ANTE RAMLJAK, izvanredni povjerenik Vlade za Agrokor, dao je prvi veliki intervju za Novu tv u kojem objasnio situaciju u koncernu i brojne probleme s kojim će se ta kompanija, a posljedično i država Hrvatska, uskoro suočiti.
Vaših 30 dana je završilo… Mislite li da ćete završiti kao pukovnik ili kao pokojnik?
“Kao običan čovjek koji će raditi svoj posao i dalje”.
Zašto vam je to trebalo?
“Imajući nekakve informacije otprije o sistemskom riziku koji je ova kompanija napravila, nije teško bilo doći do zaključka da je cijela država ugrožena – ekonomski ugrožena”.
Koliko ste vi znali prije, dok ta bomba nije skoro eksplodirala, da je stanje ozbiljno?
“Ja mogu reći da sam znao da će stanje biti ozbiljno sigurno jedno godinu dana ranije. Moji kontakti koji su bili s tom grupacijom su bili preko Morgan Stanley banke s kojom sam ja radio i bio lokalni partner. I već onda su neke analize pokazivale da ovakvo zaduženje neće dugo trajati”.
A hrvatska poslovna zajednica je isto otprilike znala da je sve pred pucanjem?
“Pa bilo je puno glasina, da. Ali nitko se nije javno usuđuvao s tim izaći”.
Osim politike, koja očito ništa nije znala….
“Politika i političari nisu znali sigurno do Nove godine ili nešto malo prije Nove godine, ali već tada se počelo na neki način i u njihovim razmišljanjima pojavljivati ta sumnja da kompanija neće imati mogućnosti se sama održati u situaciji kakva je bila”.
Koliko je točno da je tada premijer Andrej Plenković nagovarao Ivicu Todorića da napusti tvrtku i da država preuzme upravljanje i da zapravo uđemo u ovo što se sada događa?
“Prema nekim mojim informacijama mislim da je bilo nekih sastanaka između njih dvojice, mislim da je i sam premijer to potvrdio. Rezultat tih sastanaka je ovaj zakon o kojem ja ne mogu ništa reći nego da bi bez njega sigurno stvar završila u jednoj kaotičnoj situaciji. koja ne bi bila ugodna za nikog od nas”.
Grubo rečeno, koliko bi radnih mjesta bilo izgubljeno da je Agrokor otišao u stečaj?
“Unutar Agrokorovih dobavljača je zaposleno oko 150.000 ljudi. Na to dodajte još 30.000 ljudi koji u Hrvatskoj rade unutar Agrokora, to je 180.000 ljudi. Mi smo išli s jednom računicom koja je vrlo konzervativna da će oko 30 posto ljudi ostati bez posla odmah – ako se otvori stečaj bez kontrole. To je oko 50 – 60 tisuća ljudi. To bi bio sumrak, to je spirala koja nema kraj”.
Vaši su revizori našli dodatnih 6 milijardi kuna dugova u Agrokoru. Gdje su ih našli? Je li to sve ili će biti još tih dugova?
“Što se tiče obveza, tj. dugova i kredita, na pasivnoj strani bilance Agrokora, mislim da će ova brojka biti vrlo blizu stvarnoj brojci. Mislim da ona neće mnogo varirati”.
Koliko u konačnici?
“Kad kažem neće puno varirati onda kažem – milijardu kuna gore, milijardu kuna dolje. To zvuči stvarno previše, ali na ovakvoj cifri to i nije tako puno. Tako da mislim da ona neće varirati više od milijardu kuna”.
A gdje se taj novac uzimao? Za što? Jeste li uspjeli locirati za što su se te milijarde kuna uzimale i trošile? Je li bivša Uprava izvlačila novac?
“Bit će zanimljivo vidjeti, onog trena kad mi završimo analizu i čišćenje imovine, tj. aktivne strane bilance. Tada će se moći vidjeti i reći neke stvari, je li Uprava izvlačila novac ili nije. Za sada, kad imate samo kredite, obveznu stranu bilance onda vi vidite da su oni pokušavali frizirati bilancu ne prikazujući sve obveze koje ta grupa ima na sebi”.
Ali ne isključujete mogućnost da je bilo izvlačenja novca na strani imovine?
“Ne isključujem, da”.
Na osnovu friziranih financijskih izvješća ljudi iz Agrokora su išli zaduživati se van?
“Da”.
To je kazneno djelo. Vi kad odete u London ili New York i na lažnom financijskom izvješću se zadužujete… To je kazneno djelo.
