Dr. Alemku Markotić šira hrvatska javnost do prije mjesec dana gotovo da nije poznavala. Tek će se s pojavom koronavirusa otkriti da se je vrhunska liječnica i znanstvenica s impresivnom karijerom.
Samozatajna specijalistica infektologije, koja ravna zagrebačkom Klinikom za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” i upravo čini sve da Hrvatska suzbije epidemiju misterioznog virusa COVID-19, umirila je i osvojila građanstvo već svojim prvim javnim nastupom.
I postala jedno od najomiljenijih lica u ratu protiv korone.
Kompetentnost, profesionalnost i stručnost priznaju joj i kolege, koji su njezina znanstvena istraživanja nagradili s čak sedam nacionalnih i devet međunarodnih nagrada.
>>> Tko je Alemka Markotić! Otac je bio politički robijaš, ona preživjela opsadu Sarajeva
Međutim, unatoč svemu tomu, hrvatski akademici nedavno su odbili prijedlog da profesorica Markotić postane redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) i stekne titulu akademkinje, piše Večernji list.
O čemu je riječ?
Doktorica Markotić već je osam godina članica suradnica HAZU, a za prestižnu titulu akademkinje kandidirao ju je akademik Dragan Dekaris u prosincu 2019. godine. Osim nje, jedine žene, na listi kandidata za nove redovite članove Razreda za medicinske znanosti našlo se još sedam liječnika: Boris Brkljačić, Miro Jakovljević, Bojan Jelaković, Željko Kaštelan, Krešimir Rotim, Željko Sutlić i Siniša Volarević.
Ukupno osmero kandidata, a spomenuti Razred, koji inače čini 16 akademkinja i akademika, imao je pravo na izbor samo triju novih članova.
U veljači ove godine, u jeku priprema za rat protiv virusa koji je već harao Kinom, okupilo se 15 od 16 akademika. Nakon tajnog glasanja ispostavilo se da su dovoljan broj glasova (najmanje devet) dobila samo dvojica liječnika s Rebra – Bojan Jelaković i Željko Kaštelan. Oni su time izabrani za kandidate za redovite članove Razreda, a akademici će postati odlukom Skupštine HAZU, koja u pravilu samo potvrđuje odluke svojih razreda.
Doktorica Markotić osvojila je pet glasova te je, zajedno s kolegama Borisom Brkljačićem i Sinišom Volarevićem, ušla u drugi krug glasanja, u neizvjesnu „bitku” za preostalo treće mjesto. No nijedno od njih troje nije osvojilo potrebnih devet glasova.
Štoviše, profesorica Markotić dobila je taj put samo četiri glasa. Time je treće mjesto ostalo nepopunjeno,
Prema Akademijinim kriterijima, „za redovitog člana može biti izabran znanstvenik ili umjetnik, državljanin Republike Hrvatske, čiji su rezultati i dometi na polju znanosti ili umjetnosti po svojoj visokoj vrijednosti općepriznati”. Znači li to da njezini rezultati i dometi nisu općepriznati?
Alemka Markotić rođena je u Zagrebu, srednju školu završila je u Zavidovićima, mjestu između Doboja i Zenice, a Medicinski fakultet u Sarajevu gdje i započela znanstvenu karijeru.
Za rezultate ovih istraživanja dobila je Joel Dalrymple Memorial Award (American Society of Virology) i USAMRIID-ov novčić. Za istraživanja je dobila sedam nacionalnih i devet međunarodnih nagrada.
Njeni roditelji upoznali su se na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Otac Vlatko inače je završio gimnaziju u Imotskom, a majka Ljiljana Gornjogradsku gimnaziju u Zagrebu.
Radili su kao pravnici u Bosni i Hercegovini, u velikoj drvnoj industriji Krivaja u Zavidovićima. Alemkin otac Vlatko pred kraj studija bio je dvije godine zatvoren na Svetom Grguru kao politički zatvorenik jer su ga, ispričala je Alemka Markotić, optužili da je bio na studentskim demonstracijama.
Poznavatelji prilika u HAZU kažu uvjereni su da razlozi njezina odbijanja nemaju veze s njezinom stručnošću, nego s odnosima u liječničkim krugovima te – s lobiranjem. Vještinama koje profesorica Markotić u svojoj bogatoj karijeri nije uspjela svladati, navodi Večernjak.
Osim profesionalnih, u njezinu životopisu zapisane su neke sasvim druge vještine: svira pijanino, orgulje, usnu harmoniku, a bavi se i pisanjem i modeliranjem. Od ostalih vještina navela je (uz „smajlić”) – preživljavanje u ratnim uvjetima!
Kao da je znala s kakvom ćemo pošasti biti suočeni.
G. Matković /Foto:pxll
