Zrakom, kopnom i morem, Rusija je pokrenula razorni napad na Ukrajinu, europsku demokraciju od 44 milijuna ljudi, a ruske su snage na periferiji glavnog grada Kijeva, piše BBC.
Mjesecima je predsjednik Vladimir Putin poricao da bi izvršio invaziju na svog susjeda, ali onda je pokidao mirovni sporazum, šaljući snage preko granica na sjeveru, istoku i jugu Ukrajine.
Kako broj mrtvih raste, optužen je za rušenje mira u Europi. Ono što se dalje događa moglo bi ugroziti cjelokupnu sigurnosnu strukturu kontinenta.
Ruske trupe približavaju se glavnom gradu Ukrajine, nekoliko dana nakon što je ruski čelnik naredio invaziju punog razmjera sa sjevera, istoka i juga. U televizijskom obraćanju prije svitanja 24. veljače izjavio je da se Rusija ne može osjećati “sigurno, razvijati se i postojati” zbog, kako je tvrdio, stalne prijetnje moderne Ukrajine.
Najprije su pogođene zračne luke i vojni stožeri, a zatim su tenkovi i vojnici ušli u Ukrajinu iz Rusije, Krima koji je anektirao Rusiju i saveznice Bjelorusije.
Zašto su ruske trupe napale?
Mnogi argumenti predsjednika Putina bili su lažni ili iracionalni. Tvrdio je da mu je cilj bio zaštititi ljude koji su bili izloženi maltretiranju i genocidu te težiti “demilitarizaciji i denacifikaciji” Ukrajine. U Ukrajini nije bilo genocida: to je živa demokracija, koju vodi predsjednik koji je Židov.
“Kako sam mogao biti nacist?” rekao je Volodymr Zelensky, koji je usporedio napad Rusije s invazijom nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Glavni ukrajinski rabin i Memorijal u Auschwitzu također su odbacili Putinovu uvredu.
Predsjednik Putin često je optuživao Ukrajinu da su je preuzeli ekstremisti, otkako je njezin proruski predsjednik Viktor Janukovič svrgnut 2014. godine nakon višemjesečnih prosvjeda protiv njegove vladavine.
Rusija je tada uzvratila zauzevši južnu regiju Krim i pokrenuvši pobunu na istoku, podupirući separatiste koji su se borili protiv ukrajinskih snaga u ratu koji je odnio 14.000 života.
Krajem 2021. Rusija je počela raspoređivati veliki broj vojnika u blizini ukrajinskih granica, dok je više puta poricala da će napasti. Tada je Putin odustao od mirovnog sporazuma za istok iz 2015. i priznao područja pod kontrolom pobunjenika kao neovisna.
Rusija se dugo opirala potezu Ukrajine prema Europskoj uniji i obrambenom vojnom savezu Zapada, NATO-u. Najavljujući rusku invaziju, optužio je NATO da prijeti “našoj povijesnoj budućnosti kao nacije”.
Dokle će Rusija ići?
Sada je jasno da Rusija nastoji srušiti demokratski izabranu vladu Ukrajine. Njegov je cilj da Ukrajina bude oslobođena ugnjetavanja i “očišćena od nacista”.
Predsjednik Zelensky rekao je da je upozoren “neprijatelj me je odredio kao metu broj jedan; moja obitelj je meta broj dva”. Ta lažna priča o Ukrajini koju su zauzeli fašisti 2014. redovito se vrti na TV-u pod kontrolom Kremlja. Putin je govorio o izvođenju pred sud “one koji su počinili brojne krvave zločine nad civilima”.
Kakvi su planovi Rusije za Ukrajinu nije poznato, ali ona se suočava s jakim otporom duboko neprijateljskog stanovništva.
U siječnju je Ujedinjeno Kraljevstvo optužilo Moskvu za planiranje postavljanja promoskovske marionete koja će voditi ukrajinsku vladu – tvrdnju koju je Rusija tada odbacila kao besmislicu. Jedno nepotvrđeno izvješće obavještajnih službi sugerira da Rusija namjerava podijeliti zemlju na dva dijela.
U danima prije invazije, kada je do 200.000 vojnika bilo blizu ukrajinskih granica, ruski fokus javnosti bio je isključivo na istočnim područjima Luganska i Donjecka.
Priznajući separatistička područja pod kontrolom ruskih zastupnika kao neovisna, Putin je govorio svijetu da oni više nisu dio Ukrajine. Tada je otkrio da podržava njihove zahtjeve za daleko više ukrajinskog teritorija.
Samozvane narodne republike pokrivaju nešto više od trećine cijele ukrajinske regije Lugansk i Donjeck, ali pobunjenici priželjkuju i ostatak, piše BBC
R.I. /Foto: epa