“To će suci odlučiti, ali… Ima naznaka”.
U tom slučaju, budući da je lex Agrokor donesen kao zakon, uslijedit će tužbe. I tužbe će ići prema Agrokoru, a Agrokor je praktički u državnim rukama. Indirektno, Republika Hrvatska je ta koja će biti izložena tim tužbama.
“Mislim da je pravilo da svi kreditori, kad se nađu u ovakvoj situaciji, kad ne mogu naplaćivati svoje dugove, onda tužbe šalju na sve adrese. Uključujući i Agrokor i državu i bivšeg vlasnika i Uprave, itd. itd. Sud će odlučiti tko u ovom slučaju mora naplatiti štetu”.
A to ste vi. Država je donijela zakon lex Agrokor, vi ste sad čovjek koji kontrolira stanje u Agrokoru u ime države. Znači li to da je vrlo vjerojatno da će tužbe iz New Yorka ili Londona biti upućene prema Vladi?
“Ne, ja mislim da ne. Mislim da će tužbe biti upućene prema Agrokoru, a hoće li onda indirektno prema državi… To će biti otvoreno pitanje”.
Ali Agrokor zapravo ne postoji…
“Agrokor postoji, Agrokor je trgovačko društvo. Koje još postoji i posluje još uvijek i sve članice Agrokora posluju prema Zakonu o trgovačkim društvima”.
Vi ste sigurni da neće biti tužbi protiv RH?
“Ne. Ja ne mogu reći da neće biti tužbi prema RH, ali je pitanje hoće li odgovornost biti presuđena da RH mora platiti te dugove”.
Što se tiče dobavljača, neki se bune, neki su zapravo nakon što je izbila afera uopće prestali dostavljati robu u Konzum. Kakvo je sad stanje s dostavom robe u Konzum?
“Ukratko samo da pokušam objasniti što je to sistemski rizik i ono što mi u ovom trenutku pokušavamo postići. Znači, mi smo živjeli jedno vrijeme, 25 godina, dogovorne ekonomije. Kad kažem dogovorne ekonomije…”
Netko je to dozvolio.
“Netko je to dozvolio, slažem se. Ta dogovorna ekonomija je značila da je jedan čovjek odlučivao tko će moći plasirati proizvode kroz njegove dućane i tko neće moći plasirati. Oni koji su bili njemu bliži ti su plasirali svoj kompletan asortiman robe, pa čak i one koja nije bila baš i najprofitabilnija. Danas je situacija, i ja vjerujem da će to tako u budućnosti biti, ona se danas mijenja. Mi je danas mijenjamo”.
Kako? Plaća li se roba dobavljačima danas u roku od 60 dana?
“Ta roba se plaća u dogovorenim rokovima. Mi imamo situaciju kad neki od dobavljača, koji imaju vrlo kvalitetne brendove i bez kojih ne možete u dućanima jer onda značajno pada promet, traže i avans na plaćanje. I mi jednostavno, da ne bi izgubili toliki promet, moramo i takve stvari raditi. Mislim da će to vrijeme proći onog trena kada ljudi vide da mi ipak plaćamo sve svoje obveze sad u ovom trenutku u zadanim rokovima. Cilj je da Konzum prije svega, a onda i sve ostale kompanije u sustavu, Tisak i sve operativne kompanije, plaćaju svoje obveze unutar 60 dana, što je zakonski rok”.
Koliko u ovom trenutku treba stotina milijuna eura kredita Agrokoru, ne da stane na noge, nego da krene naprijed?
“Ovo je kompanija koja proizvodi vodu, sladolede, koja ima maloprodajne dućane po cijeloj obali. I mi smo ustvari kompanija koja najveći svoj vrhunac prihoda ima u turističkoj sezoni. Iznos koji je nama potreban, da bi ispunili potražnju za našom robom u turističkoj sezoni, je sada negdje na nivou 200 – 220 milijuna kuna. To bi bilo dostatno da pokrijemo i likvidnost i operativno poslovanje kompanije i dovedemo situaciju u normalu. Ove kompanije su dobre. Ovdje nije bilo riječ da je Grupa došla u problem zbog toga što je pao prihod tih kompanija. Ovo je čisti financijski inženjering”.
Ali mi smo došli u situaciju, tj. vi ste došli, da morate spasiti što se da spasiti. I sve financijska institucije znaju što je radila bivša Uprava Agrokora – frizirala financijska izvješća. Vi istim ljudima morate ići tražiti novac za kredit uvjeravajući ih da je to sad drugi Agrokor. Kako će vam ti isti ljudi vjerovati kad su vidjeli što se dogodilo s prethodnom Upravom?
