ANDREJ PLENKOVIĆ dobio je potpise 91 izabranog saborskog zastupnika. Tim je brojem, umanjenim za broj Mostovih zastupnika, Andrej Plenković zasigurno ubrzao ili u najmanju ruku olakšao proces pregovora s Mostom i demonstrirao velik potencijal političke moći, piše Krešimir Kartelo za Direktno.hr
Čime je, međutim, magnetizirao Plenković one koji mu potporu daju, a zauzvrat ne traže ništa?
Je li SDSS, Radina i Beljaka zaista privukao povratak Tuđmanovoj politici?
HDZ jest Tuđmanov projekt i HDZ bez obzira na politiku kakvu vodio uvijek može računati na stotine tisuća glasova živih svjedoka stvaranja neovisne Hrvatske, ali Franje Tuđmana u današnjem HDZ-u sve je manje. Ono što odlikuje lik Tuđmana u suvremenoj političkoj svijesti jest suverenost; sposobnost odupiranja štetnim idejama, posebice izvana i još više – nazivanje stvari pravim imenom. Onaj koji danas stvari naziva pravim imenom, koji ne savija kralježnicu pod pritiskom različitih skupina te bogomdanih pojedinaca koji su se rodili kao društveni higijeničari je Zlatko Hasanbegović.
Ljudi cijene vjerodostojnost, a Zlatko Hasanbegović vjerodostojno zastupa svoja stajališta i stajališta suverenista, gradeći ih na temeljima neoborivih argumenata. Aktivizam i ugroženost određenih skupina dolaskom Zlatka Hasanbegovića podsjeća na vrijeme agresivnih, gotovo razularenih laveža sličnih, ako ne i istih skupina i pojedinaca na Franju Tuđmana i njegova politička motrišta.
Ipak, govori se da za Hasanbegovića neće biti mjesta u novoj vladi i opravdan je stav ministra kulture da javnost u tom slučaju treba znati iz kojeg je razloga tako. Naime, ako je razlog to što je ministar postao voljom Tomislava Karamarka, onda u novoj vladi nema mjesta niti za ponajbolje ministre iz prošle vlade: Tolušića i Klimana, kao ni Medveda, Marića, Butkovića, Kuščevića, a ipak svi se oni spominju kao ministri koji bi mogli nastaviti svoj posao i ubuduće.
Ako je razlog političko neslaganje, jer je osim ideoloških, ministru koji za razliku od svojih predšasnika (toj su riječi rugali se oni čije su noge u hodniku, a glava u prethodniku) svoju službenu karticu nije ni koristio, nemoguće pronaći tehničku grešku, onda bi se Plenković trebao zapitati kako birači HDZ-a vrjednuju bliske mu suradnike Davora Božinovića (0,76% glasova) i Gordana Jandrokovića (1,29%), a kako Hasanbegovića (17,18%).
Postoji i mogućnost da Andrej Plenković, u želji da bude u miru sa svim društvenim skupinama, zamijeni ministra kulture nekim licem koje će biti prihvatljivo najžešćim Hasanbegovićevim kritičarima. Ti su kritičari, vrijedi spomenuti, neobična skupina umjetnika kojima smeta povjesničarev odnos prema povijesti, parapolitičkih aktivista kojima smeta što ministar kulture nije umjetnik (nota bene – nije prvi koji je povjesničar), subverzivni borci protiv države koji, Bože, duhovit si, svoju borbu naplaćuju jedino od države; ali nitko od njih nije glasao za Plenkovića niti bi glasao čak i da je Plenković uoči izbora ostracirao Hasanbegovića. Takav bi razlog značio i da Plenković više mari za jednim ideološkim korpusom od onog drugog, kudikamo manje organiziranog, ali ne i nepostojećeg, koji negoduje na takve informacije.
Prva sjednica Hrvatskog sabora na kojoj će biti izabrana i nova vlada potporom 91 zastupnika pokazat će smjer politike Andreja Plenkovića. Uključivost koja isključuje člana Predsjedništva stranke i veliku potporu koju on uživa nije uključivost, nego dodvoravanje slatkorječivima. A slatkorječive je volio slušati Ivo Sanader, to je neizostavna odlika narcisoidnog političara, dočim su prvi upravo slatkorječivi partneri i novinska pera viknuli: raspni ga!
Vraćanje Tuđmanovoj politici nije bespogovorno izvršavanje direktivi iz raznih ustanova Europske unije, nije servilno pokoravanje savjetima iz veleposlanstava europskih kraljevina i republika, niti pristajanje na ucjene političkih metamorfa s izraženim osjetilima za osobnu korist, a marginalnu potporu u općem biračkom tijelu.
Vraćanje Tuđmanovoj politici je izgradnja Hrvatske isključivo u obitelji središnje i zapadne Europe te na korist Hrvatske i hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH. Bez obzira na lavež. Ta se politika slobodno onda može i kititi dosad besadržajnim atributom – moderna. Jer, moderan znači biti u skladu s današnjicom, a u neskladu s današnjicom su samo oni koji djeluju po načelima propalih država i društvenih uređenja.
Krešimir Kartelo/Direktno.hr
