv. „teritorijalnom principu razdiobe“, na vašem teritoriju i akvatoriju „zateklo“ preko dvije milijarde US dolara hrvatske imovine. Koju ste, potom, sporazumno podijelili misleći da je time „priči kraj“.

Zato što ste i vi desetljećima mislili da je „priči kraj“, a vjerojatno to i sada priželjkujete, želim javno prokomentirati samo dva Vaša stava:

1. „Crna Gora nije „otela ili ukrala” bilo koji brod iz Hrvatske, već je postala vlasnik vojne imovine bivše SFRJ zakonski, na osnovu Ustavne povelje Državne zajednice SiCG, kojom je precizirano da „imovina SRJ na teritoriji država članica imovina je država članica po teritorijalnom principu”.

Poštovani admirale, gore prezentirani Vaš stav po kojem je Crna Gora došla u „vlasništvo“ vojne imovine „zakonski“ temeljem „Ustavne povelje Državne zajednice SiCG“, (odnosno Sporazumom Srbije i Crne Gore o razdruživanju vojne imovine koji su potpisali Filip Vujanović i Boris Tadić 2006..), nema svoje čvrsto uporište u međunarodnom zakonodavstvu.

Naime, Srbija i Crna Gora nisu mogle dijeliti vojnu imovinu koju su protupravno otele s teritorija i akvatorija drugih država slijednica, bez znanja i pristanka drugih država slijednica. To što ste Vi admirale naveli, kao neki jaki argument, neće se nimalo dojmiti međunarodnih arbitara, odnosno, narodski rečeno, navedeni argument slobodno možete „okačiti mački o rep!“

Kako i zašto – čekajte suđenje pa će vam to objasniti međunarodni arbitri!

Mi ne želimo biti bezobrazni prema Vama i reći: „Šta ovdje nije jasno“?, kao što je to nedavno u jednoj televizijskoj emisiji, prepotentno, a gubitnički, izrekao Duško Stjepović, koji sam za sebe kaže: „… da je specijalizirao međunarodno pravo …“. Mentor mu je, preočito je, bio novinar Siniša Luković. 

Ako su ostali crnogorski pravnici, koji su specijalizirali međunarodno pravo, „potkovani“ kao gosp. Stjepović tada će Crna Gora bezobrazno nastaviti s ignoriranjem utemeljenih potraživanja svojih prvih susjeda, pa dok ide – ide!

2. „Takođe, važno je napomenuti da, shodno Ustavnoj povelji, Crna Gora nije naslednik prava na međunarodno-pravni subjektivitet SRJ i DZ SiCG.

Dakle, 2006. godine, nakon proglašenja nezavisnosti, Crna Gora je postala vlasnik sve vojne imovine SRJ, koja se u tom trenutku zatekla na njenoj teritorije, pa i školskog broda „Jadran”.

Poštovani admirale, Vi tvrdite da „… shodno Ustavnoj povelji, Crna Gora nije naslednik prava na međunarodno-pravni subjektivitet SRJ i DZ SiCG“, a mi Vas podsjećamo na pismo od 4. lipnja 2006. godine koje je tadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore, Miodrag Vlahović, uputio tadašnjoj ministrici vanjskih poslova, Kolindi Grabar Kitarović, kojim obavještava da je Skupština Republike Crne Gore usvojila „Odluku o proglašenju nezavisnosti“, u kojoj je, između ostalog, utvrđeno da će „Crna Gora primjenjivati i preuzeti međunarodne ugovore i sporazume koje je zaključila i kojima je pristupila državna zajednica Srbije i Crne Gore, a koji se odnose na Crnu Goru i koji su u suglasnosti s njenim pravnim poretkom“.

Gospodine admirale, Ugovor o pitanjima sukcesije je jedan od takovih ugovora i odnosi se i na Crnu Goru.

Naime, člankom 63. Ustavne povelje propisano je kako stupanjem na snagu Ustavne povelje, sva prava i obveze Savezne Republike Jugoslavije prelaze na Srbiju i Crnu Goru, a u skladu s Ustavnom poveljom.

U Vašem tekstu postoje i neke druge tvrdnje s kojima bih mogao sada polemizirati. S nekima i hoću, poput Vašeg relativiziranja „identiteta hrvatskog pomorstva i kulture“, ali bit će to nekom drugom prilikom.

Na kraju, uvaženi admirale, zahvaljujem Vam još jednom na Vašem hrabrom istupu. Šteta što takovih istupa u ovom trenutku nema više, kao što je neprocjenjiva šteta što u Crnoj Gori takovih istupa uopće nije bilo u protekla dva – tri desetljeća.

Da ih je bilo prije i da ih danas ima više odnosi naše dvije države mogli su biti primjer u cijeloj regiji, pa i šire. Za to i vi snosite svoj dio odgovornosti. Ono što nas veseli je Vaša javno izrečena spoznaja kako je: „… pitanje sukcesije vojne imovine veoma složeno, ozbiljno i senzitivno, da bi se njime bavili paušalno i ad hok.

Crna Gora može imati dalekosežne negativne posledice ako ovom problemu ne pristupi na valjan i cjelovit način. Ishitrene, istorijski i pravno neutemeljene, populističke političke izjave zarad kratkoročnog aplauza ostrašćenih grupica i naklonosti glasačkog tijela, mogu dugoročno narušiti dobrosusjedske odnose, što svakako nije u interesu građana bilo koje države.

Ne smijemo smetnuti sa uma da je Hrvatska naš susjed i saveznik, kao i dugogodišnji promotor interesa Crne Gore na njenom integracijskom putu, ranije u NATO, a sada u EU.“

Admirale, hvala još jednom što ste prvi shvatili i poručilicrnogorskoj javnosti da nedavno javno izrečene poruke ministra obrane RH Ivana Anušića te ministra vanjskih i europskih poslova RH Gordana Grlića Radmana, a upućene crnogorskoj vlasti i javnosti vezano uz sukcesiju vojne imovine i rješavanje pitanja prava vlasništva na školski brod „Jadran“, kao i na rješavanje svih ostalih neriješenih bilateralnih pitanja, nikako ne bi trebali olako shvatiti, ili kako ste i sami dobro primijetili: „… vrata prema Hrvatskoj ne bi smjeli ni pritvoriti, a kamoli zalupiti“!

Marko Marković; Maxportal/Foto:rtcg