Dr. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike dr. Fran Mihaljević, gostovala je u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” te je kazala da nema opuštanja i da je prerano za to.
Stanković ju je prvo pitao kako se nosi s epitetom junakinja, kako je mnogi u javnosti nazivaju posljednjih tjedana:
– Ne doživljavam se junakinjom, kao što se ni naš cijeli tim ne osjeća tako. Preuzeli smo odgovornost komunikacije s javnošću koja očekuje istinite i pravovremene informacije. Velika je stvar ako smo javnost uspjeli smiriti, tražimo od svih da se ponašaju korektno. Nadam se nećemo na kraju završiti da nas svi žele razapeti – objasnila je Markotić, a pojasnila je i što znači kad je nazivaju prvom infektologinjom Hrvatske.
– To je valjda zbog pozicije u stožeru. Nisam ja najbolji infektolog, nego sam u ovom trenutku najeksponiranija. Ima puno mojih kolega koji su najveći autoriteti za zaraze HIV-a, hepatitisa i drugih područja.
Pojašnjavala je i kako se zna je li osoba umrla baš zbog koronavirusa: – Da nema virusa možda bi se osoba od drugih bolesti uspjela izvući. Ako ste zdrava i mlada osoba, sve zarazne bolesti, osim visoko zaraznih, vi ćete to uspjeti preboljeti. Druge smetnje uvijek otežavaju prebolijevanje zaraznih bolesti. Zašto su ljudi umirali 1918, nije samo od gripe, nego je prije toga četiri godine bio svjetski rad. Nije bilo antibiotika. Španjolska gripa je ubila desetak puta više ljudi, nego Prvi svjetski rat. Dala je komentar i kako doživljava ostatak Nacionalnog stožera civilne zaštite, koji stalno prima pohvale javnosti:
– Ministar Beroš me oduševio već kao pomoćnik ministra jer kad god bih došla s nekim problemom on bi to kao pravi neourokirurg odmah sve učinio da se to riješi. Za ministra Božinovića sam znala da ima odlične organizacijske sposobnosti.
I dalje živi s majkom, ali drže distanciju Da li i ona skida odjeću i obuću kada uđe u stan, kao što to čine neki građani?
– Pokušavam sve to racionalno voditi, prebrišem cipele, ali ih ne stavljam izvan stana. Imam neki kutak gdje su moje stvari da se ne miješaju. Mislim da ne treba postati ekstreman. Živim sa majkom. Bila je moja ideja da ja ipak ne dolazim kući uz svu eksponiranost. Nju nije strah pa želi da ostanemo zajedno, ali držimo distanciju. Kako ćemo se ponašati sljedećih 6 mjeseci?
– Nemam čarobnu kuglu. Nitko ozbiljan se sada nije usudio puno prognozirati. Jedan dio zemalja se drži dosta dobro. Ali ne može se samo jedna zemlja s time izboriti. Infektivne bolesti mi često zovemo ograničavajućim bolestima. Uzroci se godinama proučavaju i imaju svoju dinamiku koja nam nije uvijek jasna. Stariji brat SARS je nestao nakon 6 mjeseci nakon 8.000 oboljelih. Ovaj sada radi to što radi. Brojne druge bolesti se pojave pa nestanu. Ebola je bila tri godine, ali ne stalno intenzivno. U svakom slučaju morat ćemo se jedno dulje vrijeme ponašati odgovorno i sa žrtvama.
Na pitanje je li se ona testirala na COVID-19 Markotić je odgovorila:
– Ja se nisam testirala, nisam bila u kontaktu s bolesnicima. Naravno ako se vi ne pridržavate mjera, a osoba je simptomatična vjerojatno biste se zarazili. Vas se sada ne bojim na ovoj udaljenosti.
Jedna gledateljica poslala je pitanje hoće li se ravnateljica zauzeti za povratak Imunološkog zavoda:
– Imunološki zavod je naš brend. Mislim da je to i od ove vlade prepoznato. Premijer Plenković je uključio i znanost u ovu borbu. I prije epidemije se razmišljalo kako vratiti Imunološki. To nije jednostavno jer su otišli i ljudi i infrastruktura je zastarjela, ali vjerujem da on može naći svoju stratešku vrijednost. Pet godina sam vodila odjela za kontrolu virusnih cjepiva interferona, stekla sam tamo ogromno znanje. Tamo sam se izgradila u znanstvenom smislu.
