Kada gledamo dramatične vatrene oluje koje haraju Dalmacijom pitamo se kakvo je sigurnosno-vojno planiranje u Hrvata? Svi izbjegavaju precizno odgovoriti po kojim se parametrima ono radi.
PIŠE: Marko Marković
I prodor vatrene stihije u istočne kvartove Splita zorno pokazuje da nitko ne zna odgovoriti na pitanje na kakvom planiranju počiva nacionalna sigurnost Hrvatske? Kakva i zašto?
Svi izbjegavaju precizan odgovor, pa se u politici „mutne vode“ donose dokumenti koji požare ne definiraju kao jednu od prijetnji nacionalnoj sigurnosti (!?). U toj i takvoj politici nabavljaju se američki izvidnički helikopteri za koje nemamo pilote, kao ni smisao uporabe u mirnodopskim ugrozama. Da nam se ponovi poplava u Gunji beskorisni bi nam bili i nabavljeni teški oklopljeni kamioni konstruirani isključivo za ratovanje u afganistanskim i iračkim vrletima.
Proteklih godina mali smo katastrofalne poplave u Gunji u dolini Neretve, nema dijela južne Hrvatske kojeg vatreni oganj nije spržio. I? Ništa.
Gotovo je nepoznato da je Hrvatska u sklopu prebijanja Klirinškog duga s Ruskom federacijom bila u prilici dobiti, po ocjenama stručnjaka, najbolji protupožarni helikopter na svijetu: Ka-32A 11BC.
Godine 2007. mogli smo od Rusa dobiti dva takva helikoptera. Čak je dio ljudi iz vrha Hrvatske ratne mornarice te višenamjenske helikoptere htio vidjeti u sastavu naše Obalne straže. Ne samo da može gasiti požare u prirodi i urbanom području, nego može sudjelovati i u operacijama traganja i spašavanja. Zahvaljujući mobilnom crijevu Ka-32A doslovce iz plićaka, lokve ili potočića može uzimati vodu potrebnu za gašenje požara.
Također, letjelica ima sve certifikate Europske agencije za civilni zračni promet (EASA).
Netko nepoznat u hrvatskom vojnom vrhu poslao je Rusima-odbijenicu. Zašto? Možemo samo nagađati.
Dok ovih dana ukrajinski zrakoplovi An-32 po crnoj Gori gase požare, hrvatski An-32 (2 primjerka – nosivost 8 tona vode)) trunu na stajanki zračne luke Pleso. Za vrijeme mandata ministra obrane Ante Kotromanovića ovi zrakoplovi proglašeni su nepotrebnima(!?), iako Dugoročni planu razvoja Oružanih snaga, taj strateški dokument, nije predvidio gašenje transportne eskadrile.
Transportni Antonovi 32B uglavnom su u ispravnom stanju, posebno onaj oznake 727 koji je 2011. godine prošao generalni remont motora, trupa, hidrauličkih sklopova, stajnog trapa, antikorozivne zaštite, sustava ventilacije. Osim toga, tada su ugrađeni IC mamce, upozorenja od radarske ozračenosti, ICAO kompatibilne instrumente …
Hrvatska je ovog trenutka bez zrakoplova taktičkog transporta s kojim je HRZ obavljao čitav niz zadaća, od trenažnih letova, prijevoza vojnih dužnosnika, vojnika do hitnog medicinskog prijevoza, do letova do Kosova i Iraka.
Kako Hrvatska nema kapacitete za gašenje za požare na većim kopnenim visinama te na udaljenosti leta od mora ili jezera većoj od 30 kilometara, u vatrogasnim krugovima se pitaju zašto zrakoplovi nisu prenamijenjeni u vatrogasnu verziju.
Takva prenamjena podrazumijeva ugradnju vanjskih bočnih tankova za vodu kapaciteta osam tona (kanaderi nose pet) . Riječ je o verziji AN-32P, u svijetu poznatijeg kao “firekiller”.
Svi obrambeno-sigurnosni planovi u Hrvata redovno u sudaru s stvarnošću dožive slom. Dokle više?
Foto: press