“Zakon je postavio zid oko kompanije. Oni znaju da unutar zakona ima članak koji omogućava super seniority financiranje. To znači da su oni koji danas daju kredit imaju prvenstvo isplate. I to je sjajna pozicija jer sigurno će imovina biti veća nego što mi sada tražimo”.
I mislite da će im to biti dovoljno?
“To je njima sasvim dovoljno uz kamatu koja je isto tako jako dobra”.
Kolika je?
“Mi smo se prvu tranšu zadužili 4,97. To je fantastična kamata za njih”.
Agrokor je imao sve – od igle do lokomotive. Koliko tvrtki zapravo treba maknuti, prodati…, da se Agrokor uistinu bavi s onim s čime bi se trebao baviti?
“Mi sad definiramo Grupu u nekakve četiri logične cjeline. Jedna je maloprodaja, druga su operativne kompanije u prehrambenoj proizvodnji. Ttreća grupa je poljoprivreda, mi smo najveći poljoprivredni proizvođač u Europi, kad maknete Ukrajinu. I četvrta grupa je non core”.
I koliko će tu biti ljudi, koliko bi ljudi radilo u te četiri grupacije?
“Većina ljudi radi u ove tri prve. Kad kažem non core djelatnosti onda mislim na kompanije koje nisu unutar ove četiri grupe i vrlo vjerojatno ćemo te non core kompanije u budućem razdoblju prodavati i iz toga realizirati povrat određenog dijela duga”.
Koliko je takvih kompanija i koje iznose tu možete dobiti?
“Jako puno. Ja cijelo vrijeme hodam s tri lista papira na kojima mi je spisak svih kompanija u sustavu”.
Ima li tu što isplativo?
“Ima jako puno”.
I to zapravo vi sve planirate prodati i na taj način mislite vraćati dugove Agrokora?
“Ne samo non core. Morate jednu stvar shvatiti – za 12 mjeseci Agrokor kao grupa, sada kako izgleda, neće postojati. Agrokor Holding neće postojati. Postojat će Konzum, Mercator, Ledo, Jamnica, Zvijezda, PIK Vrbovec, itd. u vlasništvu nekog drugog”.
Znači na tornju više neće biti Agrokora?
“Mislim da ne”.
I vi ste sigurni da za 12 mjeseci to možete završiti?
“Imamo rok od 12 mjeseci plus 3 mjeseca ukoliko…”.
Koliko ljudi manje će raditi u svim tim tvrtkama?
“U operativnim tvrtkama? Mislim da neće puno. Da neće manje raditi nego što ih danas radi. A unutar Holding sustava normalno da neće raditi više nitko”.
Moram vas pitati, u slučaju političke nestabilnosti, jer vidite da premijer Plenković ima-nema saborsku većinu, koliko to zapravo utječe i na vaš rad i na stvari koje vi morate odraditi? Jer i financijske institucije i brokeri gledaju što se događa. Ako premijer nema većinu, pa nisu baš sigurni davati kredite za tvrtku koju Vlada praktički garantira. Jeste li tu u strahu?
“Ja mislim da bi svi oni voljeli davati kredite za tvrtku za koju Vlada garantira. Onda mi ne bi imali problema. To se, kao i kod državnog zaduženja, odražava na visini kamate. Tako da rizik koji uključuju financijske institucije, politički rizik, on se odražava na visini kamate. Ja sam rekao u jednom obraćanju novinarima da kriza u Vladi neće zaustaviti proces u Agrokoru, ali bi normalno, bilo dobro da postoji stabilnost Vlade”.
Kad je zadnji rok za taj kredit koji Agrokor treba dobiti? Spomenuli ste 200-220 milijuna kuna.
“Tu nema rokova. Mi očekujemo da ćemo ta sredstva osigurati u iduća 2-3 tjedna”.
Crni scenarij – kada ga ne bi dobili? Što to znači?
“Idemo na plan B”.
A što je plan B?
“Sad vam to ne mogu reći, ne mogu otkriti sve karte”.
Stečaj?
“Ne, sigurno ne”.
Stečaj nije?
“Ne, to nije opcija, Rekao sam da ja na kraju očekujem da ću ispuniti svoj cilj i zadatak i da ću biti običan građanin koji će raditi svoj posao”.