Stanković je potom otkrio kako mu se javilo nekoliko liječnika iz infektivne bolnice Fran Mihaljević i da su uputili kritiku na Alemku Markotić: – Javilo mi se troje liječnika sa zarazne bolnice, citiram jednu od primjedbi:
“Jučer sam radila 24 sata, nitko nas iz uprave ne pita kako smo. Doktorica Markotić nas nije nijednom posjetila.” Kako odgovarate na takve tvrdnje?
– Mogla bih pozvati dosta anonimnih ljudi koje bi to mogli opovrgnuti. Moj zamjenik pa predstojnik i ja obilazimo odjele. Obišla sam sve odjele i uvjerila se kako to funkcionira. Do reorganizacije posla jest došlo. U maloj kancelariji se sastajalo 60 ljudi što je previše. U jednoj drugoj prostoriji je otpadalo sa stropa. Povremeno budem na sastancima predaje smjena. U 12 sati imamo svaki dan sastanak koordinacijskih timova – davala je svoju stranu ravnateljica Markotić.
Stanković je potom spomenuo da je kružila i peticija od 42 liječnika specijalizanata u zaraznoj bolnici kojom se upozoravalo na loše uvjete u bolnici.
– Voljela bih da se predstave svi koji imaju zahtjeve. To su problemi koji traju barem 20 godina. Da, čekaonica jest premala. Trebali smo legalizirati sve te zgrade što su propustili učiniti neki službenici pa sam ja to učinila. Da, rengen nije radio i to je problem radimo da to popravimo. Što se tiče sestara i radnica, ne znam koliko smo puta ponovili natječaj, ali ne javlja se dovoljno ljudi. Drago mi je da je na našim sastancima bio cijeli niz sugestija od mladih ljudi. Dogovorili smo puno toga za njihov napredak.
Što ako se popune maksimalni kapaciteti od 40 ljudi u Zaraznoj pitao je voditelj.
– Za to su zaduženi koordinatori. Doktor Kutleša je u toj organizaciji. Vjerujem da će on to uspjeti na najbolji način organizirati. – Znanstvenici imaju kulturu komunikacije, znaju prihvatiti tuđe argumente. Sada ovaj koronavirus uči ljude komunikaciji. Mediji su u ovoj situaciji pokazali stručnost i profesionalnost – kazala je Markotić.
Ima li vremena za komunikaciju za one koji kažu da je ovo blaga bolest i skloni su pričama o teoriji zavjere, kao što govori dr. Sladoljev, kaže:
– Ovo ozbiljno shvaćamo. Vodimo se načelom da o stručnim stvarima razgovaramo sa stručnim ljudima. Da pustimo slike iz Italije, New Yorka, da se vide crne vreće po hodnicima bolnicima. Čovjek nije broj. Mislim da se bavimo ozbiljnim stvarima na ozbiljan način i hvala medijima što to podržavaju.
Govoreći obiteljskom životu spomenula je da je rođena u Zagrebu, roditelji oboje pravnici, majke iz Bosne, otac je porijeklom iz Hercegovine, kao student osuđen i dvije godine proveo na Golom otoku (Sv. Grgur) pa su posao našli u tada velikom kombinatu Krivaja u Zavidovićima u BiH.
Kazala je da joj je vjera važna u životu:
– To je ono dobro što su mi roditelji usadili, ali nije stvar o tome da se čovjek busa u prsa da je vjernik, nego da pokuša što je moguće više živjeti po načelima vjere. Imam prijatelje koji za sebe kažu da nisu vjernici, a često im kažem da žive po tim načelima.
Potvrdila je da joj je deviza “moli i radi” ( geslo sv. Benedikt je osnivač benediktinskog reda). “Vjera mi da je snagu, mi koji smo vjernici to tako doživljavamo, da nam je i dobro i loše dano i s time se moramo nositi.”
Spomenula je i razgovor sa znanstvenikom u Izraelu koji ju je pitao kako može biti znanstvenica, a vjernica je, ona mu je odgovorila kako on može biti znanstvenik, a nije vjernik. Na kraju je zahvalila svima na odgovorom ponašanju tijekom ove pandemije.
– Samo zajedno složno i jedinstveno možemo raditi – poručila je dr. Alemka Markotić.
M. Marković/Foto:hrt
